- Dušan Vukotić je bio jedan od najznačajnijih autora u povijesti animacije. U vrijeme kada su se svi crtači na svijetu opredjeljivali između američke i ruske škole crtanog filma, opredijelio se za put koji vodi iz sna u san. On i njegov kreativni tim stvorili su nešto treće. Nastala je zagrebačka škola crtanog filma. Suštinski to znači - humanizam i ironija u idejama i stilizacija kao kreativni princip u oživljavanju likova - kazao je Mihailo Radojičić.
Tumačeći na koje je sve načine Dušan Vukotić bio uronjen u tokove kulturnog i društvenog života, Radojičić se prisjetio njegoveodluke da prihvati poziv CANU i postane član te institucije.
- Zatekao sam se u njegovom stanu, sredinom osamdesetih. Kazao mi je da ima pozive iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i Srpske akademije nauka i umjetnosti, ah ih mora odbiti jer - čovjek ide tamo gdje pripada. Došao je u CANU To je njegov lični izbor, Nesporno je njegovo pripadanje. Kada je umro napisali su - otišao je jedan od uglednih članova CANU To mi je zasmetalo. Pitam se da li će, nekad hoće i želio bih da bude tako, Član Crnogorske akademije nauka i umjetnosti postati neko ko je u nivou Dušana Vukotića. A jedva su svojevremeno prozubili - jedan od uglednih članova. Uglednijeg od njega nemamo - podsjetio je Radojičić.
Dušan Vukotić je nagradu „Oskar" Američke akademije za film dobio 1961. godine. Kao pripovijedač bajki proživio je bajkoviti uspon i doživio bajkovita priznanja. Njegovi filmovi nagrađivani su na 146 domaćih i međunarodnih filmskih festivala. Najnagrađiva-niji je autor u filmskoj povijesti bivše Jugoslavije, U „Muzičkoj kapeli" na Kruševcu prikazani su njegovi filmovi „Kako se rodio Kićo", „Surogat", „Krava na mjesecu" i „Posljednji valcer u starom mlinu".
