Izgubljen u vremenu i prostoru, izgubljen između želja i mogućnosti, između vjere i politike, pokazao je svu dubinu i suštinu agonije koju ova zemlja proživljava sa njim i njegovom zluradom, neodgovornom i neozbiljnom družinom.
Svakome ko je želio da vidi, bilo je jasno da ova zemlja sa ovakvom vlašću ne ide naprijed, nego opasno unazad. Za pola godine vladavine, naša kriza se produbila, a posrtanje i propadanje ubrzalo.
Razapet između crkve i države sa jedne strane i želja i mogućnosti sa druge strane, pokazao je da su vezani u čvor koji je više nemoguće razvezati.
Od samog početka je bilo jasno da se u toj vladi “nije znalo ko pije, a ko plaća”, a sada je već jasnijije, da plaćaju država i građani.
Vidjeli smo sinoć da se ova i ovakva vlada ne može ni resetovati, ni reciklirati, na žalost svih njenih mentora. Pokušaji da se krene ispočetka sa Krivokapićem ili bez njega, sa novim-starim političarima koji bi je “osvježili” svojim klero-šovinizmom, sve manje je realna i nije daleko od utopije.
Nemoć koju je u svakom pogledu sinoć demonstrirao premijer, pokušavajući je upakovati sa ličnom nevinošću i neznanjem, trebala je kod gledalaca da izazove žaljenje.
Neka žale oni koji su smislili ovaj opasni i zluradi plan, neka žale svi oni koji su ga podržali i još uvijek ga podržavaju, jer ovakva bestijalnost mora imati svoj brzi kraj, a ne bilo kakav novi početak i nastavak ovog zla koje nas je snašlo.
I na kraju, po ko zna koji put shvatismo da nema budale, kao školovane.
