Događaj je upriličen na Fakultetu za crnogorski i jezik i književnost, u okviru ciklusa „Razgovarajmo o budućnosti".
Organizator skupa bila je Strategija za evropsku i građansku Crnu Goru - STEGA, a domaćin FCJK. Govorili su Srđa Pavlović, Vladimir Nikaljević, Zoran Ljumović i Sanja Orlandić, a razgovor je okupio istorijski okvir, iskustvo civilnog sektora, analizu javnog jezika i pitanje institucija.
Zajednička nit svih izlaganja bila je da evropski put Crne Gore neće presuditi Brisel, nego sadržaj koji mu kod kuće damo ili uskratimo, jer vrijednosti na kojima Evropa počiva ne smiju ostati na papiru.
Uvodno izlaganje i okvir za razgovor dao je Srđa Pavlović, podśećajući na simboliku samog datuma jer 5. oktobar uči da smjena vlasti sama po sebi ne garantuje promjenu vrijednosti niti preko noći liječi društvo.
"Nacionalističke i ultradesničarske partije, kazao je, ne nude koherentnu ideologiju nego svojevrsni „intelektualni gulaš" - mješavinu ideoloških fragmenata koja računa na emocije straha i bijesa", kazao je on.
Pozivajući se na Karla Lovenstajna i njegovu analizu iz 1937. godine, Pavlović je podśetio da fašizam i nije ideologija, nego politička tehnika koja uspjeh gradi na emocijama, pa mu se zato ne odgovara samo argumentima, nego i drugačijim odnosom prema državi. Kao alternativu ponudio je liberalni patriotizam koji podrazumijeva pozitivan odnos prema državi i koji je građanski i inkluzivan, a ne etnički i isključujući.
Vladimir Nikaljević predstavio je Strategiju za evropsku i građansku Crnu Goru STEGA kao nevladino udruženje nastalo iz uvjerenja da evropska i građanska Crna Gora ne smije ostati parola, nego mora dobiti organizaciju, program i kontinuitet.
Govoreći o dosadašnjem radu udruženja, ukazao je i na segmente na koje se Strategija za Evropsku i građansku Crnu Goru - STEGA ubuduće mora usmjeriti, prije svega na ekonomiju, ali i na prostor, jer je način na koji se u Crnoj Gori raspolaže prostorom postao prvorazredno političko pitanje, mjera odnosa prema državi jednako rječita kao bilo koja deklaracija. Identitetska pitanja, poručio je, ne smiju zakloniti terene na kojima se budućnost zemlje svakodnevno odlučuje.
Zoran Ljumović govorio je o modalitetima evropskih integracija i stabilizaciji političkih prilika u zemlji, s jasnom centralnom tezom da crnogorsko društvo mora postati meritokratsko u svim oblastima, od školstva do zdravstva. Članstvo u Evropskoj uniji, upozorio je, neće samo po sebi donijeti društvo u kojem se napreduje po znanju i radu, a ne po podobnosti; obrnuto, bez te promjene i samo članstvo ostaje forma bez sadržaja.
Sanja Orlandić analizirala je jezik kojim se u crnogorskoj javnosti danas govori o pomirenju i evropskoj budućnosti.
„Evropski put", upozorila je, postao je obavezna formula koju izgovaraju svi, a riječ koju izgovaraju baš svi, i koja govornika ništa ne košta, prestaje bilo šta da znači. Za provjeru tekstova koji govore o navodnom pomirenju ponudila je dva jednostavna pitanja: ima li u njima ijedno ime žrtve i šta izrečeno košta onoga ko ga izgovara, te da se na osnovu odgovora može utvrditi je li riječ o śećanju ili amnestiji prevedenoj na evropski rječnik.
Panel na Cetinju potvrdio je da razgovor o budućnosti Crne Gore ima smisla upravo onda kad se velike riječi, poput pomirenja, evropskog puta, identiteta, spušte na provjerljivo tlo, na imena, institucije, prostor i standard. Ciklus „Razgovarajmo o budućnosti" nastaviće se i u drugim crnogorskim gradovima.
