U ratnim zonama i pod političkim pritiskom novinari se suočavaju sa prijetnjama, cenzurom i nasiljem, ali uprkos opasnostima nastavljaju poštovati profesionalne standarde i etiku.
To je poručeno sa sesije „Mediji i samoregulacija u uslovima rata i političkog pritiska“, održane u okviru dvodnevne godišnje konferencije Alijanse nezavisnih savjeta za štampu Evrope (AIPCE) u Budvi, čiji je domaćin Medijski savjet za samoregulaciju.
Konferencija „Imaju li savjeti za štampu budućnost?” počela je u četvrtak, 25. septembra, a održana je i godišnja skupština Alijanse nezavisnih savjeta za štampu Evrope (AIPCE). Medijski savjet za samoregulaciju je ovogodišnji domaćin AIPCE konferencije, i ovo je prvi put za 30 godina, koliko Alijansa djeluje, da se konferencija održava u nekoj od zemalja Zapadnog Balkana. Ove godine učestvovalo je 30 država, sa preko 60 učesnika, sa tri kontinenta.
Dopisnica Al Jazeere iz Gaze, Youmna El Sayed , u online obraćanju, kazala je da je u ratu prva žrtva istina.
„Ali u Gazi, za palestinske novinare, istina je postala i naša dužnost i naša kazna“, poručila je El Sayed, opisujući realnost sa kojom se svakodnevno suočavaju njene kolege.
Tokom dvije godine, kako je navela, palestinski novinari nosili su teret koji nijedan drugi u svijetu nije bio primoran da ponese.
„Za razliku od stranih novinara koji nakratko dođu u ratnu zonu pa odu, mi nismo imali predaha niti osjećaj sigurnosti. Mi smo živjeli priču o kojoj izvještavamo i dalje jesmo ta priča“, navela je El Sayed.
Kazala je da su izvještavali o razaranju sopstvenih domova, ubistvu svojih porodica i raseljavanju vlastitom i onom svojih komšija, prijatelja i kolega, navodeći da su uprkos tome ostali posvećeni profesionalnim standardima: tačnosti, pravičnosti, odgovornosti i humanosti.
El Sayed smatra da svijet palestinske novinare ne tretira jednako kao kolege u drugim državama.
„Palestinski novinari nijesu dobili istu pravdu, solidarnost, vjerodostojnost niti zaštitu. Svijet od nas traži da budemo neutralni dok izvještavamo o genocidu. Ali neutralnost, pred licem ugnjetavanja, nije novinarstvo, to je nepravda“, rekla je El Sayed.
Kazala je da se od njih očekuje da potisnu emocije dok govore o ubijanju vlastite djece, sahranama kolega i razaranju čitavih kvartova.
„To očekivanje je i dehumanizujuće i nerealno. Da, mi smo novinari, ali smo i ljudska bića“, istakla je El Sayed.
On je naglasila da su palestinski novinari suočeni sa kampanjama diskreditacije.
„Izrael je vodio sistematske kampanje da nas prikaže kao aktiviste, operativce, lažove. Te optužbe nikada nijesu bile odbijene, već su ih mainstream mediji ponavljali, čime su podrili našu vjerodostojnost i učestvovali u našem ućutkivanju“, rekla je El Sayed.
Ukazala je da je tokom protekle dvije godine u Gazi ubijeno više novinara nego u bilo kojem drugom ratu u modernoj istoriji.
„To nije rečenica koju treba olako shvatiti. Ako se dešava nama danas, šta garantuje da se sjutra neće desiti drugim novinarima širom svijeta?“ upozorila je El Sayed.
Smatra da su dvostruki standardi očigledni, navodeći kad su novinari sa Zapada napadnuti da svijet zahtijeva zaštitu.
„Kada smo mi ubijeni, to se brzo zaboravlja. I nastavlja da se dešava“, upozorila je El Sayed.
Predstavnik Komisije za novinarsku etiku iz Ukrajine Oleksij Pogorelov kazao je da je od početka sukoba, tržište oglašavanja gotovo potpuno nestalo.
„Nakon početnog pada do nule, djelimično se oporavilo. Najveći TV kanali i medijske kuće povratile su do 40 odsto tržišta, dok lokalni mediji bilježe oporavak od samo deset odsto“, naveo je Pogorelov.
