Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 2024. godini i profesor sa Univerziteta u Čikagu, Džejms A. Robinson, održao je zapaženo predavanje na Drugoj međunarodnoj konferenciji o ekonomiji i biznisu (MICEB 2025), koju organizuje Ekonomski fakultet Univerziteta Crne Gore.
On je tokom sesije "Uski koridor slobode: Mogućnosti njegove primjene u današnjem svijetu kojim dominiraju slonovi. Šta je s malim zemljama?", istakao nekoliko značajnih svjetskih izreka koje se vežu za temu o kojoj je govorio.
"Kada su ljudi slabi, država je jaka, samim tim država koja zna Put, želi da oslabi građana, to je filozofski. Tako je na primjer u Kini - jaka drzava, slabi ljudi, oni se vode parolom - oslabimo ljude, da bi država bila jaka. To je izreka Šang Janga", kazao je Robinson.
On je dodao i da "kralj mora da zadovolji obične građane, ili će ga oni potpopiti".
Njegovo izlaganje izazvalo je veliko interesovanje, posebno jer je njegova knjiga "Uski koridor" nedavno prevedena na crnogorski jezik.
Robinson je predavanje započeo ličnim osvrtom na svoju dugogodišnju intelektualnu radoznalost prema Crnoj Gori, još od ranih 2000-ih, kada je, kako je objasnio, kroz rad antropologa Christophera Boehma, upoznao crnogorsku istoriju klanovskog uređenja i otpora centralizovanoj vlasti.
„Ekonomija je gotovo svuda ista. Ima iste funkcije i pravila – bilo da ste u Crnoj Gori, Mongoliji ili Boliviji. Ekonomska teorija projektovana je poput Njutnovih zakona gravitacije: sila jednaka masa puta ubrzanje“, rekao je profesor Džejms A. Robinson, podsjećajući da se na sličan način uči ekonomija na doktorskim studijama – kroz matematičke modele i apstraktne pretpostavke o univerzalnim tržištima i ponašanju.
Ipak, kako je naveo, ima drugačiji pogled na društvenu teoriju.
„Shvatio sam da društvena teorija nije takva. Ona nije univerzalna. Ona je duboko uslovljena istorijom, kulturom i socijalnim strukturama različitih društava. Ljudi su kroz vrijeme kreirali izuzetno raznolike oblike zajedničkog života.“
Posebno se osvrnuo na svoje višegodišnje istraživanje u Nigeriji, koju opisuje kao „najraznovrsniju zemlju“ u kojoj je ikada radio. Tamo je, kaže, čuo izreku koja glasi:
„Okwu ptica pjeva drugačije u svakom selu“ — što je metafora da nijedno selo, odnosno društvena struktura, nije ista.
U šali je dodao da mu je supruga često kritična jer, kako kaže, „u akademskoj zajednici nikada nema odmora – stalno završavate neki novi projekat i nikada ne stižete da uživate u postignutom“.
U uvodu svog predavanja, Robinson je najavio da će se osloniti na definiciju slobode filozofa Džona Loka, koji slobodu definiše kao „stanje savršene slobode u kojem čovjek raspolaže svojim djelovanjem i imovinom bez potrebe da traži dozvolu od drugog“.
„To je ono što nazivamo negativnom slobodom – sloboda da odlučujemo o sebi, svom životu i svojoj imovini bez uplitanja autoriteta.“
Međutim, Robinson je upozorio da takva sloboda teško može postojati kada postoji previše moćna država. Kao primjer je naveo Kinu, u kojoj država, putem nadzora i kontrole, suzbija individualne slobode.
„Danas, za razliku od 1948. kada je Orwell pisao 1984, tehnologija omogućava da vas 'Veliki brat' zaista posmatra. Svuda su kamere sa prepoznavanjem lica – stvarna ilustracija kada država dominira društvom.“
S druge strane, istakao je da ni potpuna odsutnost države nije garancija slobode. Kao primjer naveo je sjeverni Jemen, gdje država nikada nije bila centralizovana, a društvo je organizovano kroz klanove i linije krvnog srodstva.
„Tamo, svaki dječak odrasta s bodežom za pojasom. Nasilje, osveta i društvene norme koje guše slobodu dominiraju svakodnevicom.“
Pozivajući se na Maksa Vebera, koji je državu definisao kao jedini legitimni izvor nasilja, Robinson objašnjava da je u Jemenu situacija obrnuta – nasilje je rasprostranjeno i prihvaćeno unutar društva.
Dva su glavna izvora neslobode, prema njemu:
Hobsovska nesloboda, gdje zbog odsustva države nastaje haos, strah i nesigurnost („život je usamljen, siromašan, brutalan i kratak“);
Kavez normi, gdje stroge društvene norme – iako smanjuju nasilje – istovremeno guše individualnu slobodu.
Sloboda nastaje u uskom koridoru
Kao odgovor na ova dva ekstrema – despotsku dominaciju države i anomičnu dominaciju društva – Robinson predstavlja koncept „uskog koridora“, u kojem se balans između države i društva održava kroz stalnu dinamiku, nadmetanje i uzajamnu kontrolu.
„Sloboda nastaje u toj ravnoteži – kada je država dovoljno jaka da obezbijedi red, ali i dovoljno ograničena da ne suzbija društvo. Istovremeno, društvo mora biti sposobno da se organizuje i vrši pritisak na državu.“
Robinson je poručio da se nijedna država ne nalazi unaprijed osuđena na određeni model, već da se kroz istoriju i organizaciju može kretati – naprijed ili nazad – u odnosu na koridor slobode.
