Ključni razlozi za tužbu su sljedeći:
Odluke RAE su suprotne Pravilima za izmjenu tarifa i Zakonu o energetici
Odluke RAE su u najvećem dijelu neobrazložene
Odluke RAE su zasnovane na neodgovarajućim podacima
U obrazloženju tužbi koje je dostavljeno portalu Analitika se kaže da je RAE je iskoristila zahtjev EPCG da samovoljno i protivzakonito proširi opseg razloga za povećanje prihoda EPCG. U situaciji kada je EPCG zahtijevala nerealno visoko povecanje prihoda , RAE je nesto od tog zahtjeva odbila dok je dodala jos veći iznos prihoda na sopstvenu inicijativu.
Odluke ne sadrže ključne energetske podatke (npr. količine proizvedene, uvezene, izvezene i potrošene energije) kao ni finansijske podatke (cijene uvezene i izvezene energije itd.) , a obrazloženje se svodi na krajnje cifre, koje je zbog izostanka obračunskih podataka nemoguće provjeriti. Takvo obrazloženje je suprotno članu ZUP-u jer ne sadrži utvrđeno činjenično stanje ni razloge koji upućuju na rješenje kakvo je dato. Osim toga, u velikom dijelu odluke Agencija rješava po slobodnoj ocjeni, a ne izlaže razloge kojima se pritom rukovodila.
Pošto se postupcima koje je Agencija pokrenula po službenoj dužnosti povećava regulatorni prihod EPCG i tarife koje plaćaju potrošači, tim postupcima se štite interesi EPCG, a ugrožava interes potrošača. Kako se u ovom slučaju pod javnim interesom ne može smatrati iskljucivo interes EPCG nego i interes potrošača, dva postupka koje je RAE pokrenula po službenoj dužnosti nisu u skladu sa članom 114 ZUP.
Iako je RAE bila obavezna da u postupku izmjene važećih tarifa mora donijese nove odluke koja će sadržavati regulatorni prihod, cijene i tarife, RAE nije donijela novu odluku nego izmjene stare odluke, čime je prekršila Pravila za izmjenu regulisanih tarifa za snabdijevanje električnom energijom. Ova nezakonitost nije samo formalne nego i suštinske prirode. Donošenjem nove odluke odlučivalo bi se o svim troškovima, a donešenim izmjenama odlučeno je samo o pozicijama koje se mijenjaju, čime su svi oni koji su nezadovoljni uskraćeni za pravo na žalbu po osnovu onih djelova odluke koji nijesu mijenjani, a koji mogu biti nezakoniti.
Razlika iz prethodnog perioda se može uračunavati samo prilikom donošenja novih tarifa, dok se prilikom izmjene važećih tarifa mogu obračunavati samo razlike nastale tokom perioda primjene odobrenih tarifa, tj. onih koje se mijenjaju. Iako se ovdje radi o izmjeni važećih tarifa, veliki dio pobijane odluke se odnosi na razlike iz 2010. godine tj. na prethodni period (cijelo poglavlje IIIa i skoro svaka stavka poglavlja IV1), što je suprotno članu 52 Zakona o energetici.
Odlukom RAE regulatorno dozvoljeni prihod je uvećan za 7.660.263 € po osnovu manje fakturisane realizacije u 2011. Ovo znači da je stvarna potrošnja u odnosu na potrošnju iz odluke koja se mijenja bila manja za navedeni iznos, pa je novom odlukom regulatorni prihod za taj iznos uvećan. Međutim, pritom se gubi iz vida da je za proizvodnju i distribuciju te energije EPCG morala imati neke troškove (npr. troškovi uglja za proizvodnju te energije ili troškovi uvoza), pa zato regulatorno dozvoljeni prihod nije trebalo uvećati za kompletan nerealizovani iznos, nego samo za razliku između tog iznosa i troškova koji bi njihovom realizacijom nastali. Isto tako, manjoj realizaciji (tj. manjoj potrošnji) odgovaraju i manji gubici u distributivnoj mreži.
Pobijana odluka se primjenjuje od 01.01.-30.06.2012. godine. S obzirom na to, morala se raditi u skladu sa Energetskim bilansom Crne Gore za 2012. godinu koji je Vlada morala da donese do 15.12.2011. godine. Pobijana odluka je očigledno rađena u odnosu na bilans za 2011, jer su sve veličine računate u odnosu na važeću odluku koja je rađena prema bilansu za 2011, pa je takva odluka iz navedenih razloga protivzakonita.
