U nekada simpatičnoj omladinskoj novini “Mladina” iz Ljubljane gdje je Janez Janša započeo politički aktivizam, prikazana je karikatura sa crtežima portreta nekoliko autokrata-desničara, uz riječi “Non-paper, Non-pamet’’. Vrlo domišljato.
S pravom su se svi normalni ljudi u našoj regiji štrecnuli kada su saznali za sadržaj tog famoznog “Non-paper” jer još su nam svježa sjećanja na strahote kroz koje smo prošli prije manje od trideset godina upravo zbog granica, teritorija i etnički čistih država. Tako je krenuo proces krvavog raspada Jugoslavije.
“Non-paper” jepamflet koji na ove prostore opet priziva zlo. Jer, postojeće granice novih sedam država u regiji nijesu problem. Izvjestan problem je samo Srbija, još nezadovoljna granicama koje ima. Sve druge imaju normalnu međusobnu saradnju i komunikaciju, nemaju međusobnih teritorijalnih ni graničnih problema ili sporova. U Entitetu RS u Bosni i Hercegovini se samo Milorad Dodik obradovao “Non-paperu” pošto voli priču o “mirnom razlazu” kao načina nestanka BiH i pripojenju RS Srbiji. Za tu priču, srećom, nema sagovornika jer normalni i odgovorni ljudi tamo znaju da je to šuplja priča. Ali računa da ga ta priča drži na vlasti i čini aktuelnim. Nije to priča za “mirno razdruživanje” već priča za nestanak BiH kao suverene međunarodno priznate države. Zato je to faktički poziv za nove sukobe pa i rat. Bez pola sebe i još očerupanim dijelom zapadne Hercegovine, BiH bi bila neka enklava poput pojasa Gaze u Palestini-Izraelu. I ne bi se na tome završilo. Tu bosansku, zapravo bošnjačku enklavu hijene u njenom okruženju nastavile bi je prikazati kao islamsku tvorevinu i pogodnim utočištem za islamski ekstremizam. To je dovoljno da se Evropa štreca. Za Bošnjake ali iza druge koji zajedno sa njima žive bila bi to nesnosna situacija. Spas bi potražili u bjekstvu prema zapadnim, uglavnom evropskim zemljama. To je zamisao mračnih snaga da Bosne konačno ne bude. Zato, Bosnu i Hercegovinu mogu odbraniti i sačuvati od takvog mračnog scenarija njeni građani svih nacionalnosti posvećeni građanskoj opciji, a protiv zatvorenih etničkih torova. Građanska demokratska Bosna ne negira nacionalne interese naroda koji je čine. Građanska opcija najbolje artikuliše i nacionalne interese. Na takvoj orijentaciji treba da sarađuju opozicione stranke i ljudi posvećenih toj opciji iz obadva entiteta, na zajedničku korist. Jer, mir i stabilnost BiH je njihov životni interes.
Kosovu se po “Non-paperu” velikodušno nudi pripojenje Albaniji, ali sa sjevernom granicom na rijeci Ibar. Znači, bez dva životno važna resursa, rudarsko-metalurški gigant “Trepča” i vodoresurs “Gazivode” koji bi pripali Srbiji.
Ni S. Makedonijane bi ostala u sadašnjim granicama, jer, eto i tamošnji Albanci bi dijelove gdje čine većinsko stanovništvo voljeli pripojiti Albaniji. A to znači njen zapadni dio i pola Skoplja na lijevoj obali Vardara, pa sve do Kumanova i granice sa Srbijom.
Po ovom crnom scenariju ne zadire se u sadašnje granice Crne Gore. Valjda se računa da će se ona vremenom, dakle “mirnim putem” utopiti u Srbiju. Sigurno je da u Crnoj Gori i Srbiji neki to priželjkuju kao i Dodik u RS.
Svi normalni ljudi i odgovorni političari, od Triglava pa do Vardara, su oštro reagovali protiv pamfleta zvanog “Non-paper” i sa gnušanjem ga odbacili. Pravilno su procijenili da je to opasnost za ponavljanje zla i tragedija kroz koje smo prošli. Jedino su Vučić i Dodik govorili o miru, o tome da neće rat, hoće saradnju. Ali nijesu decidivno osudili “Non-paper’ niti odbacili ideje o “mirnom” mijenjanju granica.Dok paradiraju pred TV kamerama sa riječima o miru i protiv rata, tu im je vjerni drug Vulin, koji dodaje da “Srbi imaju pravo da žive u jednoj državi”. Naravno, ne tako što će se svi nastaniti u Srbiji.
Ponuđeni scenario prije svega, u dubokoj je suprotnosti sa evropskim vrijednostima. Nepovredivost granica, poštovanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta svake države jedna je od suštinskih evropskih vrijednosti na kojoj se gradi i čuva mir, stabilnost i saradnja. Na tim vrijednostima se čuva mir i stabilnost u Evropi sve od Drugog svjetskog rata. Nema etnički čiste države u Evropi. Zato niko normalan i odgovoran ne poteže pitanje etničkog inženjeringa niti crtanja novih granica jer svi znaju da se time može opasno ugroziti mir i stabilnost. Ali ne treba potcijeniti mračne desničarske grupe i pojedince, kojih je čak i u nacionalnim parlamentima ili vladama koje stvarno misle da su ideje iz “Non-papera” neko rješenje ali za balkanske zemlje i narode. Takvi zapravo pate od predrasuda i rasizma, pa balkanske narode vide kao plemena koja ne mogu živjeti zajedno i nedorasli su multietničkoj kulturi i toleranciji.
