Reagovanje prenosimo integralno:
- Potrebno je razumjeti zašto je inicijativa uopšte podnijeta, ko su njeni stvarni podnosioci i zašto se inicijativa upravo sada podnosi.
Sadašnji izvršni direktor preuzeo je upravljanje krajem oktobra 2020. godine, dakle dva mjeseca prije isteka poslovne godine. Zaključno sa danom ovog obraćanja, funkciju izvršnog direktora obavlja nekih šest mjeseci. U momentu preuzimanja dužnosti, kompanija je bila nelikvidna, platni računi su bili blokirani, kreditori i povjerioci su prijetili pokretanjem stečajnog postupka, isplata zarade je kasnila dva mjeseca, zaposleni su prijetili pokretanjem štrajka, svakodnevno su pristizale blokade na račune kompanije, nije postojala bilo kakva komunikacija sa državnim organima i drugim vlasnicima kompanije, nije postojao bilo kakav smislen operativni plan rada u 2021. godini, policija je izuzimala dokumentaciju po različitim osnovima i tako dalje i tome slično.
Odmah po preuzimanju dužnosti, sadašnji izvršni direktor je poslao pismo resornom Ministru poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i zatrazio da Vlada Crne Gore imenuje povjerenika koji će svoje radno vrijeme provoditi u kompaniji, sa zadatkom da većinski vlasnik kompanije (država i njeni fondovi) budu blagovremeno i istinito obavještavani o stanju u kompaniji. Vlada Crne Gore je ubrzo izašla u susret zahtjevu i uputila svog povjerenika, koji i danas radi u upravnoj zgradi kompanije, što je prvo takvo iskustvo od osnivanja kompanije. Od države je tražena interventna pomoć, nakon čega je dobijeno uvjeravanje da država radi na tome da se kompaniji blagovremeno pomogne.
Tokom prvih par sedmica rada, izvršni direktor je mobilisao rukovodioce sektora u kompaniji, sa zadatkom da se napravi detaljna analiza zatečenog finansijskog položaja kompanije. Nakon nekoliko sedmica danonoćnog rada, uz veliku pomoć međunarodnih konsultanata, izvršni direktor je polovinom januara ponudio odboru direktora na usvajanje poslovni plan kompanije za period od tri godine (dokument je usvojen glasovima sedam od devet članova odbora direkora).
U međuvremnu, obavljeni su razgovori sa svim dobavljačima kompanije (na današnji dan duguje im se oko 5,6 miliona eura) i dobijena uvjeravanja da do blokade platnih računa neće doći, odnosno da će dobavljači pružiti podršku novoj upravi. Obaveze prema dobavljačima su restrukturirane, nakon čega su partneri nastavili saradnju sa kompanijom, bez izuzetka, što je imalo za posljedicu da proizvodni proces nikada nije prekinut. Zahvaljujući podršci dobavljača, kompanija je sve planirane proljećne radove na imanjima uspješno okončala, čime su se stekli uslovi da se zajedno nadamo uspješnoj berbi.
Tokom razgovora sa finansijskim organizacijama, kojima se na današnji dan duguje 23,6 miliona eura obezbijeđeno je produženje moratorijuma na plaćanje obaveza i izbjegnuto pokretanje izvršnih postupaka protiv kompanije. Nema potrebe objašnjavati da bez podrške kreditora (koji svoja potraživanja obezbjeđuju kvalitetnim hipotekama) kompanije danas ne bi bilo.
Polazeći od potrebe da se buduće poslovanje projektuje na bazi tačnih i provjerenih podataka, u saradnji sa međunarodnoj kompanijom KPMG izvršena je kontrola materijalno značajnih računovodstvenih pozicija i izmijenjene odgovarajuće računovodstvene politike (u ovom poslu pomoć je pružio i Institut računovođa i revizora Crne Gore). Zbog potrebe da se računovodstveni podaci objektiviziraju, KMPG je sačinila detaljnu analizu stanja u informacionom sistemu kompanije, koje je opisano kao zabrinjvajuće (od 2005. godine u nefunkcionalni IT sistem uloženo je oko 1,5 miliona eura), usljed čega se pristupilo određenim unapređenjima ovog sistema, odnosno popravkama koja je bilo moguće izvesti u okviru gotovo nepostojećeg budžeta opredijeljenog za ove svrhe.
