Dob su procjenjivali na američkom Univerzitetu Kalifornija u San Diegu i to postupkom koji se zove epigenetski sat, i proučavali su fenomen nazvan metilacija DNK.
Naime, kako sisari stare, njihova DNK skuplja metilne skupine koje se "lijepe" za DNK, a po kojima se otprilike može odrediti nečija dob.
Uporedili su epigenetske satove ljudi i pasa kako bi bolje razumjeli gene povezane sa starenjem. Odabrali su pse koji žive u istim sredinama kao i ljudi.
Pratili su stope metilacije kod 104 labradora u dobi između četiri nedjelje i 16 godina. Zatim su te podatke upoređivali s objavljenim profilima metilacije za 320 ljudi u dobi od jedne do 103 godine.
Otkrili su kako neki periodi psećeg života slijede isti obrazac kao i ljudski, iako se neki drugi periodi ne preklapaju toliko precizno.
Na primjer, stopa metilacije pokazala je da štene od sedam nedjelja odgovara ljudskoj bebi staroj 9 mjeseci, kod obe vrste u tom periodu počinju da izbijaju prvi zubi.
Ali, kasnije su razlike veće jer pseći sat otkucava mnogo brže, pa štenci brže ulaze u pubertet i dostižu polnu zrelost u prvoj godini života.Kako pas stari, njegov epigenetski sat se usporava i počinje opet das e usklađuje s ljudskim, u kasnijim godinama života.
Recimo, prosječni 12-godišnji životni vijek labradora usklađen je s prosječnim životnim vijekom ljudi, a koji je oko 70 godina. Nakon završetka istraživanja došli su do formule kojom se može izračunati starost pasa ako bi se upoređivala sa ljudskim godinama.
Nova formula temelji se na epigenetskom satu i uključuje pronalaženje prirodnog algaritma psećih godina koji se množi sa 16 i zatim se na rezultat dodaje 31.
Na primjer, dvogodišnji pas ekvivalent je 42-godišnjem čovjeku, ali nakon te dobi usporava - pas od pet godina je ekvivalent čovjeku starom 56,7 godina, a 10-godišnji pas osobi od 67,8 godina.
"Nije lako smisliti istinsko poređenje relativne dobi psa i čoveka s obzirom da oni dosežu zrelost različitim stopama, a i različite pasmine imaju drugačiji životni vijek. Manje pasmine žive do 18 godina, a veće šest, sedam", rekla je genetičarka Tina Veng, koja je vodila ovo istraživanje i dodala kako ona i njen tim smatraju kako je njihova metoda preciznija u poređenju sa metodom "1:7".
