I to, ne zato što idealizuje vlast na odlasku, nego stoga što ne vidi puno dobrog u pobjednicima. Na pitanje šta misli o rezultatima izbora, Nikolaidis odgovara: Mi smo gotovi.
“To je katastrofa. Mi smo gotovi, ova zemlja više ne postoji, samo ljudi nisu obaviješteni. Dosad smo imali kleptokratsku meku diktaturu koja je mila majka u odnosu na ovo”, komentariše Nikolaidis, pa detaljnije analizira smjer suverenističkih partija – onih koje se zalažu za očuvanje nezavisnosti Crne Gore – te prosrpskog bloka bliskog režimu Aleksandra Vučića i Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
“Zbir glasova suverenističkih partija – jer je i URA koja će praviti koaliciju s ‘crnima’ suverenistička partija – sasvim je solidan – 44 prema 37 posto. URA će raditi nešto vrlo neuobičajeno, kao članovi European Greens, praviće crno-zelenu koaliciju. Pritom je njihova retorika – mi ćemo sada demokratizovati Crnu Goru i ubrzati put u Evropsku uniju. Dakle, to će raditi u koaliciji čiji je stožer i daleko najjači dio s 33 posto – a URA ima 5,3 posto – savez koji su okupili Vučić i Amfilohije. Ne treba biti genije pa shvatiti da u toj koaliciji onaj ko ima pet posto ne može diktirati politiku onima koji imaju 33 posto. Ako to pokušaju, koalicija će biti razvrgnuta. Čovjek koji je kičma i glava te crkveno-Vučićeve koalicije je Miodrag Daka Davidović. To je čovjek koji ima ne mala iskustva u demokratizaciji i europeizaciji: bio je Karadžićev ratni ministar u SAO Hercegovina. Nema sumnje da je kompetentan za poslove evropeizacije i demokratizacije, što bi tu moglo poći krivo”, ironičan je Nikolaidis.
Iritantni postupak evropskih zelenih
I nastavlja:
“Posebno je iritantno da su evropski zeleni i bivša njemačka ambasadorka u Crnoj Gori podržali URA-u u namjeri da pravi crno-zelenu koaliciju. Zanima me je li uobičajena praksa njemačkih zelenih koaliranje s ratnim ministrima ratnih zločinaca osuđenih za genocid ili je to, kao Nutella bez lješnika, samo za Balkan. U najmanju ruku sam skeptičan da bi ta koalicija mogla donijeti boljitak ovoj zemlji”, kaže Nikolaidis.
Uprkos porazu njegove partije, Đukanović i dalje ostaje predsjednik. Nikolaidis odgovara i na pitanje kako će se razvijati situacija na političkoj sceni.
Prva država koja izlazi iz NATO-a?
“Ne bih isključio mogućnost da se on povuče iz partije i s mjesta predsjednika, što bi značilo nove predsjedničke izbore. Nemam nikakvu insajdersku informaciju, ali to nije nešto što se može isključiti. Evo kako vidim blisku budućnost – sastaviće koaliciju koja je šizofrena i sastavljena je samo oko toga da se makne Đukanović. U redu, to je završeno, ali sad kad je to završeno, što veže tu koaliciju, ako se složimo da to nije europeizacija i demokratizacija, a prilično sam siguran da to nije prioritet Dake Davidovića i Amfilohija Radovića, koji s najvećim gađenjem govori o Evropskoj uniji i evropskoj civilizaciji. Kada to maknemo, što će ih držati na okupu? Đukanovićevo biračko tijelo će se rasipati, moje je predviđanje da će najmanje od tog biračkog tijela uzeti URA, a najviše crkvena koalicija”, govori Nikolaidis.
“U trenutku kada shvate da imaju većinu bez URA-e, a taj trenutak će doći vrlo brzo, jednostavno će je šutnuti, sami osvojiti vlast i nakon toga mogu u ono što crkvenu koaliciju Dake Davidovića zaista zanima, a to je promjena same prirode Crne Gore, koja je po ustavu građanska država. Oni je vide kao srpsku državu u kojoj, eto, žive drugi narodi, međutim ne i Crnogorci, jer ne priznaju postojanje crnogorske nacije. Zanima ih i izlazak iz NATO pakta, za što im treba većina u parlamentu da bi mogli raspisati referendum koji će bez problema proći u Crnoj Gori, pa bi Crna Gora mogla biti prva država koja će svojevoljno napustiti NATO. I po mom sudu, ovo što se sada događa vodi k apsolutnom obustavljanju svih kretanja prema Evropskoj uniji i direktno ka okretanju Srbiji i Rusiji. Ni u čemu drugom crkvena koalicija Dake Davidovića neće učestvovati. Konačno, to bi vodilo prema nestajanju Crne Gore”, uvjeren je Nikolaidis.
Naznake lošeg smjera vidio je već preksinoć.
“Primijetio sam da su pobjednici vozili kroz albanska naselja po Ulcinju, turirali mašine i ponašali se kao junaci iz Mad Maxa jer su time htjeli nešto staviti do znanja susjedima Albancima, što je takođe zalog multietničke budućnosti Crne Gore”, zaključuje pisac.