Tokom pregovora sa Poreskom upravom Crne Gore, identifikovan je problem nagomilanog poreskog duga, koja na današnji dan iznosi oko 5,2 miliona eura. U razgovorima u Ministarstvu finansija postignuto je razumijevanje da se pitanje poreskog duga rješavaja njegovom konverzijom u akacijski kapital, do čega treba da dođe nakon što država Crna Gora donese odgovarajuće odluke. Na ovaj način će rizik prinudne naplate poreskog duga otkloniti, čime će se ukupne finansijske performanse kompanije značajno poboljšati.
Polazeći od činjenice da od davne hiperinflacione 1992. godine nije vršena procjena vrijednosti imovine kompanije, tokom februara 2021. godine pokrenut je postupak procjene imovine uz pomoć kompanije Ernst & Young. Ovaj postupak treba da do redovne skupštine akcionara (jun tekuće godine) rezultira suštinskom izmjenom finansijskih izvještaja kompanije, u kojima će prvi put biti iskazano nekih 900 hektara zemljišta, koje su posljednjih desetak godina egzistirali izvan bilansa stanja. Zadatak odbora direktora će biti da prepozna poslovnu namjenu ovog zemljišta, koje je decenijama van poslovne funkcije.
Značaj projekta reprocjene imovine je nesporno strateški. Nakon što odbor direktora usvoji elaborat o reprocjeni imovine, nakon sto se bilansna aktiva značajno (višestruko) poveća, nakon što akcionari konačno steknu pravu sliku o vrijednostima sa kojima raspolažu, isključiće se rizici da se u perspektivi pojavi “strateški kupac” voljan da kupi cijele Plantaže za „jedan euro“. Polazeći od činjenice da se današnja prosječna cijena jednog metra kvadratnog zemljišta u poslovnim knjigama kompanije vodi po cijeni od oko pola eura, postaje jasno da će reprocjena pomrsiti račune adresama koje odavno svojataju zemljište kompanije i posljedično priželjkuju njen stečaj.
Zahvaljujući postupku u kojem su učestvovali međunarodni konsultanti, akcionari kompanije će uskoro biti u prilici da prvi put razmatraju nalaze eksterne revizije koji ne sadrže materijalno značajne kritike upućene tačnosti finansijskih izvještaja kompanije. U čestoj komunikaciji sa eksternim revizorima, otklonjene su sve nepravilnosti, odnosno greške su ispravljene prema preporukama stručnjaka. Takođe, kompanija je postupila po instrukcijama Državne revizorske institucije, otklonila regulatorske propuste koji su se godinama ponavljali i spremno očekuje narednu kontrolu.
Kada je u pitanju prodaja naših proizvoda, potrebno je istaći da je prihod koji je ostvaren tokom prvih četiri mjeseca ove godine značajno iznad prihoda koji je bio projektovan poslovnim planom. U tom smislu, kupci i distributeri kompanije su u direktnim razgovorima dodatno motivisani da povuku i plate dodatne količine robe, što su oni i uradili.
Zaposlenima u kompaniji obezbijeđen je zadovoljavajući nivo socijalne sigurnosti tokom trajanja epidemije zarazne bolesti C-19, što je rezultiralo isplatama zarade za januar i februar 2021. godine (u ovom trenutku kompanija duguje zaposlenima zaradu za mjesec mart). Prosječna zarada u kompaniji je za oko 50 eura veća od crnogorskog prosjeka.
