E, dragi moji, to nije isto. Nije ni izdaleka isto. Drugo je potpisati Temeljni ugovor sa Katoličkom zajednicom u Crnoj Gori, koja je prvo jedna od ovdje domicilnih crkava, a postoji još od šizme 1042. godine, najmanje tri puna vijeka predstavljala je dukljansko-zetsko-crnogorsku državnu crkvu, koja je uz to potpuno prirodno uklopljena u naš ustavni sistem, dakle pristojno registrovana i svjesno i dobrovoljno usmjerena na punu saradnju sa državom Crnom Gorom, odnosno njenim organima zaduženim za čuvanje i njegovanje domaće kulturne baštine. Pomenuta vjerska zajednica čuva na svojoj teritoriji više od 40 odsto crnogorskih kulturno-istorijskih spomenika, ne preduzima ni premještanje dvije cigle na njima, bez dozvole i saradnje sa državom, pažljivo čuva blago koje je zajedničko. Da dalje ne nabrajamo.
Ništa nije drukčije ni kad je riječ o Islamskoj ili Jevrejskoj vjerskoj zajednici. Nije se godinama, primjera radi, drukčije renovirala i obnavljala čuvena Husein-pašina džamija u Pljevljima.
Razmotrimo sada mnogo složeniji, gotovo neizvodljiv zadatak pravljenja navodnog Temeljnog ugovora Srpske pravoslavne crkve sa državom Crnom Gorom? Prvo i najvažnije, moramo poći od realnosti da se radi o crkvenoj organizaciji druge države, dakle o crkvi koja nam je došla prije tačno 100 godina na „prijateljskim“ bajonetima! Ako to ne mijenja uslove za pravljenje Temeljnog, onda ne znam što ih drugo može promijeniti?
Rajko CerovićSrpska pravoslavna crkva je mastodont koja, bar do sada, nije ni najmanje vodila računa o željama, potrebama i ustavnim obavezama prema Crnoj Gori. Od komunističkih vremena, u kojima se bila zadovoljno pritajila, srećna što se Crnogorci ne sjećaju da treba da obnove svoju autokefalnu pravoslavnu crkvu, pa zatim u nesumnjivo četničko vrijeme devedesetih kada je buknula kao iznenada stvoreni fašistički fenomen - živjela je svoj siledžijski život ne hajući nizašto što ne predstavlja njen prevashodni interes.
A kad je riječ o poslijeratnom komunističkom vremenu, dakle od 1945. godine do kraja domaćeg komunizma, praktično do 1990. godine, valjalo bi doslovno citirati razgovor, vođen krajem sedamdesetih u dvorištu manastira Savina u Herceg Novom između patrijarha Germana, Dobrice Ćosića i gospodina Milutinovića, koji je u to vrijeme bio predsjednik Srpske akademije nauka i umjetnosti. O tome, iz prve ruke, svjedoči gospodin Milutinović, u feljtonu objavljenom u Politici, i potpisanim njegovim autorskim imenom. Tada je rečeno da što prije „ovoga Amfilohija“ treba proizvesti u cetinjskog mitropolita kako bi se spriječila Crna Gora da eventualno obnovi svoju pravoslavnu autokefalnu crkvu. Dobro su pojedinosti o bivšoj Crnogorskoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi znali i patrijarh German i gospodin Milutinović, za razliku od manje obrazovanog Ćosića. Ne mogu se zakleti, ali mislim da je tada Amfilohije bio samo arhimandrit. Kasnije će, izgleda, po ubrzanom postupku, postati banatski vladika.
E, sad da vidimo neke od konkretnih teškoća koje stoje pred Srpskom pravoslavnom crkvom, u vezi sa mogućim Temeljnim ugovorom. Ne treba zaboraviti da Srpska pravoslavna crkva odavno razmišlja o sličnom dokumentu, kojim bi se za svagda učvrstila u Crnoj Gori, i lišila straha od obnavljanja Crnogorske pravoslavne crkve, o kojoj su ponešto u Crnoj Gori ranije znali samo rijetki crnogorski intelektualci. SPC posebno intenzivno razmišlja o tome kako izbjeći obavezu vlastite registracije u Crnoj Gori, a onda, de facto, i priznanja crnogorske države o kome Srpska pravoslavna crkva ne razmišlja ni u pomamilu. Ni jedan od ovih do sada nesumnjivo spornih elemenata ne razrješava Temeljni ugovor, kojeg još uvijek drži, pod svojim debljim dijelom osobe, gospodin Aleksandar Vučić. Još se, kako kaže predsjednik Vlade Krivokapić, Temeljni usaglašava. Za patrijarha Porfirija je usaglašen, ali za Skupštinu Crne Gore, koju je teško zaobići, sigurno nije. Da vidimo što će reći Evropska zajednica, ako gospodin Krivokapić i njegovi bogomoljci pokušaju da usvajanje tako važnog dokumenta provuku ispod žita?
Eto, tu su teškoće koje tjeraju imperijalnu, dakle velikosrpsku mastodonsku crkvu, da Temeljni još uvijek usaglašava. Ne pada joj na pamet da postupi onako kao u Bosni i Hercegovini ili Hrvatskoj.
Zna se, i za to nije potrebna prevelika pravna pamet, da izlaz postoji. Sadržan je u jednostavnoj činjenici da treba potpisati Temeljni ugovor između država Srbije i Crne Gore. No, kako to izbjeći zbog čega se tajanstveni ugovor još uvijek usaglašava.
