Iako praznici najčešće asociraju na nadu, radost i optimizam, pa su ispunjeni očekivanjima i euforijom, okolnosti u kojima živimo nekada su malo drugačije. Kraj kalendarske za većinu je najaktivniji dio godine - gomilaju se obaveze, mnogo je kratkih rokova, a generalno manje i vremena.
Gotovo svaka druga osoba primjećuje značajno viši nivo stresa, a kada na sve to dodamo i rekapitulacije koje pravimo — šta smo planirali, a šta postigli, koliko smo zadovoljni rezultatima, pa eventualno dođemo do zaključka da i nije sve onako kako smo se nadali da će biti, najčešće se osjećamo loše.
Bezvoljnost, bezvrijednost, nerazumijevanje i usamljenost mogu nam umjesto Djeda Mraza zakucati na vrata — ocijenila je za Gradski portal psihološkinja Anđela Novaković.
“Osjećamo se umorno, iscrpljeno, demotivisano, jer nam se čini da trud koji ulažemo ne vodi nigdje. Na kraju godine ne vidimo rezultat. A čini nam se da svi oko nas djeluju srećno i zadovoljno. I koliko god pokušavamo da se otrgnemo od ovakvih razmišljanja, kad ostanemo sami, opet se vraćaju.
Postajemo nervozni, mrzovoljni, želimo da se izolujemo, nemamo volje i snage da se bavimo svakodnevnim stvarima. Prisutan je i osjećaj krivice, neadekvatna slika o sopstvenim kvalitetima, te suicidne misli i/ili pokušaji suicida. Ako se sve ili dio navedenog događa baš u periodu praznika, možemo govoriti o prazničnoj depresiji”, objašnjava Novaković.
Praznična depresija je, navodi, stanje koje sadrži simptome depresije i javlja se u određeno doba godine. Ipak, treba je razlikovati od kliničke depresije, jer je pretpostavka da će nestati kada se vratimo svakodnevnim obavezama.
“Iako trajanje ovog stanja ima rok, nikako ne smijemo da ga zanemarimo i da se ponašamo kao da će proći samo od sebe. Ako se to i desi, doći će novi praznik, nova izazovna situacija u životu”, upozorava Novaković.
Ona dodaje da su uzroci pojave praznične depresije individualni, a mogu se kretati od iscrpljenosti do velikih životnih gubitaka.
“Kada se osjećamo loše, često mislimo da je sadašnjost slika naše budućnosti, te ne vidimo da možemo drugačije. Nekad nam treba više vremena da prođemo kroz određena životna iskustva, a posebno ako se sve to dešava u vrijeme praznika. Sasvim je u redu da se osjećamo loše i ne radujemo se praznicima, da ne želimo da ih proslavljamo. S druge strane, ako dugo boravimo u svijetu u kom mislimo da se ništa ne može promijeniti, te ako smo stava da nemamo potencijala da promjenu pokrenemo, da od sredine ne dobijamo adekvatne odgovore, nemamo osjećaj razumijevanja i podrške — treba razmisliti o tome da nešto moramo mijenjati”, ističe Novaković.
Kako su sasvim individualni razlozi za prazničnu depresiju, dodaje, tako su različiti i načini da se izborite sa njom.
“Neko će željeti da se izoluje i ne učestvuje u euforiji koja ga okružuje, i to će mu prijati. Neko će shvatiti da se osjeća mnogo bolje kada se obuče i izađe, iako bi najradije ostao u krevetu. Bitno je da pratimo svoj tempo i shodno njemu se ponašamo, te da se zapitamo šta želimo u trenutku i sebi postavimo realna očekivanja. Treba znati da nije strašno, ni ako ih ne ostvarimo. I koliko god da nam se čini da su problemi sa kojima se suočavamo jači od nas, uvijek imamo mnogo više snage nego što mislimo”, poručila je Novaković.
Psihološkinja je zaključila da se ne smije zanemariti značaj mentalnog zdravlja.