Prepoznajući aktuelni kolektivni ugovor iz februara 2017. godine kao “kamen oko vrata” kompanije, sadašnji izvršni direktor je pokrenuo postupak za poništenje tog ugovora pred Ustavnim i Privrednim sudom Crne Gore. Zašto su ovi postupci pokrenuti? U momentu zaključenja kolektivnog ugovora, tadašnji odbor direktora nezakonito je raspolagao u korist sindikata imovinom kompanije (novcem akcionara) čija je vrijednost iznosila 15-20 miliona eura. Nadalje, usljed izraženog rođačkog i partijskog zapošljavanja (čitaj: zapošljavanja kadrova politički lojalnih DPS-u), broj zaposlenih u kompaniji danas značajno prevazilazi realne potrebe kompanije za radnom snagom. Od sadašnjih 650 zaposlenih, realno je prekobrojno više od 100 lica. Pri tome, kolektivni ugovor garantuje zaposlenima pravo na otpremninu u visini od 24 zarade, uvećane za 800 eura po svakoj započetoj godini radnog staža. Dakle, da bi se broj zaposlenih u kompaniji sveo u prihvatljive okvire (tzv. tehnološki višak), odnosno do nivoa koji garantuje finansijsku održivost poslovanja kompanije, potrebno bi bilo isplatiti dodatne milione eura licima koja su zaposlena bez racionalnih poslovnih potreba (jasno je da kompanija nema taj novac). Da li je preduzimanje radnji usmjerenih prema poništenju kolektivnog ugovora izazvalo revolt određenih krugova? Jasno je da svi oni, koji procjenjuju da se nalaze među prekobrojnim licima, neće mirno posmatrati aktivnosti koje imaju za cilj da im se poslodavac zahvali na njihovom dosadašnjem “radu i doprinosu”.
Polazeći od teze da je napad najbolja odbrana, revoltirani aktivnostima koje kompaniju treba da vrate na put racionalnog i održivog poslovanja, elementi koji su doveli kompaniju u sadašnje stanje pokrenuli su postupak prikupljanja potpisa protiv izvršnog direktora, kojeg pravilno identifikuju kao ozbiljnu prepreku nastavku funkcionisanja oprobanih korupcionaških šema i propagiranju nerada kao održivog radnog modela.
Već je iz prethodno izloženog jasno da se sadašnji izvršni direktor zamjerio mnogima za kratko vrijeme, da je onemogićio određene korupcionaške dilove, da je spriječio započeti juriš na imovinu kompanije (za žaljenje je da su među jurišnicima bili samo zaposleni i Opština Tuzi), da je omogućio da se sačuva imovina akcionara i posljedično stvorio pretpostavke za uvećanje njene vrijednosti. Od dana imenovanja na funkciju, izvršni direktor je obezbijedio nastavak poslovanja u situaciji u kojoj kompanija nije primili ni jedan euro eksterne pomoći.
Tokom posljednjih godinu dana, zaposleni su putem blokada računa naplatili preko 2,5 miliona eura, na ime sudskih presuda i troškova, na ime vođenja parnica protiv firme iz različitih osnova. Što su bili pravni osnovi za vođenje ovih parnica? Tokom 2012.-2013. godine, Vlada Crne Gore je naložila kompaniji da smanji astronomske zarade na primjeren nivo, što je kompanija uradila ali na način da sa zaposlenima namjerno nije zaključila anekse ugovora o radu, usljed čega su zaposleni stekli pravo da zbog ovog propusta tuže kompaniju i potom prinudnim putem naplate milione eura akcionarskog novca.
Paralelno sa ovim parnicama, kompanija je nezakonito odobrila moratorijum na stambene kredite (koji su pravno problematično odobravani), sve sa ciljem da relaksira zaposlene kojima je prethodno smanjena zarada usljed sprovođenja naloga Vlade. Inače, stambeni krediti su odobravani po stopi od 2% godišnje, pri čemu su zaposleni vraćali samo 50% odobrenih stedstava. Kada je preuzeo dužnost izvršnog direktora, sadašnji izvršni direktor je poništio nezakonitu odluku o moratorijumu i vratio u otplatu oko 2 miliona eura stambenih kredita, sa ciljem da se u bilans vrati novac koji pripada akcionarima. Da li je ovo izazvalo revolt određenih krugova? Neka čitaoci prosude sami!
