Marina Vujačić rođena je 25. juna 1986. godine u Goliji kod Nikšića, gdje je i završila osnovnu školu „Branko Višnjić“. Dalje školovanje nastavila je u Nikšiću. Tamo je pohađala prvo gimnaziju „Stojan Cerović“, a kasnije i studije na Filozofskom fakultetu. Diplomirala je na katedri za sociologiju sa visokom prosječnom ocjenom - devet.
Tokom studiranja bila je anketarka i volonterka mnogih nevladinih organizacija. Jedna je od urednica portala disabilityinfo.me koji se bavi pitanjima osoba sa hendikepom. Takođe, uređuje i blog na portalu Vijesti, gdje obrađuje i analizira različite društvene teme. Bila je angažovana i kao stručna saradnica u emisiji „Bez rezerve“ na televiziji Atlas.
U Udruženju mladih sa hendikepom - UMHCG, gdje je sada izvršna direktorica, počela je da radi 2010. godine.
I posao koji sada obavlja u tom udruženju ne bi mijenjala ni za jedan drugi na svijetu. Željno očekuje puno rezultata u ostvarivanju prava osoba sa invaliditetom. Najvećim uspijehom u životu smatra ostvarivanje ciljeva koji je sebi postavila: sigurnost u sebe i nepokolebljivost koje je vremenom stekla.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Majkin glas koji me je budio. Vrijeme koje sam posvećivala spremanju sobe i svojih stvari. Briga o životinjama.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Želju za neprestanim radom i aktivizmom. Stečeno obrazovanje. Spoznaja sebe i svijeta. Igru, humor i sve pozitivno što odrastanjem nije iščezlo.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Sportski i likovni talenat (crtanje).
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Impulsivnost, preveliku brižnost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost, direktnost, objektivnost.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Teško je odabrati naziv, možda bi mogla da bude moj životni moto: „Nikad sama – uvijek svoja“. Igrala bi je neka glumica koja ima sposobnosti da bude nepredvidiva, da se smije kad je najozbiljnija, da saosjeća sa svima, ali - opet radi po svome. Teško mogu da zamislim kraj te priče koja je jednostavna, a opet nesvakidašnja.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Samostalna, vrijedna, iskrena,vedrog duha i nezgodna.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ukusna, svježa, brzo se hladi. Ali, ukoliko se konzumiranjem ne pazi - ljuta i vrela.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Nekog ko dijeli mir i ravnopravnost svim ljudima.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa prethodno pomenutim super-junakom.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ranije sam učila ili čitala knjige. Sad radim, da bi mi ponedeljak lakše prošao.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Ne postoji samo jedna, ali ako se moram odabrati samo za jednu (domaću) onda je to Latino - „Divno je biti nekome nešto“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga „Bijeli grobovi“ Katarine Kerčov. Preporučujem da je potražite...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Na neko čisto ostrvo, puno svježeg mirisa. Ili uvijek i svaki put - u Veneciju.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Svako koje je nepristupačno osobama s invaliditetom.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Onom ko čuje moje misli.
Čemu se uvijek obradujete?
- Sitnicama, osmjehu, poslovnom i privatnom uspjehu, kako sopstvenom tako i ljudi iz bliskog okruženja.
Da li za nečim žalite?
- Da, za neiskorišćenim prilikama za putovanje.
Bez čega ne možete?
- Bez vode, vazduha i Sunca. Bez dobrih ljudi.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Svakodnevno se izvinim.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Ne vjerujem zlatnoj ribici. Želje mi se ispunjavaju na drugi način.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uvijek je najteže prihvatiti sebe i natjerati druge da vas puste da odlučujete o svom životu. Prvo sam uspjela nakon punoljetstva, a drugo je proizašlo iz prvog.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i svaki dan prije toga. Radno, veselo, nasmijano, pružajući puno ljubavi partneru, porodici i dragim ljudima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Dok sanjam.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Rođena i umrla prije vremena.“
Priredila: K.ĆETKOVIĆ