Mračne ideje iz “Non-papera” ne treba potcijeniti. Treba to posmatrati i u širem kontekstu. Takve ideje, u različitim formama i okolnostima poznate su odranije. Prije više od četrdeset godina, Dobrica Ćosić “otac nacije (srpske)”, zabrinuto je lamentirao šta uraditi sa Kosovom i Albancima. Zabrinut što se Albanci mnogo množe, a oni u velikom broju ne trebaju Srbiji. Zato se sa njima treba razgraničiti i Kosovo podijeliti. Kako? Pa tako što bi Srbija uzela što misli da treba, a ono malo što ostane zapadno uz granicu sa Albanijom dopustiti da se pripoji Albaniji. Velikodušno! Onako, “otac nacije” je meditirao i iznosio originalne ideje, ali ideja nije dobila nekog zvaničnog prijedloga ili papira.
Potom se 1986. godine SANU pod pokroviteljstvom i nadzorom istoga “oca” nastao “Memorandum SANU”. Nije to bio neki zvaničan dokument, već eto, samo kao analiza intelektualne elite o srpskom pitanju i “obespravljenim” Srbima u Jugoslaviji sa idejama za rješenje srpskog nacionalnog pitanja. Kada se pojavio na scenu novi vođa koji bi Srbe spasio od “nepravdi” Slobodan Milošević, ideje iz “Memoranduma” postale su osnova za vođenje državne politike. Šta se desillo, koliko smo prokrvarilii patili poznato je. Srbija je te ratove, uključiv onaj na Kosovu 1999. godine izgubila, a granice su ostale iste. Sve nove države nastale od rastura Jugoslavije manje-više etnički su mješovite.
Iz iste jazbine 2010. godine pojavio “Memorandum 2”. U njegovoj osnovi stoji poruka: ne odustati od ideje da svi Srbi žive u jednoj državi; za ratove koji su se desili ne prihvatiti nikakvu odgovornost već odgovornost prebaciti na sve strane; za ono što nije tokom ratova postignuto, bitku treba nastaviti u mirnodopskim okolnostima, političkim, diplomatskim i svim drugim neborbenim sredstvima. I ovo je nezvanični dokument, štaviše samo za internu upotrebu.
Ako je ovaj “Non-paper” već izazvao toliku pažnju i opravdane strahove u našoj regiji, a stigao i na neke adrese evropskih zvaničnika, oni su trebali biti jasniji i oštriji u osudi toga. Stavovi EU i glavne njene članice stalno ponavljaju svoja stajališta da nema govora o graničnim i teritorijalnim prekrajanjima, o “evropskoj perspektivi” zemalja ove regije. To je dobro, ali ne smije zvučati samo kao otrcana fraza.
“Non-paper” se ne treba tretirati tek kao neko anonimno pismo ubačeno u poštansko sanduče nekih zvaničnika EU. Tu nonšalanciju Evrope vidjeli smo u slučaju bosanske tragedije. A onda je 1995. godine slijedila intervencija i to zahvaljujući SAD. Nažalost, prekasno.
Zaprijetilo je da se bosanska tragedija ponovi na Kosovu 1998-99, ali su ipak zapadne zemlje reagirale brže i efikasnije i posljedice su bile nešto manje.
Mir i stabilnost u Evropi su zajedničke vrijednosti. Zajednička vrijednost je i postovanje postojećih granica i teritorijalnog integriteta svake države. Ima i drugih država u Evropi sa sličnim etničkim problemima. U Rumuniji živi dva miliona Mađara. U Slovačkoj je takođe brojna mađarska zajednica. Pa Španija, Belgija. Tamo je nezamisliva priča o prekrajanju granica ili “mirnom razdruživanju”. Evropa je najbolje u svijetu riješila pitanje položaja i prava nacionalnih manjina. Ta vrijednost mora zaživiti i u našoj regiji. Istorijski gledano, mir ili ratovi na Balkanu oduvijek su u mnogome zavisili od toga kakvu je politiku moćna Zapadna Evropa vodila, a ne uvijek od nas samih. Istorijski gledano, i granice koje sada imamo kao samostalne države zavisile su od politike i stava moćne Evrope. Ta ista Evropa bitno je doprinijela da novonastale države imaju ove granice koje imaju, a to su one granice koje su imale kao federalne jedinice u Jugoslaviji.
Zato, Evropa odnosno EU mora znati da je ova regija tu u njezinom dvorištu, a ne negdje u Africi. Pa zato mir i stabilnost ovdje mnogo zavise od evropske politike. Ovdje je i igra riječi opasna. Pa i pamfleti poput ovoga kakva je “Non-paper”. Požar ovdje može početi od drvca šibice, a ne samo od kante posutog benzina na materijalu koji neko hoće zapaliti.
0
