Postepena integracija može biti prilika za ubrzanje evropskog puta, ali ne smije postati izgovor za odlaganje punopravnog članstva, niti njegova trajna zamjena. Kredibilitet politike proširenja zavisi od političke volje država članica EU, dosljednosti u primjeni evropskih vrijednosti i suštinskih reformi u zemljama kandidatima, posebno u oblastima vladavine prava, demokratskih institucija i slobode medija. Evropska unija mora obnoviti povjerenje u proces proširenja, dok države Zapadnog Balkana moraju pokazati da su spremne da preuzmu obaveze koje članstvo podrazumijeva.
To su ključne poruke panela „Novi modeli integracije: brže do članstva ili trajno predvorje EU?“ u okviru regionalne konferencije PLENUM 2026, koji zajednički organizuju Centar za građansko obrazovanje (CGO) iz Podgorice, Regionalna akademija za razvoj demokratije (ADD) iz Novog Sada, Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu i Evropski fonda za Balkan (EFB).
Panel je moderirala Zvezdana Kovač, direktorka za strategiju i komunikacije CGO-a, a razgovor je bio usmjeren na mogućnosti i rizike postepene integracije, uključujući pristup jedinstvenom tržištu, evropskim fondovima i institucijama, kao i reforme koje bi trebalo da prethode tim koracima.
Adnan Ćerimagić, viši analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI), ocijenio je da je Evropska komisija tradicionalno bila zaštitnik procesa proširenja zasnovanog na jasnim kriterijumima.
Nasuprot tome, inicijative za postepenu integraciju uglavnom su dolazile od država članica EU, vođenih sopstvenim interesima. Podsjetio je da je politika proširenja nakon 2013. godine zapala u duboku krizu, što je podstaklo potragu za alternativnim modelima koji bi zadovoljili države članice, uz očuvanje evropskih vrijednosti u zemljama kandidatima.
„No, primjer Crne Gore pokazuje da tradicionalni model proširenja i dalje može dati rezultate, posebno u specifičnom geopolitičkom trenutku“, ocijenio je Ćerimagić, navodeći da u Briselu postoji optimizam da se pregovori sa Crnom Gorom mogu uspješno privesti kraju, nakon čega bi se pažnja usmjerila na Albaniju, Moldaviju i druge države kandidate. Istovremeno, dio država članica, uključujući Austriju i Francusku, zagovara postepenu integraciju kroz pristup jedinstvenom tržištu i dodatnim fondovima, jer ne dijeli taj optimizam. Naglasio je da “punopravno članstvo mora ostati kredibilan krajnji cilj, umjesto stvaranja trajnog međuprostora za djelimično integrisane države“.
Kao primjer nedosljedne politike EU naveo je Bosnu i Hercegovinu, podsjećajući na djelovanje Milorada Dodika i pokušaje urušavanja institucija tokom ruske agresije na Ukrajinu.
Prema njegovoj ocjeni, evropske institucije tada su opravdano reagovale sankcijama i uskraćivanjem finansijske podrške Republici Srpskoj, ali je izostala dosljednost.
„Ne možemo očekivati da akteri koji urušavaju institucije, a istovremeno su pod sankcijama i bez pristupa evropskim fondovima, konstruktivno učestvuju u procesu evropskih integracija“, upozorio je Ćerimagić.
„Parcijalne inicijative, poput otvaranja pregovora i Plana rasta, bez jasne političke strategije ne mogu zamijeniti proces proširenja, a posljedice takvog pristupa već se vide u BiH i Srbiji“, zaključio je on.
Bojan Maričić, nekadašnji potpredsjednik Vlade za evropske poslove i ministar pravde Sjeverne Makedonije, ocijenio je da postepena integracija može biti i prilika za zemlje kandidate i izgovor za odlaganje punopravnog članstva, zavisno od pristupa EU i država koje teže članstvu. Podsjetio je da je Sjeverna Makedonija, uprkos dugogodišnjim naporima, ostala zarobljena u bilateralnim sporovima, čiju ozbiljnost evropske institucije, prema njegovoj ocjeni, nijesu dovoljno razumjele ili su odbijale da prihvate.
„Suočili smo se sa zloupotrebom prava veta i neiskrenim odnosom evropskih institucija prema procesu proširenja. Zemljama kandidatima mora se jasno i realno predstaviti šta ih očekuje na evropskom putu“, kazao je Maričić, ukazujući na česte promjene pristupa i metodologije pregovora koje su dodatno narušavale predvidljivost procesa.
Naglasio je da je Sjeverna Makedonija počela bolje da razumije unutrašnju dinamiku EU tek nakon intenziviranja dijaloga sa državama članicama skeptičnim prema proširenju.
