Abiznis

Prijedlog parlamentarne većine o izmjeni uslova za dodjelu dječjeg dodatka zbunio javnost

Nikome nije jasno zašto 30 eura samo djeci do šest godina

Teško je naći rješenje da se zadovolje sve porodice, ali se moramo zapitati da li bi, kada se donose odluke o ovako važnim pitanjima, tome trebalo da prethode ozbiljnije analize i da se čuje glas porodica, jer nam se čini da je to u ovim odlukama izostalo, da se naš glas nije dovoljno čuo – navodi Lepa Žunjić iz Udruženja roditelja

Nikome nije jasno zašto 30 eura samo djeci do šest godina Foto: Foto: NIALL CARSON/ZUMA PRESS
PobjedaIzvor

Za manje od dva mjeseca ispunjeno obećanje – fiskalno odgovoran dječji dodatak iz budžeta. Pomoć djeci je najbolja investicija. Nejasno je kako to prethodnici nijesu vidjeli, tvitnuo je ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, nakon što je u skupštinsku proceduru ušao Prijedlog izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti kojim je predviđen dječji dodatak za djecu predškolskog uzrasta.

Prijedlogom zakona ostalo je pravo djeci iz socijalno ugroženih porodica da dodatak primaju do 18. godine, u iznosu od 44 do 60 eura, a da naknadu od 30 eura dobijaju sva djeca do navršene šeste godine. Ostalo je nejasno da li će na snazi osati dosadašnji propis da djeca na redovnom školovanju imaju pravo na dječiji dodatak i poslije 18 godina. Skupština će o ovom prijedlogu zakona raspravlajti 18. februra, dok bi primjena trebalo da počne 1. jula. U obrazloženju nije navedeno koliko će novca iz budžeta trebati za ovu namjenu.

Potpredsjednik Ure Miloš Konatar smatra da je ovo veliki korak naprijed, jer je rezultat dogovora vladajućih partija, resornog ministarstva i Vlade. Naglasio je da se oko ovoga pitanja vodi borba od 2015, kada prijedlog da sva djeca primaju dodatak nije naišao na podršku tada vladajućeg DPS-a. Prije desetak dana je Milena Vuković-Sekulović iz iste partije kazala da je obaveza socijalno odgovorne i pravedne države da svako dijete u Crnoj Gori do navršene 15. godine prima dječji dodatak. Prema njihovim procjenama, to bi državu koštalo 16,5 miliona eura. Prije nekoliko dana je i iz SNP saopšteno da bi Vlada morala da nađe način da dječji dodatak bude obezbijeđen za svu djecu.

Bolje rješenje

Spajić je ranije kazao da je prema analizama dječji dodatak mnogo bolje rješenje za podsticanje nataliteta u Crnoj Gori, nego što je bio sporni zakon o majkama. Sredstva za isplatu dječjih dodataka biće, kako je kazao, obezbijeđena povećanjem prihoda budžeta i dobrom alokacijom i racionalnom potrošnjom novca.

Predstavnica bivših korisnica naknada za majke troje ili više djece Željka Savković kazala je da dječji dodatak nema nikakve veze sa njihovim oduzetim pravom i insistira da svako dijete do završetka osnovne škole treba da ima pravo na njega.

- Sigurna sam da kada je ministar Spajić dao izjavu da bi za natalitet bio bolji dječji dodatak nego sporni zakon o majkama, nije mislio na oduzeto stečeno pravo majki, jer ga nije pominjao. Vidjećemo kako će se Vlada odnijeti prema tome i lično mislim da bi dodjela dodatka i povratak stečenog prava majkama, bila jedina pravedna odluka koju bi ova Vlada trebalo da donese - kazala je Savković za Pobjedu.

Zašto samo do šest?

Nakon sastanka ministra Spajića sa šefom predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huanom Santanderom polovinom decembra prošle godine, saopšteno je da je namjera da se siromaštvo djece riješi kroz uvođenje dječjeg dodatka za svako dijete u najskorijoj budućnosti. Iz Udruženja Roditelji navode da su roditelji bili zadovoljni tom inicijativom, pa su nakon najava Ure da će se zalagati da dječji dodatak primaju djeca do 15. godina, bili iznenađeni zvaničnim prijedlogom kojim su obuhvaćena samo djeca do navršene šeste godine. To je, kako navodi socijalna radnica i programska direktorka udruženja Lepa Žunjić otvorilo nova pitanja i nedoumice.