Zato ne treba da čudi da je pored ovolikog broja parnica zaposlenih protiv kompanije, nakon ovolike otimačine koja je imala formu izvršnih sudskih presuda, kompanija završila poslovnu 2020. godinu sa dvocifrenim gubitkom u milionima eura.
Je li to krivica sadašnjeg izvršnog direktora? Je li toliki gubitak nastao za dva mjeseca njegovog rada tokom 2020. godine? Je li sadašnji izvršni direktor akumulirao dug prema dobavljačima, kreditorima, Poreskoj upravi? Odgovor na ova pitanja jasni su svima, posebno organizatorima potpisivanja peticije.
Osamdesetak službenih vozila koristili su zaposleni u kompaniji, u službene i privatne svrhe. Sadašnji direktor je naložio da se ova vozila parkiraju, odnosno da se restriktivno koriste u poslovne svrhe. Da li je trebalo nastaviti da se novcem akcionara finansiraju bahatost i hirovi? Da li je ovo izazvalo revolt određenih krugova? Svakako da jeste.
Da li je sadašnji izvršni direktor imao razumijevanje i podršku za prethodne odluke sadašnje predsjednice sindikalne organizacije g. Anke Knežević? Naravno da nije. Zašto bi i imao? Osoba koju je na tu poziciju postavila ranija uprava, ostala je lojalna svojim političkim nalogodavcima, koji su je bogato nagradili za lojalnost i fingiranje “nezavisnog” sindikata. Nakon što policija završi svoj rad u kompaniji, biće crnogorskoj javnosti jasnije kako je funkcionisala sprega tzv. sindikata i nekih ranijih saziva odbora direktora. Iz „ljubavi“ sindikata i odbora direktora „rodilo“ se pustošenje akcionarskih fondova, sa prisutnom namjerom da se takav proces nastavi.
Sadašnji izvršni direktor vjeruje da je domaća javnost imala priliku da se iscrpno informiše o stanju u najvećoj crnogorskoj poljoprivrednoj kompaniji, odnosno o uzrocima sadašnjih problema (nesumljivo, javnost je mogla prepoznati političke i poslovne interese koji su doveli do ovakvog stanja). Ko je pratio dešavanja u Plantažama, mogao je prepoznati model urušavanja koji je bio svojstven velikom broju nekad uspješnih crnogorskih subjekata. Partijsko zapošljavanje, bahatost u upravljanju akcionarasim sredstvima, neodgovornost, pohlepa na svim nivoima, sraslost upravljačkih i nazovi sindikalnih struktura (oličenih u jedinstvenom političkom oportunizmu), “tiha” privatizacija iznutra (koja je izvjesno osujećena prethodno opisanim aktivnostima sadašnjeg izvršnog direktora) itd.
Metod spaljene zemlje, koji se nameće kao logična posljedica nedavne tranzicije vlasti, moraće zaobići Plantaže, makar dok je sadašnji izvršni direktor na toj funkciji. Sadašnji izvršni direktor vjeruje u kompaniju, u njenu sposobnost da se izbori sa naslijeđenim problemima i da se ubrzo krene naprijed, u razvoj i rast koji duguje akcionarima. Sa svoje strane, zaposleni u kompaniji treba da se okrenu savjesnom i odgovornom radu (što sačinjavanje peticija tokom radnog vremena svakako nije), da se fokusiraju (svako iz svog ugla) na davanje ličnog doprinosa opstanku firme koja ih je othranila, školovala i skućila, i da u tom procesu respektuju činjenicu da su imali i još uvijek imaju privilegiju da rade u Plantažama.
