Kako je istakao Nurković, u noći između 9. i 10. novembra 1924. godine nevino su stradali civili, čije žrtve predstavljaju trajnu opomenu i obavezu da istina o tom tragičnom događaju nikada ne bude zaboravljena.
"Posebnu težinu ovom masovnom zločinu daje činjenica da je počinjen u mirnodopskim okolnostima, a ne tokom ratnih dejstava. U kratkom vremenskom periodu ubijen je veliki broj nedužnih ljudi, dok je preživjelo bošnjačko stanovništvo bilo izloženo progonu i prisilnom napuštanju svojih ognjišta", poručio je on.
Kako je dodao, za svega dva dana, masovnim ubistvima, progonom i prisilnim raseljavanjem, bošnjačko stanovništvo Šahovića i Pavinog Polja gotovo je u potpunosti protjerano sa svojih vjekovnih ognjišta.
"Po svojim razmjerama, karakteru i posljedicama, ovaj zločin zahtijeva ozbiljno istorijsko i pravno preispitivanje, uključujući i pitanje njegove kvalifikacije kao genocida", naglašava Nurković.
Posebno je, dodaje, bolna istorijska nepravda što su nevini ljudi stradali, dok su pojedini počinioci, umjesto suočavanja sa odgovornošću, nailazili na podršku i priznanja.
"Nasuprot njima, oni rijetki koji su imali hrabrosti da se suprotstave nasilju i stanu u zaštitu nedužnih ostali su trajno upisani u istoriju čojstva i ljudskosti. To je moralna razdjelnica koju ni vrijeme ni zaborav ne mogu izbrisati", dodao je Nurković.
Više od vijeka kasnije, dalje naglašava on, država ima obavezu da pokaže jasnu institucionalnu odgovornost prema žrtvama Šahovića.
"Kultura sjećanja ne smije zavisiti isključivo od pojedinačnih inicijativa, već mora biti dio trajnog institucionalnog odnosa prema svim žrtvama i teškim stranicama naše prošlosti. To podrazumijeva dostojanstveno obilježavanje mjesta stradanja, stvaranje uslova za podizanje spomen-obilježja i podršku naučnom istraživanju ovih događaja", smatra Nurković.
Suočavanje sa prošlošću ne znači produbljivanje podjela, već afirmaciju istorijske istine, pravde i međusobnog poštovanja, ocijenio je on.
"Odgovornost za zločine je individualna i ne može se pripisivati čitavim narodima ili zajednicama. Naša je dužnost da pamtimo nevine žrtve, odamo priznanje onima koji su pokazali ljudskost i čojstvo i gradimo društvo u kojem se ljudsko dostojanstvo i pravo na život poštuju bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost", zaključio je Nurković.
