Delegacije Udruženja boraca NOR-a i antifašista Glavnog grada Podgorice (UBNOR), SUBNOR-a Crne Gore, predstavnici udruženja Prijestonice Cetinje i drugih crnogorskih opština obilježili su danas, 8. jula, godišnjicu donošenja istorijske odluke o podizanju ustanka protiv okupatora u mjestu Ravni Laz u Piperima.
Na mjestu gdje je 8. jula 1941. godine Pokrajinski komitet Komunističke partije Jugoslavije za Crnu Goru, Boku i Sandžak donio odluku koja je predstavljala uvod u Trinaestojulski ustanak, položeno je cvijeće na spomen-obilježje i odata počast učesnicima istorijskog sastanka – Milovanu Đilasu, Božu Ljumoviću, Blažu Jovanoviću, Savu Brkoviću, Radoju Dakiću, Budu Tomoviću, Krstu Popivodi, Periši Vujoševiću i Vidu Uskokoviću.
Tim povodom danas se obratio potpredsjednik UBNOR-a Podgorica Zoran Bobo Raičević, koji je podsjetio da se obilježavanje ovog datuma održava uoči 13. jula, jednog od najznačajnijih datuma u istoriji Crne Gore.
On je istakao da je Trinaestojulski ustanak bio masovni odgovor crnogorskog naroda na nacifašističku okupaciju, naglašavajući da je prije 85 godina više od 30.000 građana, bez obzira na vjeru, naciju ili pol, učestvovalo u borbi za slobodu.
“Poslije aprilske okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja okupacionih vlasti na čitavoj teritoriji pokazalo se da je KP Jugoslavije jedini subjekt koji je u tom trenutku posjedovao punu svijest o ozbiljnosti i složenosti trenutka i, istovremeno, visok nivo političke i organizacijske sposobnosti da pokrene narodni otpor. Angažovanje članstva KPJ, SKOJ-a i simpatizera podignuto je na najviši mogući nivo”, podsjetio je on.
Kako je dodao, akcije skupljanja oružja, privremenog organiziranja borbenih gerilskih jedinica i sl. postale su dio svakodnevnice.
“Na sastanku Politbiroa CK KPJ u Beogradu 4. srpnja, pod rukovodstvom druga Tita, ocijenjeno je da je nastupilo vrijeme za pokretanje oružanog otpora i naloženo ograncima KPJ na terenu da se ova odluka sprovede. Politibiro PK KPJ za Crnu Goru, Sandžak i Boku održao je četiri dana kasnije, 8. jula, u Stijeni Piperskoj, nedaleko odavde, sastanak na kojem je donio istorijsku odluku o dizanju ustanka crnogorskog naroda protiv okupatora. Odluka je ispoštovana do kraja. Ustaničke puške 13. jula u Virpazaru, Čevu, Mišićima i drugim mjestima označile su početak četverogodišnje epopeje partizanske antifašističke narodnooslobodilačke borbe protiv okupatora i domaćih kolaboracionista. Borba koja je u relativnom smislu dala više boraca protiv nacifašizma i podnijela više žrtava od bilo koje druge zemlje”, istakao je.
U toku četiri godine rata, kako je naglasio, Crna Gora je i izgubila 10% stanovništva ili oko 40.000 stanovnika.
“Na bojištima širom Jugoslavije poginulo je, strijeljano ili umoreno u zatvorima i koncentracionim logorima skoro 19.000 crnogoraca i crnogoraca dok su ostali žrtve fašističkog terora ili žrtve rata. Sadašnje generacije građana Crne Gore, one rođene neposredno poslije II svjetskog rata kao i one nešto mlađe, pa i najmlađe, moraju stalno imati na umu da je moralni i etički kodeks boraca pripadnika NOP-a i njihov ogroman i neponovljiv doprinos uspjehu NOB-a i revolucije povijesna činjenica za vječni ponos Crne Gore i njenog naroda”, naveo je.
Upozorio je da su, danas, nažalost, Crna Gora i njeno povijesno biće, njeno slobodarstvo i antifašizam izloženi svakovrsnim atacima koji najčešće dolaze iz reda velikosrpskih nacionalista, sljedbenika četničke ideologije i Crkve Srbije.
“Pokušaji revizije povijesti su svakodnevni. Zamislite, na red je došao i istaknuti revolucionar, antifašista, španski borac i pjesnik Radosav Ljumović. No pasaran! Nama ostaje da se svim demokratskim sredstvima borimo za našu Crnu Goru, građansku, antifašističku, evropsku i demokratsku, punopravnu članicu evropskih i evroatlantskih saveza, i da zajedno sa svim poštovaocima te i takve Crne Gore, a čini mi se da nas je svakim danom sve više, zbijamo redove i vratimo našoj jedinoj majci Crnoj Gori punu nezavisnost i slobodu. Naš SUBNOR će, kao i do sada biti u prvom redu borbe za takvu Crnu Goru”, zaključio je.