Istakao je da je rat izazvao masovna preseljenja, navodeći da je oko 50 odsto Ukrajinaca napustilo svoja uobičajena mjesta stanovanja, što je direktno uticalo na pretplate, distribuciju i dostupnost medijskih sadržaja.
„Kad je riječ o konzumiranju vijesti, istraživanja pokazuju da 75 odsto Ukrajinaca vijesti prati preko društvenih mreža, pri čemu je Telegram najpopularniji kanal za komunikaciju i informisanje“, rekao je Pogorelov.
Istakao je da to znači da ljudi konzumiraju vijesti kako oni to smatraju, što ne mora biti primarni izvor provjerenih informacija.
„Situacija među novinarima je dramatična. Neki su poginuli, nestali ili služe u vojsci, uključujući mnoge iskusne urednike. To znači da sada novinske redakcije često vode novajlije i mladi novinari, pa je nivo iskustva i stručnosti niži“, pojasnio je Pogorelov.
Ekonomija lokalnih medija je dodatno pogođena, a kako je istakao 40–50 odsto lokalnih medija zatvoreno je zbog ekonomskih faktora, a ne političkog pritiska.
„Prije rata, Ukrajina je imala oko 700 lokalnih medija; danas ih je ostalo između 200 i 300“, dodao je Pogorelov.
Predstavnica Komore za novinarku etiku iz Gruzije Lija Čahunashvili, kazala je da se mediji u toj državi suočavaju se sa ozbiljnim pritiscima i napadima od kada je vlast preuzela partija „Georgian Dream“.
Prema njenim riječima, partija je tokom posljednje godine, nakon navodne krađe parlamentarnih izbora, preuzela kontrolu nad ključnim državnim institucijama, uključujući parlament, sudove i regulatorne organe.
U tom periodu doneseno je 25 zakona koji, kako smatra Čahunashvili, stvaraju represivno okruženje za medije.
„U posljednje dvije godine zabilježeni su nezakoniti pritvori i fizički napadi na novinare, uključujući prvi slučaj u 35 godina nezavisnosti Gruzije u kojem je ženska novinarka pritvorena kao zatvorenik. Novinari su pretrpjeli stotine fizičkih napada, uključujući ozbiljne povrede glave i facijalnih kostiju, a nijedan od tih slučajeva nije istražen“, navela je Čahunashvili.
Ukazala je da su pored fizičkog nasilja, novinari izloženi i negativnim kampanjama, prijetećim pozivima, prijetnjama porodicama i vandalizmu.
„Mediji koji nisu bliski vladi suočeni su i sa ekonomskim pritiscima, dok su dugovi medija povezanih sa vladom često oprošteni“, rekla je Čahunashvili, navodeći da nove zakonodavne promjene dodatno otežavaju rad medija.
Predstavnik Pres savjeta iz Turske, Murat Onok, naveo je da Turska, prema izvještaju Reportera bez granica, zauzima 159. mjesto od 180 država po slobodi medija.
Broj zatvorenih novinara, prema Turskom sindikatu novinara, u julu je iznosio 17, što je, kako je Onok rekao, „dobro po našim standardima“.
Međutim, kako je ukazao, mnogi novinari suočavaju se sa optužbama za terorizam zbog članaka koje su napisali ili riječi koje su izgovorili. Onok je objasnio da Turska nikada nije bila potpuni uspješna po pitanju slobode izražavanja i da trenutna vladajuća partija kontroliše sve državne institucije.
„Promijenjeno je vlasništvo nad medijima, a zakoni koji ograničavaju slobodu medija primjenjuju se selektivno i proizvoljno“, naveo je Onok.
On je takođe istakao da Turska ima drugi najveći broj zahtjeva za uklanjanje sadržaja na internetu u svijetu, navodeći da je pristup blokiran za 1,3 miliona veb sajtova.
Tokom sesije „Najnovija dešavanja u medijskom sektoru“, predstavnik Evropske komisije Carlos Perez Maestro, u online obraćanju, istakao je važnost slobodnih i nezavisnih medija za demokratiju i vladavinu prava, naglašavajući dosadašnje i buduće inicijative EU u ovom sektoru.
Podsjetio je na ključne regulative u digitalnoj sferi, uključujući Zakon o vještačkoj inteligenciji, Zakon o digitalnim tržištima i Zakon o digitalnim uslugama, ali je posebno ukazao i na Zakon o slobodi medija (EMFA) kao prvi evropski zakon koji garantuje nezavisnost medija i zaštitu novinarskih izvora od političkog uticaja.
