Ključni zadatak nove vlade je da se očuva povjerenje i da se ne unosi nepotrebna dodatna neizvjesnost. Budući da će ispit polagati nova vlada, važno je da ostavi utisak da zna šta radi i da se ne rukovodi prvenstveno političkim motivima, kazao je za Pobjedu dr Vladimir Gligorov, profesor na Institutu za međunarodne ekonomske studije u Beču, odgovarajući na pitanje koji je u ekonomiji prvi posao nove vlasti.
– Ukoliko vlada bude nestabilna zato što nije u stanju da se nosi sa problemima ili zato što ne može da zadovolji političke ambicije, to će biti izvor nestabilnosti, a to može da bude skupo – ocijenio je Gligorov.
Kriza izazvana kovidom-19 ne jenjava, ekonomije tonu, prognoze nijesu optimistične. U kom pravcu će se, po Vašoj procjeni, kretati ekonomije u narednom periodu, sa posebnim osvrtom na crnogorsku?
Kada je u pitanju razvojna strategija Crne Gore, dva su cilja najvažnija. Jedan jeste smanjenje regionalnih razlika unutar Crne Gore, što traži ulaganja u infrastrukturu. Drugi je nalaženje komparativnih prednosti u sektoru usluga mimo turizma, mada povezano sa njim, a uz to razvoj pojedinih elemenata prerađivačke industrije, prije svega povezivanjem sa stranim proizvođačima.
Kada se može očekivati oživljavanje turizma za koji je crnogorska ekonomija dominantno vezana?
Ukoliko se uspostavi kontrola nad epidemijom vakcinisanjem, turizam bi trebalo da se oporavi sljedeće godine. Da li u istom obimu ili će možda biti potrebna još jedna godina, to će zavisiti od brzine oporavka u evropskim zemljama odakle turisti najviše dolaze.
Očuvanje preduzeća i zaposlenosti u narednom periodu u Crnoj Gori jedan je od ključnih zadataka. Kako to postići?
Manje-više isto kao i u drugim zemljama. Potrebna je finansijska podrška i socijalna zaštita kako bi se dočekao kraj epidemije. Potrebno je da se to uradi sa minimumom korupcije. U protivnom će se, inače, stvoriti dodatni problemi.
Privreda sve više traži finansijsku pomoć države, koja takođe nije u zavidnoj situaciji. Koje rizike nosi ovakva situacija s obzirom da prihodi države padaju, potrošnja se smanjuje...?
To nije trajno stanje stvari. Naravno, troškovi epidemije će se osjećati više godina, ali to ne bi trebalo da bude razlog za eventualnu krizu javnih finansija. Ili za nepotrebne probleme u bankama ili korporacijama. Ukoliko se očuva povjerenje, kod kuće i u inostranstvu, da će se privreda oporaviti, povećani dugovi ne bi trebalo da budu nepremostiv problem.
