Društvo

Stav

Nikad đonom na humanost vatrogasaca: Požari prolaze, sramota ostaje

Proći će i ove zaostroške večeri po Crnoj Gori, a vatrogasci će ostati ljudi koji ne pitaju ni za naciju ni za vjeru. Jer ko god poznaje ijednog vatrogasca zna – može vam potvrditi da su to ljudi koji VOLE svoj posao

Ilustracija Foto: RTHN
Ilustracija
Jovan Roganović
Jovan RoganovićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Dok bukte fašistički požari po Crnoj Gori, nakon Gornjeg Zaostra evo glavom i bradom u Herceg Novom, horde kliču mlad’ majoru zločincu prve klase, potpomognute navijačkim hordama.

Žive bile glave, sve se da nadoknaditi, jer mi smo đavolja rasa – u fešti bismo jedni drugima oči vadili, a u nevolji skačemo jedni drugima u pomoć. Uvjeren sam da bi, koliko sjutra, kad bi se otvorila SMS linija i žiro račun, sakupili novac da se ljudima obezbijede krovovi nad glavom prije nego stisne zima.

U isto vrijeme, satiraćemo se optužbama – ko je prodao kanadere, ko je prvi poslao pomoć, da li Srbija, Hrvatska ili NATO. Ali, za prije je već kasno, ali post festum se nećemo baviti zašto nemamo nešto nalik nekadašnjoj civilnoj zaštiti, zašto su vojska i policija neorganizovani, nemaju jedinice za potrebe elementarnih nepogoda.

Neće se ni RTCG ni režimski mediji baviti tim temama i kako je nestala međuljudska solidarnost.

Ni RTCG, ni režimski mediji neće otvoriti priču o tome kako je nestala međuljudska solidarnost u fizičkom smislu. Kad treba parama – tu smo. Ali poteć kantu vode ili vatrogasno crijevo – jok. Očekivat ćemo od vatrogasaca da sve sami završe, a onda ih licemjerno nagrađivat plaketama.

vatrogasci

Danas, kad požari poprimaju razmjere katastrofe, imam potrebu da podsjetim na moralno posrnuće našeg društva. Kada vatrogasci traže svoje plate, spremni smo, vođeni političkim obračunima, da pokušamo okaljati jedinu službu u ovoj državi koja još funkcioniše po principu profesionalnosti i humanosti.

Vatrogasac se ne može biti ako ne voliš svoj posao.

Namjerno pišem ovo podsjećanje dok požari bukte, jer kad se ugase zaboravimo razmišljati o ljudskosti i humanosti tog poziva, nego smo spremni da ih provlačimo kroz sopstvene dnevno-političke kaljuge.

Stavi prst na čelo, ili – kako su stari govorili – “tri put mjeri, jednom sijeci”, prije nego što izgovoriš ili napišeš riječ. Jer riječ pogađa gore nego metak. Zato ih i pamtimo, kao što sam i ja zapamtio ove riječi, radi dnevne politike.

Proći će i ove zaostroške večeri po Crnoj Gori, a vatrogasci će ostati ljudi koji ne pitaju ni za naciju ni za vjeru. Jer ko god poznaje ijednog vatrogasca zna – može vam potvrditi da su to ljudi koji VOLE svoj posao.

Nikad đonom na njihovu humanost.

ZAPAMTIMO!

Portal Analitika