„Crna Gora dijeli mnogo istorijskih elemenata sa ostatkom Evrope, ali je dugo pokazivala otpor prema stvaranju centralizovane države. Taj paradoks je za mene bio izuzetno zanimljiv“, rekao je Robinson.
U potrazi za slobodom — između dva Levijatana
Osnovna teza Robinsonove knjige "Uski koridor", koju je pisao sa ekonomistom Daronom Ačemogluom, jeste da sloboda može postojati samo kada postoji dinamična ravnoteža između snažne države i snažnog društva.
Predstavio je tri osnovna modela političkih ravnoteža: Despotski Levijatan – kada država dominira društvom (npr. Kina), Odsutni Levijatan – kada društvo dominira, a država je slaba (npr. Jemen), Ograničeni Levijatan – kada postoji ravnoteža, što omogućava slobodu (npr. Velika Britanija).
Za Crnu Goru je naveo da se istorijski može svrstati u kategoriju „odsutnog Levijatana“, gdje su klanovi i društvene norme igrale glavnu ulogu umjesto institucionalne države — često nauštrb individualnih sloboda i sistemske pravde.
U savremenom kontekstu, sugerisao je da Crna Gora vjerovatno pripada kategoriji „papirnog Levijatana“ — države koja formalno postoji, ali nedovoljno efektivno funkcioniše, dok je društvo fragmentisano i teško se kolektivno organizuje.
„Slabe države ponekad opstaju jer odgovaraju političkim elitama. Rješenje može doći kroz jačanje građanskog društva, spoljnu podršku — poput pristupanja EU — ili stvaranje novog društvenog ugovora.“
Ekonomska teorija i crnogorski raskršće
U drugom dijelu predavanja, Robinson je govorio o ograničenjima klasične ekonomske teorije.
„Ekonomska teorija projektuje svijet kao da je svuda isti — poput Njutnovih zakona. Ali društvena teorija to nije. Ona zavisi od kulture, istorije i društvenog konteksta.“
U ovom dijelu posebno je uporedio Crnu Goru sa Švajcarskom — takođe decentralizovanom državom sa klanovskom prošlošću. Iako su obje zemlje imale lokalizovane strukture moći, ratovi su u Švajcarskoj podstakli stvaranje jačih i inkluzivnijih institucija, dok Crna Gora, kako kaže, nije uspjela da uđe u taj “uzak koridor”.
„Ratovi mogu pogurati države ka centralizaciji, ali krajnji rezultat zavisi od početnih okolnosti. Pruska je postala despotski Levijatan, Švajcarska je ušla u koridor slobode, a Crna Gora je ostala izvan njega.“
Robinson je osporio pojednostavljena tumačenja kao što je poznata teza Charlesa Tillyja da „rat stvara državu, a država stvara rat“, naglasivši da su stvarne posljedice mnogo kompleksnije i uslovljene specifičnim istorijskim okolnostima.
Poziv na akciju i nove ugovore
Na kraju, Robinson je pozvao na aktivnu ulogu građanskog društva, saradnju i viziju bolje budućnosti.
„Možete se dogovorom uvesti u koridor slobode. To se dogodilo u Švedskoj tridesetih godina, u Južnoj Africi nakon aparthejda. Ako možemo da zamislimo bolju budućnost — možemo je i graditi", rekao je Robinson.
"Mladi su snaga Crne Gore, novinari moraju da pričaju priče koje razotkrivaju nepravdu i inspirišu promjene"
Nakon predavanja Robinson je razgovarao saJovanom Đuraškovićem sa Ekonomskog fakulteta u Podgorici.
Oni su razgovarali o tome zašto neke zemlje napreduju, dok druge ostaju zarobljene u siromaštvu i konfliktima?
Robinson, koautor bestselera Zašto nacije propadaju, naglasio je da su inkluzivne institucije – a ne kultura, geografija ili prirodni resursi – ključni pokretači prosperiteta.
Upozorio je da koncentracija političke i ekonomske moći u rukama elita, što on naziva ekstraktivnim institucijama, vodi ka nejednakosti, stagnaciji i društvenim nemirima.
„Potrebna su pravila igre koja važe za sve. Ekonomski uspjeh zavisi od toga kako političke institucije raspodjeljuju moć i prilike", poručio je Robinson.
U kontekstu Crne Gore, panel je razmatrao da li je zemlja na putu ka inkluziji ili je i dalje zaglavljena u sistemima koji pogoduju uskom krugu elita. Robinson je priznao važnost istorije, ističući da postosmansko i postsocijalističko nasljeđe i dalje oblikuju institucije na Balkanu. Ipak, naglasio je da se ti naslijeđeni obrasci mogu prevazići posvećenim liderstvom i mobilizacijom građana.
„Istorija nije sudbina“, rekao je. „Možete prekinuti taj začarani krug dobrim idejama i kolektivnim djelovanjem.“
Robinson je ukazao da čak i u zemljama poput SAD-a institucije mogu degradirati, navodeći događaje od 6. januara 2021. kao poziv na buđenje.
Posebno je istakao značaj liderstva, navodeći Bocvanu kao primjer kako vizionarski lideri mogu uspostaviti inkluzivne institucije čak i u teškim okolnostima.
Ova Sesija tokom MICEB konferencije je organizovana u partnerstvu sa Centralnom bankom Crne Gore.
