Kako nije zdravo previše spavati, tako organizmu šteti i uskraćivanje prijeko potrebnog odmora. Predugo stanje budnosti može se usporediti sa stanjem pripitosti.
- Probdjevena noć bez imalo nadoknade spavanja idući dan, odnosno 24-satna deprivacija spavanja ima za posljedicu mentalno funkcioniranje koje odgovara pripitom stanju sa otprilike 0,8 promila alkohola u krvi – kazao je za hrvatski portal Vlado Jukić sa psihijatrijske bolnice Vrapče u Zagrebu.
Većini odraslih potrebno je sedam do osam sati spavanja svake noći, a idealno razdoblje za to je od 22 do 8 sati ujutro. Međutim, kako svako pravilo ima izuzetak, tako je nekim ljudima potrebno manje, a drugima više sna. Neki će se zadovoljiti sa šest sati odmora, dok će drugima biti potrebno i devet sati.
- Spavanje izvan navedenog razdoblja za odrasle nije optimalno, znači ne postiže se optimalna struktura spavanja, što će reći da odnosi pojedinih faza dubokog spavanja, površnog spavanja i REM-a nisu povoljni. Kraće noćno spavanje od potrebnog može se kvalitetno nadoknaditi preko dana jedino u razdoblju od 14 do 16 časova. Ovakva raspodjela kvalitetnog spavanja po noći određena je biološkim ritmom koji kontroliše biološki sat smješten u čeonom dijelu mozga - kaže Jukić.
Ako uskraćujemo sebi san, stručnjaci kažu da imamo slabije mentalne i motoričke sposobnosti, pa nakon spavanja skraćenog za više od dva sata, slabi sposobnost analitičkog mišljenja, ali uz lažni osjećaj potpune kompetentnosti. Tada se precjenjuju sposobnosti, a smanjuje kritičnost. Moguća je, kažu, i neuravnoteženost kao kod lakše alkoholisanosti. Osim toga, nije isključeno ni nastajanje praznina u sjećanju.
- Dugoročna neispavanost dovodi do tzv. „duga“ spavanja kod zbrajanja, na primjer, za jedan sat skraćenog spavanja nekoliko noći u nizu. To dovodi do primjetnog slabljenja kognitivnih sposobnosti, uz osjećaj dekoncentracije i oslabljenog pamćenja, što i jest realno – zaključuje Jukić.
