Onaj ko prvi put sluša falširanje, a nikada nije čuo pravilno izvedenu verziju, može pomisliti da baš tako i treba. Na finansijskim instrumentima takvi falševi nekima mogu djelovati kao prava virtuoznost, no šta je sa onima koji se još sjećaju originalnog notnog zapisa?
Glavni indeks Njujorške berze juče je prvi put u istorijii dostigao 30.000 poena, nakon što su tržišta postala ohrabrena nagovještajima političke tranzicije u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i sve pozitivnijim vijestima o procijenjenoj efikasnosti vakcine protiv virusa COVID-19.
Vijest sa Njujorške berze, koja je samo dio uzročno-posljedičnih veza prethodno donešenih i ubuduće očekivanih odluka koje dolaze iz SAD, reflektuju se na političko-ekonomsku situaciju u cijelom svijetu. Od izbornih dešavanja kojima je počeo mjesec, do sjutrašnjeg Dana zahvalnosti i hiperpotrošačkog Crnog petka koji ga slijedi, u godini u kojoj je mobilnost najmanja u poređenju sa bilo kojim trenutkom do kojeg seže sjećanje bilo koje žive osobe danas ovo je najdinamičniji novembar, prepun nezapamćene neizvjesnosti, nezaustavljivog optimizma onih koji vjeruju da su tokom 2020. dostignute najniže tačke sa kojih se jednostavno mora krenuti ka gore i nimalo neuobičajenog pesimizma onih koji tvrde da najgore tek dolazi.
Amerika je izabrala novog predjsednika u izbornom procesu nakon kampanje kakvu takođe savremeni svijet ne pamti. Rivalstvo Džozefa Bajdena i Donalda Trampa manifestovano ne samo kroz predizborne debate i poruke koje su međusobno razmijenili, već i kroz uvjerenja koja su žustro branili glasači i jedne i druge strane, bilo je toliko izraženo da se dio javnosti usudio da ga uporedi sa rivalstvom Ambahama Linkolna i Stivena Daglasa, kojim je postavljen standard za ozbiljan javni diskurs kada je riječ o pitanjima kod kojih ne postoji presjek stavova. Koliko god uočljive bile razlike demokrata u republikanaca koje podstiču prividnu polarizovanost, i jedna i druga strana imaju potpuno isti cilj koji je nepomirljiv sa stvarnošću.
Obje strane zapravo očajnički nastoje da spriječe da se dogodi ono što bi zapravo trebalo da bude normalno i logično. Normalno i logično u ovom slučaju bilo bi to da centralne finansijske institucije ne budu konstantna, intenzivna i nezamjenjiva podrška tržištima kapitala. Stvarnost decenijama unazad pokazuje da one to jesu. Postalo je potpuno prirodno da se radi sve ono nad čim bi se najveći ekonomski umovi svih vremena zgrozili, iako baš njih, bez razlike, i jedna i druga strana koriste u svojim opsesijama citiranjem, pa neće ni biti čudno ako ih neke naredne generacije budu doživljavale kao pisce mudrih misli koje su poslužile da neko pokrene mali dizajnerski biznis i proizvodnju uramljenih postera koji krase zidove nečijih kancelarija, a nikako kao one uz pomoć čijeg se znanja gradila najmoćnija svjetska ekonomija.
Ni normalno, ni logično nije da države štampaju novac onda kad se utvrdi da stvarnog novca nema dovoljno, niti da vlade troše višestruko veće iznose od onih koje su u stanju da naplate kroz poreze i takse, ali to je toliko ustaljena praksa da je bilo kakav drugi oblik postupanja nezamisliv. Stoga, ništa i ne ukazuje na to da je trenutak da Bajden uradi nešto drugačije. Takođe ovog novembra Bajden je napunio 78 godina, što ga čini najstarijim predsjednikom koji će ikada zakoračiti u Bijelu kuću. Sasvim je izvjesno i da je posljednji u istoriji koji će se kao savremenik sjećati Amerike i svijeta prije ukidanja breton-vudskog sistema i početka agresivnog vještačkog održavanja tržišta kapitala.
On je ipak onaj koji se sjeća prilično harmonične melodije s početka priče, ali višedecenijske intervencije Federalnih rezervi, posebno one praktikovane za vrijeme mandata Baraka Obame, učinile su da se javnost navikne na ono što joj se nudi kao jedino moguće i dostupno. Bajdenova obraćanja sadržala su niz naizgled ohrabrujućih najava i plan oporavka, pa je informacija o očekivanoj mirnoj primopredaji vlasti juče ohrabrila učesnike na tržištu kapitala. Ambiciozni plan izvlačenja iz krize koja zapravo tek dolazi dobio je naziv bajdenomija – neologizam koji označava ekonomski program 46. američkog predsjednika, čija će uspješnost zavisiti od Senata. Slika glasanja po saveznim državama za sastav Senata još nije kompletirana, a budu li republikanci imali većinu bajdenomiju nećemo vidjeti u praksi.
Pandemija je ovogodišnje američke izbore učinila specifičnim po načinu održavanja i dinamici objavljivanja rezultata, ali nikako prekretnicom za dešavanja koja nakon njih slijede. Svake godine novembarska pretpraznična svođenja računa pokažu da vještačko stimulisanje rasta pretvara američki dolar u najslabiju kariku sistema, a odnos prema njemu iznova bude udarac za globalnu ekonomiju. Ovakav oblik pružanja podrške može postojati još neko vrijeme, ali ne zauvijek i neko će, prije ili kasnije, odlučiti da rješenje potraži upravo u onim napuštenim modelima.
