Prije nešto više od godinu, 9. avgusta 2020, učestvovala sam na bjeloruskim predsjedničkim izborima protiv Aleksandra Lukašenka. Diktator, koji je 27 godina gvozdenom pesnicom vladao državom, ukrao nam je pobjedu, pokrenuvši rasprostranjene proteste. Ujedinili smo se u nacionalnom prodemokratskom pokretu tražeći oslobađanje svih političkih zatvorenika, okončanje državnog nasilja i slobodne i poštene izbore.
Režim je odgovorio nasiljem. Od tada je privedeno više od 35.000 ljudi, od kojih skoro 5.000 tvrdi da su bili mučeni. Vlasti su podnijele 4.691 politički motivisabu krivičnu prijavu, a prema podacima Viasne, nezavisnog centra za ljudska prava, sada ima više od 600 političkih zatvorenika. Deset ljudi je stradalo.
Protekla godina je bila teška. Bjelorusi su saznali da je put do demokratije dug i naporan. Ali borba nadilazi Bjelorusiju: sve demokratske nacije imaju udjela u budućnosti zemlje. Ne samo da postoji moralni imperativ koji podržava naše djelovanje, već postoji i strateški, jer autokratski režim prijeti da proširi haos po Evropi. Za dobro kontinenta, mora se zaustaviti. A Bjelorusi, koji su već tako daleko stigli, moraju biti slobodni.
Bjelorusi su saznali da je put do demokratije dug i naporan. Ali borba nadilazi Bjelorusiju: sve demokratske nacije imaju udjela u budućnosti zemlje
Snaga našeg demokratskog pokreta je očigledna. Prošle godine, 16. avgusta, stotine hiljada Bjelorusa izašlo je na ulice. Od tada je bilo mirnih protesta, velikih i malih, formalnih i neformalnih, širom zemlje. Do kraja godine u demonstracijama je učestvovalo do 1,5 miliona ljudi. Ljudi su se sami organizovali putem društvenih mreža, YouTubea i Telegram kanala.
Bilo je zastoja, naravno. Naše oslanjanje na internet učinilo nas je podložnim gašenju i cenzuri – veb stranice su blokirane, mediji vrše pretres – a nemilosrdna represija režima vremenom je umanjila želju nekih ljudi za protestima. Štaviše, borili smo se da ubijedimo državne i bezbjednosne zvaničnike da prebjegnu, što je preduslov za rušenje režima.
Kao odgovor na to, izgradili smo novo civilno društvo zasnovano na mreži fondova solidarnosti, štrajkačkih odbora, građanskih medija, organizacija za uzajamnu pomoć i volonterskih grupa – često koordinisanih putem sigurnih poruka ili čak štampanih novina.
Pokušali smo, kroz naš sveobuhvatni plan za nacionalno pomirenje, da ubijedimo one koji nijesu umiješani u državne zločine nad Bjelorusima da nam se pridruže. Snaga našeg pokreta leži u horizontalnim mrežama, neformalnim zajednicama i zajedničkom vjerovanju u Bjjelorusiju koja je slobodna, zakonita i demokratska.
I svijet se ujedinio oko nas. Ponekad je Bjelorusija, kako sam otkrila prilikom susreta sa liderima 31 zemlje, jedna od rijetkih tema oko koje su političke grupe jedne zemlje saglasne. Sada pozivamo na međunarodnu konferenciju na visokom nivou kako bi se razvila mapa puta za miran i pregovarački izlaz iz krize. Gospodin Lukašenko, naravno, može pokušati da opstruira takve napore. Ali vjerujemo da je to moguće, održavanjem slobodnih i poštenih izbora pod međunarodnim nadzorom u narednih šest mjeseci.
Kao što sam naglasila na nedavnim sastancima sa američkim predsjednikom Džozefom Bajdenom i britanskim premijerom Borisom Džonsonom, demokratske zemlje imaju moralnu obavezu da nas podrže: Bjelorusija je na prvoj liniji borbe između autokratije i demokratije. Međunarodna podrška je ohrabrujuća, ali može se učiniti više. Želimo da demokratska zajednica razvije i proširi programe pomoći, kao što je podrška Danske nezavisnim medijima i finansiranje Nemačke za studente, za bjelorusko civilno društvo.
Ponekad je Bjelorusija, kako sam otkrila prilikom susreta sa liderima 31 zemlje, jedna od rijetkih tema oko koje su političke grupe jedne zemlje saglasne
I režim mora biti na meti. Pozdravljamo sankcije koje su najavile Evropska unija i Sjedinjene Američke Države režimskim preduzećima i pojedincima koji finansiraju ili sprovode represiju: Sada je ključno ukloniti sve rupe koje bi Lukašenko i njegovi saveznici mogli iskoristiti. Režim bi takođe trebalo da bude odsječen od međunarodnog finansiranja iz Ujedinjenih nacija, Svjetske banke ili Evropske banke za obnovu i razvoj, uz uskraćen pristup finansijskoj podršci Međunarodnog monetarnog fonda. Štaviše, diktaturu u Bjelorusiji treba izvesti pred međunarodne sudove da odgovaraju za svoje zločine.
Uostalom, ne radi se samo o Bjelorusiji. Režim je postao bezbjednosni problem za cijelu Evropu. U maju, u činu bezobzirne agresije, režim je prisilio slijetanje evropskog aviona da bi uhvatili novinara. Samo ovog mjeseca, vođa bjeloruske zajednice pronađen je obješen u Kijevu. Osim ako ne zadržimo bandita na slobodi usred Evrope, nijedan evropski građanin neže biti bezbjedan.
Režim bi, svakako, mogao da pokuša da kupi vrijeme za sebe, imitirajući reformu i pokušavajući da mijenja oslobađanje političkih zatvorenika za ublažavanje sankcija, kako su sugerisale neke državne diplomate. Svijet ne treba zavaravati. Umjesto toga, snažnom i jedinstvenom podrškom, demokratske nacije širom svijeta mogu pomoći Bjelorusiji da izađe iz diktature i uđe u slobodu.
* * * * *
Autorka je Svetlana Tihanovskaja, liderka bjeloruske opozicije i gostujuća kulumnistkinja američkog lista New York Times
