Putovanje automobilom i brodovima: Nikšićanin, Nikola Dendić, već oko mjesec dana boravi u državi leda i vatre, koja se nalazi na samoj granici Atlantskog i Sjevernog ledenog okeana. On predano radi na terenu, spaja kablove i učestvuje u realizaciji zahtjevnog projekta, povezivanja geotermalne elektrane i hidroelektrane.
“Radim u firmi koja se bavi izgradnjom trafostanica. Poslije projekta u Lastvi grbaljskoj dobili smo ponudu da, ko hoće, može da ide da radi na Island. Kompanija za koju radim posluje u cijeloj Evropi, Skandinaviji pretežno. Poslujemo na Islandu već nekih pet godina, a trenutno radimo na izgradnji dalekovoda, kako bi povezali geotermalnu elektranu i hidroelektranu, dvije izuzetno važne energetske tačke na sjeveroistoku Islanda”, počinje naš sagovornik priču za Portal Analitika.
S obzirom na to da mu nije prvi put da se tamo nalazi, posjeduje i njihovu radnu dozvolu. Trebalo mu je par dana, da bi stigao na Island.
“Išli smo automobilom do Danske. Od Danske do Farskih ostrva smo putovali brodom, pa do Islanda drugim plovilom. More umije biti nemirno, pa za nekoga ko nema iskustva teško pada nekih tri do četiri dana ljuljanja, zavisno od zadržavanja na Farskim ostrvima”, objašnjava Dendić.
Testiranje na koronu: Svi zaposleni su testirani na korona virus prije ulaska na brod u Dansku.
“Srećom, svi smo bili negativni. Nakon toga, bili smo u izolaciji 14 dana. Meni izolacija nije teško pala, tj, nije mi bilo dosadno. Čuo sam se preko društvenih mreža sa dragim ljudima iz Crne Gore, ali i gledao serije i filmove. Slobodno vrijeme sam iskoristio za sve one aktivnosti, koje nijesam stizao da obavim od posla. Takođe, igrao sam karte sa cimerima, koji su takođe bili u izolaciji”, navodi naš sagovornik.
Island je jedna od zemalja, koja se jako dobro bori sa koronavirusom. Iako je tamo trenutno nešto više od 100 aktivnih slučajeva korone, njih deset je preminulo od početka širenja virusa. Vlada je sprovela masovna testiranja na koronu, čak i kod onih osoba, koje ne pokazuju simptome bolesti.
“Oni imaju procentualno najveći broj testiranih u svijetu i jedina je država, koja obavlja testiranje u opštoj populaciji, a ne samo kod potencijalno oboljelih. Takođe, imali su strategiju praćenja virusa”, kaže naš sagovornik.
To je praktično jedina mjera, koju sprovodi Island, s obzirom na to da nema policijskog časa niti obaveze nošenja maski.
“Nije ograničeno ni kretanje, osim većih okupljanja. Takođe, uspostavljeno je pravilo držanja udaljenosti od dva metra. Ja držim distancu, a i naravno održavam ličnu higijenu, perem ruke, dezinfikujem se alkoholom... Nije mi problem poštovati pravila. Samo su neke kompanije obustavile rad, dok ostale rade nesmetano”, objašnjava Dendić.
Standard neuporedivo bolji, vrijeme promjenljivo: Nikola je smješten 150 kilometara daleko od prvog naseljenog mjesta.
“Najbliži grad nam je Akureyri, kojije naučni centar, ali i važna luka. To je četvrti grad po veličini na Islandu. Vikendom odem do grada i vidim da su kafići i restorani puni, za noćni život ne znam, jer nigdje nijesam izlazio. Kada sam slobodan, istražujem okolinu. Posjećujem turistička mjesta kojih je veoma mnogo i igram fudbal par puta sedmično”, podvlači on.
Naš sagovornik poredi život u Crnoj Gori i na Islandu.
“Standard ljudi u ovoj državi je pet puta bolji, nego kod nas. Većini se ova zemlja ne bi svidjela, zbog vremena, koje se mijenja iz minuta u minut. Klima zaista jeste malo čudna. S obzirom da sam Crnogorac i da kod nas ima isto mnogo oscilacija, npr. kada se uporede ljeta u Podgorici i zime na Žabljaku, ja s lakoćom podnosim islandsku klimu. Jedino što se teško podnosi je to što ljeti dan traje 24 sata, to malo utiče na psihu i čovjek se probudi umoran”, navodi on.
Za ovakvo promjenljivo vrijeme postoji i lokalna izreka: „Ako ti se vrijeme ne sviđa, sačekaj pet minuta“.
Island je prethodne godine proglašen za najsigurniju državu na svijetu, jer tamo gotovo da nema kriminala.
“Oni imaju takođe veću svijest od nas Balkanaca o bezbjednosti. Rekli su mi da npr. Islanđani zovu policiju, čim primjete da je neko pijan sjeo za volan. Ovdje gotovo da nema kriminala, a zbog toga domove i automobile niko ni ne zaključava. Na Islandu se osjećam jako bezbjedno, mada je moguće da je sve do čovjeka, jer sam se osjećao prijatno i kada sam bio u najnesigurnijoj zemlji na svijetu - Hondurasu”, ističe naš sagovornik.
Kaže da se zaljubio u islandske običaje i kulturu. Većina Islanđana vjeruje u postojanje vilenjaka. Vilenjaci većinom žive u kamenitim područjima, imaju magične moći i nanose nevolje onima koji se usude da ih uznemiravaju.
“Zaista volim i muziku, hranu, inače obožavam da slušam i čitam o običajima Starih Vikinga… Takođe, Islanđani su veoma prijatni i učinjeni ljudi i svi pričaju engleski jezik perfektno”, zaključuje Nikola priču za Portal Analitika.
Ukoliko se tamo nađete u problemu, ne brinite, jer Islanđani imaju svoju omiljenu uzrečicu - "tetta reddast" - sve će se riješiti.