- Zbog čega granica do šest godina? Da li je i kakva analiza sprovedena da bi se donijela takva odluka – pita Žunjić ukazujući da je poznato da su novčane potrebe veće za djecu školskog uzrasta i da one rastu, kao i sama djeca.

Ona je pohvalila inicijativu da svoj djeci budu obezbijeđeni školski udžbenici, navodeći da je to velika podrška roditeljima. Ipak, kao neko ko se bavi podrškom porodici, pita se ko je bio uključen u donošenje odluke o dječjem dodatku.

- Kada se odlučuje o pitanjima vezanim za porodicu i djecu moraju biti uključeni i roditelji i djeca. Imajući u vidu da je prema podacima UNICEF-a svako treće dijete u Crnoj Gori u riziku od siromaštva, a da je od 45 hiljada samo 14,5 hiljada obuhvaćeno sistemom socijalne zaštite, ostaje 30 hiljada djece koja nemaju nikakvu podršku. Ako ta djeca spadaju u grupu preko šest godina, ponovo će ostati bez podrške. Javljaju se i samohrani roditelji koji nemaju nijedan vid podrške, a ako su im djeca starija od šest godina, ponovo neće biti prepoznati - ukazuje Žunjić na probleme sa kojima se svakodnevno susrijeću u Udruženju Roditelji.

Ne sporeći da je riječ o dobroj inicijativi, Žunjić se pita da li su zaista razmotrene sve opcije i da li je ovo rješenje koje odgovara svim roditeljima.

- Teško je naći rješenje da se zadovolje sve porodice, ali se moramo zapitati da li bi, kada se donose odluke o ovako važnim pitanjima, tome trebalo da prethode ozbiljnije analize i da se čuje glas porodica i djece, jer nam se čini da je to u ovim odlukama izostalo, da se naš glas nije dovoljno čuo – navodi Žunjić.

Smatra da bi se realna analiza potreba porodica mogla napraviti samo na osnovu socijalnih kartona, čime bi bilo omogućeno da pomoć dobiju oni kojima je zaista potrebna te da se novac daje u skladu sa primanjima porodica. Ipak, zna da je za to potrebno vrijeme i ozbiljna reforma, te da bi, ako bi se čekali idealni uslovi, do tada odraslo puno djece bez potrebne podrške.

Indirektna diskriminacija

Da je ovom pitanju trebalo da prethodi kreiranje socijalnih kartona, stava je i profesor Pravnog fakulteta i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Nebojša Vučinić, koji kaže da je prije odluke trebalo da bude sprovedeno kompleksno i produbljeno socijalno, sociološko i ekonomsko istraživanje. Ukazuje da se prema međunarodnim standardima pod djetetom podrazumijeva svaka osoba koja nije napunila 18 godina.

- Ne mogu se takve stvari rješavati preko koljena, populistički i demagoški u cilju zadovoljenja širokih narodnih masa. To bi trebalo detaljno proučiti i definisati jasne ciljeve. Svako dijete treba da uživa pravo na dječji dodatak i to istovremeno treba da bude mjera za podspješivanje nataliteta. U tom kontekstu treba povesti računa prvo o tome koliko ima djece, kakva su primanja u porodici, pa shodno tome odrediti visinu. Nije isti dodatak za dvoje, troje ili više djece, jer ako se jednako tretiraju ljudi i grupe u različitim situacijama, to ukazuje na tzv. indirektnu diskriminaciju - navodi prof. dr Vučinić.

Naglašava da je sa aspekta prakse Evropskog suda, ekonomska i socijalna politika dominantno u nadležnosti država koje imaju posljednju riječ po tom pitanju, s tim što imaju obavezu da ne prave neopravdano razlikovanje. Komentarišući odluku da se dječji dodatak opredijeli samo za djecu predškolskog uzrasta, prof. Vučinić pretpostavlja da razlog za to leži u ekonomskim uslovima, ipak naglašava da bi bilo poželjno da ovo pravo bude dato svoj djeci do 18 godina, što je uobičajeno i u većini zemalja tzv. socijalnog blagostanja kao što su Skandinavske i zemlje zapadne Evrope.