Posao sadašnjeg izvršnog direktora nije i neće biti da bilo kome podilazi, bili to da su zaposleni, bivše ili sadašnje politčke strukture, bivši ili sadašnji politički moćnici. Odsustvo nepodilaženja zaposlenima i njihovom pseudo-sindikalnim predstavnicima javnosti je lažno predstavljeno kao “tihi mobing” direktora nad zaposlenima. U tom smislu, zaposleni treba dobro da razmisle za čiji račun prikupljaju potpise za smjenu uprave, odnosno da li to upravo rade po nalogu i za interes onih koji su dugo i naporno radili da do stečaja dođe. Ako se racionalizuje sadašnje stanje u kompaniji, stečaj jedino mogu izazvati njeni zaposleni! Brend Plantaža je dovoljno ugrožen svim promašajima iz prošlosti, pitanje je da li može izdržati avanturu u koju ponovo srljaju korumpirani sindikalisti. Ko će u slučaju stečaja biti dobitnici, ko će biti gubitnici? Da li je interes zaposlenih da se pridruže armiji obespravljenih, koji će uzaludno obilaziti pragove državnih institucija i moliti za pomoć?
Narativ o „tihom mobingu“ izvršnog direktora ne može biti tačan iz istog razloga iz kojeg laž nikada neće postati istina, neradnik neće postati radnik, a sakriveni zagovornici stečaja neće postati budući vlasnici imovine kompanije.
Sadašnji izvršni direktor će nastaviti da bude dobar domaćin, da vodi računa o imovini akcionara, da ih istinito i tačno izvještava o događajima koji su od značaja za rad firme i da im polaže račune za svoj rad.
Izvršni direktor će dostaviti na razmatranje odboru direktora informaciju o svim isplatama zaposlenima u kompaniji, po različitim osnovima, za posljednjih deset godina, sa jasnom naznakom porodičnih i rođačkih odnosa između zaposlenih. Slični podaci su objelodanjeni po pitanju isplata članovima bivših saziva odbora direktora i menadžmenta. Odbor direktora će moći da stekne uvid ko je, kada, po kom osnovu i koliko dobio od Plantaža. Ako se zna da je polovina godišnjeg prihoda kompanije, koji je prosječno iznosio oko 30 miliona eura, trošena na zarade i druge isplate zaposlenima, postaje jasno da je najveći dio gotovine koju je kompanija generisala poslovanjem završavao u džepovima zaposlenih, odnosno da su dobavljači, kreditori i država (Poreska uprava) finansirali raspodjelu dohotka kojeg nije bilo. Danas, kad štednja u kompaniji postaje neminovnost, kada svima postaje jasno da neće biti povratka na staro, ovakva promjena u politici distribucije dohotka jasno izaziva revolt interesno-rođačko-partijskih krugova, koji su decenijama trošili tuđe i uživali u nezarađenom.
Ovom prilikom želim da se zahvalim brojnim zaposlenima u kompaniji, koji su tokom protekle sedmice dali podršku naporima sadašnje uprave i ogradili se od potpisivanja inicijative. Izvinjavam se zaposlenima kojima sam otvoreno zamjerio što su potpisnici peticije, a koji su me uvjerili da ih je neko drugi potpisao, odnosno da su mislili da je tema peticije drugačija od onog što im je prezentovano. Razumijem zaposlene koji su mi objasnili da su svoj potpis nerado stavili usljed pritisaka kojima su izloženi od strane kolega, članova porodice i partijskih aktivista.
Džordž Orvel je slobodu opisao kao pravo lica da kaže ono što drugi ne žele da čuju. Sadašnji izvršni direktor je iskoristio to pravo, koje je ujedno njegova zakonska obaveza prema akcionarima. Organizatorima potpisivanja peticije poručuje: prije nego što stvorite nove probleme kompaniji, prije nego što otvorite još koja vrata iza kojih ne znate što vas očekuje, sugerišem vam da obavite dodatne konsultacije sa vašim nalogodavcima. Možda će njihovo jutro biti pametnije od vaše večeri.
Miroslav Vuković
Izvršni direktor
“13. Jul – Plantaže” a.d. Podgorica