„Zakon se primjenjuje od 8. avgusta i Evropska komisija aktivno prati implementaciju u državama članicama“, dodao je Maestro.
On je naglasio i značaj novih mehanizama samoregulacije i ko-regulacije u sektoru medija.
„Konkretno, član 18 EMFA predviđa da veoma velike online platforme moraju omogućiti funkcionalnosti koje štite uređivačku nezavisnost medijskih pružalaca, uključujući priznavanje članstva u savjetima za štampu ili drugim regulatornim tijelima. Slično, članovi 4, 7 i 17 Zakona osiguravaju zaštitu izvora, uključivanje samoregulativnih tijela u konsultacije i postavljanje profesionalnih standard“, naveo je Perez.
Predstavnica Savjeta Evrope Lejla Dervišagić je podsjetila da Savjet Evrope, od 1970. godine, razvija pravne standarde i mehanizme podrške za sigurnost novinara, pluralizam medija i slobodu izražavanja.
Ona je istakla Izvještaj Generalnog sekretara Savjeta Evrope za 2025. godinu, u kojem se mediji i sloboda izražavanja predstavljaju kao centralni dio demokratskih vrijednosti.
„Izvještaj razmatra izazove digitalnog okruženja, uključujući uticaj vještačke inteligencije, dezinformacije i opadanje povjerenja u institucije i medije, te naglašava potrebu za transparentnim vlasništvom medija i zaštitom novinara od prijetnji“, navela je Dervišagić.
Ukazala je da se samoregulacija u izvještaju prepoznaje kao važan alat, ali se upozorava na njena ograničenja ukoliko organi nisu kredibilni ili akteri medija ne djeluju transparentno.
Dervišagić je podsjetila i na ključne preporuke Savjeta Evrope: zaštitu novinara od tužbi, uticaj digitalnih tehnologija na slobodu izražavanja, promociju kvalitetnog novinarstva i borbu protiv govora mržnje.
„Sve ove inicijative potvrđuju ulogu samoregulacije u jačanju etičkih standarda, kredibiliteta medija i demokratskih vrijednosti“, navela je Dervišagić.
Predstavnik Reportera bez granica Bertrand Mossiat istakao je značaj tehničkih standarda i ISO certifikata za medijske kuće, objašnjavajući kako oni doprinose transparentnosti i profesionalizaciji novinarstva.
Mossiat je naglasio da kriterijumi za dobijanje ovog ISO standarda uključuju osnovne zahtjeve transparentnosti, vlasničku strukturu, izvore prihoda i profesionalne procese, poput upravljanja ispravkama i komunikacije sa publikom.
“Transparentnost uključuje otkrivanje ko su vlasnici i vlasnici vlasnika, kao i izvore prihoda. Profesionalni procesi uključuju, između ostalog, kako se obrađuju zahtjevi za ispravke i kako se komunicira sa publikom. Sve je detaljnije od toga, i može biti bolno za neke, ali je pokazalo efikasnost u protekle četiri godine,” pojasnio je Mossiat.
Naveo je da oko 2.000 medijskih kuća širom svijeta pokušava da se uskladi sa ovim zahtjevima, uključujući države u Africi, Latinskoj Americi i Aziji.
Posebno je naglasio tehnički aspekt standarda.
„Lobirali smo kod EU institucija da ovaj standard bude priznat kao tehnička referenca za regulative i medijske servise. Iako standard nije zakon, pruža legitiman okvir i parametre koje mediji i platforme mogu koristiti“, naveo je Mossiat.
Pojasnio je da standard predstavlja univerzalni mehanizam za saradnju i poboljšanje profesionalnih praksi u medijima.
„Ovo možda nije najsjajniji ili najuzbudljiviji dio novinarstva, ali pruža priliku da svi zajedno podižemo profesionalni nivo medija i olakšamo međunarodno priznavanje“, kazao je Mossiat.
Tokom dvodnevnog programa učesnici su kroz različite teme razgovarali o brojnim problemima koji opterećuju rad samoregulatornih tijela, uključujući političke i ekonomske pritiske, širenje dezinformacija, polarizaciju u društvu, kao i sve veću prisutnost neprofesionalnih medijskih aktera u javnom prostoru.