U tom okviru, istakao je važnost pažljivog razmatranja budućeg pristupnog ugovora Crne Gore, za koji očekuje da će sadržati zaštitne mehanizme koji nijesu postojali u ranijim proširenjima. Upozorio je i na slabljenje kredibiliteta EU u Sjevernoj Makedoniji, što se ogleda u sve manjem interesovanju javnosti za izvještaje Evropske komisije.
„Prije desetak godina objavljivanje izvještaja Evropske komisije bilo je važan događaj, o kojem su raspravljali institucije, civilno društvo, pravnici i diplomate. Danas se njihovo objavljivanje gotovo i ne registruje, što najbolje pokazuje koliko je povjerenje u proces evropskih integracija oslabljeno“, naveo je Maričić.
„Nemamo mnogo bilateralnih sporova, a naša politika je usklađena sa politikom Evropske unije, što nas čini kredibilnim partnerom. Zato Albanija zaslužuje da se naziva predvodnicom. Podrška javnosti je snažna - 92 odsto građana podržava pristupanje. Albanci žele da nastave tim putem i ne želimo da izgubimo ovog partnera“, kazala je Klajda Gjosha, ekspertkinja za pristupanje EU i dobro upravljanje i nekadašnja ministarka evropskih integracija Albanije.
Ona je ukazala i na zajedničke demokratske i institucionalne slabosti regiona, posebno u oblasti vladavine prava.
„I dalje nemamo dovoljno kredibilne institucije i standarde u svim sektorima, a brojna pitanja ostaju otvorena. Sproveli smo bolne reforme i bilo je pozivanja na odgovornost. Danas vidimo veliki broj ljudi na ulicama jer formalno ispunjavanje obaveza ne otklanja nezadovoljstvo građana koji se pitaju kako EU može podržavati Vladu koja ne odgovara na njihove potrebe i ne štiti njihova prava“, navela je Gjosha, izražavajući nadu da će protesti doprinijeti izgradnji bolje Albanije i uslova za pravedne izbore.
Kao prioritete izdvojila je vladavinu prava i reformu javne uprave, naglašavajući da su jake institucije preduslov demokratskog i ekonomskog razvoja.
„Vladavina prava nije samo politička obaveza, već i ekonomska nužnost. Za razvoj privrede potrebno je povjerenje u sistem i institucije, kao i mehanizmi za rješavanje sporova“, kazala je Gjosha. Naglasila je i značaj profesionalne javne uprave koja obezbjeđuje kontinuitet rada države nezavisno od političkih promjena. „Moramo izgraditi institucije koje će održati sistem čak i kada se vlada suočava sa krizom. To će i preduzećima uliti povjerenje i sigurnost za planiranje i razvoj. Važno je i da tokom usklađivanja sa evropskim pravilima budemo transparentni“, poručila je ona.
Srđan Majstorović, predsjednik Upravnog odbora Centra za evropske politike (CEP), podsjetio je da je ruska agresija na Ukrajinu bila prekretnica koja je EU ponovo naglasila strateški značaj proširenja.
„Prijedlog novog modela, koji smo tada ponudili, proistekao je iz nastojanja da se odgovori na zabrinutosti država članica oko prijema novih članica i mogućih posljedica. Pokušali smo da prepoznamo njihove strahove i ponudimo model koji bi uvažio njihove interese, ali istovremeno omogućio postepeno uključivanje zemalja kandidata u EU“, naveo je Majstorović.
Govoreći o elementima modela koji su kasnije prepoznati u pristupu Evropske komisije, ukazao je na postepeno pristupanje zasnovano na zaslugama, snažnije uslovljavanje i mogućnost vraćanja na ranije faze integracije u slučaju nazadovanja. Model je predviđao i finansijske podsticaje, uz mogućnost njihove obustave, odlučivanje kvalifikovanom većinom i zaštitne mehanizme u slučaju nazadovanja u vladavini prava i funkcionisanju demokratskih institucija.
„Papir trpi sve - možemo izaći sa najbriljantnijim predlozima, ali se na kraju sve svodi na političku volju“, poručio je Majstorović, ocjenjujući da je povjerenje između zemalja kandidata i EU i dalje nedovoljno, uprkos rastućoj potrebi za proširenjem. „Umjereni sam optimista, ali čaša je i dalje poluprazna. EU mora povratiti samopouzdanje, nametnuti se kao ozbiljan geopolitički akter i odlučnije pogurati proces proširenja“, zaključio je on. Ukazao je i na potrebu da države regiona više pažnje posvete suštinskim reformama, posebno slobodi izražavanja i medija, vladavini prava i funkcionisanju demokratskih institucija. „Ne bi ni nama bilo loše da se duže zadržimo na važnim reformama, poput slobode izražavanja i medija i stanja demokratskih institucija. Moramo malo pogledati u svoj tanjir i pokazati da smo razumjeli proces proširenja. Zahtjevom za članstvo zemlje se obavezuju na usklađivanje sa evropskim vrijednostima i standardima, a u tim oblastima i dalje postoje ogromni deficiti“, kazao je Majstorović.