UNICEF

Šef predstavništva UNICEF-a Huan Santander za Pobjedu navodi da svaka vlada i društvo ima pravo da odluči koji će model socijalne politike primijeniti i na koji će način pomoći djeci da ih izbavi iz siromaštva i pruži im podršku da odrastu u samostalne građane koji aktivno doprinose društvu. Njihova ključna preporuka jeste da se odluka o tome treba donijeti na osnovu analize troškova i koristi, kojom bi se utvrdile prednosti i nedostaci različitih pristupa socijalnoj politici koja bi pomogla Vladi da odluči šta najbolje funkcioniše u lokalnom kontekstu. Na pitanje da li će dječjim dodatkom biti povećan nivo dječje zaštite, Santander navodi da se pitanje siromaštva i dječje zaštite ne može svoditi na pitanje iznosa novčane pomoći za siromašne porodice.

- Da bi se unaprijedio nivo dječje zaštite, neophodno je poboljšati pristup i kvalitet usluga socijalne i dječje zaštite za svako dijete. To se neće osigurati samo dječjim dodatkom. Uzmimo konkretan primjer – ako je neko dijete žrtva ili svjedok nasilja u porodici, to pitanje dječje zaštite neće se riješiti putem dječjeg dodatka. Možda je porodica tog djeteta imućna i do nasilja nije došlo zbog stresa izazvanog siromaštvom. Ako je porodica siromašna, stres zbog siromaštva vjerovatno doprinosi nasilju, ali ono vjerovatno neće potpuno nestati pošto ta porodica dobije dječji dodatak. Odrastanje uz nasilje znači odrastanje u siromaštvu, pošto se djetetu uskraćuju prilike da bude srećno, voljeno i da se o njemu neko kvalitetno brine kod kuće. Takva iskustva mogu negativno uticati na mentalno i fizičko zdravlje djeteta, kao i na rezultate u školovanju, te usporiti razvoj socio-emocionalnih vještina neophodnih za uspješan život. Stoga, da bi se unaprijedila dječja zaštita, neophodno je postarati se da porodica tog djeteta dobije psihosocijalnu podršku kako bi nasilje prestalo. To se može postići samo ako se toj porodici obezbijedi pristup kvalitetnim uslugama za podršku porodici – zaključuje Santander.

Pitanje ustavnosti

Pozivanje na članove 73 i 74 Ustava Crne Gore u obrazloženju prijedloga ovog zakona, advokatica Maja Živković smatra upitnim, ukazujući da je njima propisano da majka i dijete uživaju posebnu zaštitu, da država stvara uslove kojima se podstiče rađanje djece, te da dijete uživa prava i slobode primjereno njegovom uzrastu i zrelosti.

Ovakva odluka, kako smatra, nije u skladu sa ovim ustavnim odrednicama koje se odnose na svu djecu, imajući u vidu da tretira samo grupu djece predškolskog uzrasta.

- Ne treba se uvijek voditi parolom „bolje išta, nego ništa“, posebno ako se ulazi u zonu problematične interpretacije Ustava. Ovim članovima se ne pravi razlika, već se uopšteno odnose na svu djecu, a predlagači zakona se pozivaju na njih izvlačeći iz konteksta za potrebe opravdanja teksta zakona – smatra Živković dodajući da smo već imali situacije donošenja zakona za koje je kasnije utvrđeno da su neustavni.

Za Živković je upitna i definicija djece do navršene šeste godine kao najosjetljivije populacije našeg društva, jer ne vidi na čemu se temelji iznošenje takve odrednice, kao i ograničenje broja djece koja u jednoj porodici mogu primati dječji dodatak, imajući u vidu da je predviđeno da to pravo može imati najviše troje djece.

Obrazloženje

U obrazloženju izmjena Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koje su podnijeli poslanici Slaven Radunović, Boris Bogdanović, Branka Bošnjak, Dragan Ivanović i Miloš Konatar stoji da su ove izmjene usmjerene u pravcu unapređenja položaja najosjetljivije populacije našeg društva, odnosno djece do navršene šeste godine. Imaju za cilj stvaranje takvog ambijenta koji će doprinijeti boljem položaju djece, ali i porodice. Ovim izmjenama predviđeno je i da se poveća iznos dodatka za djecu koja ovo pravo ostvaruju po drugom osnovu. Time, kako se navodi, preduzimaju samo jedan od prvih koraka da unaprijede standard građana. Sredstva za sprovođenje ovog zakona potrebno je obezbijediti u budžetu za 2021. godinu, ali nije navedeno o kom je iznosu riječ.

Portal Analitika