Predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Aleksandar Damjanović ocijenio je da Statut EPCG nije glavni uzrok bure oko zahtjeva za poskupljenje struje.
- Priča o tome da je postojeći Statut EPCG „krivac“ za buru koja se digla oko zahtjeva za dozvoljeni regulatorni prihod, odnosno poskupljenje cijene struje, u najmanju ruku vrijeđa inteligenciju naših građana. Tako krupna odluka nije mogla da se donese bez saglasnosti, formalne ili neformalne, većine članova borda direktora EPCG, a od njih sedmoro, četvoro su predstavnici državnog kapitala, rekao je Damjanović u intervjuu za Portal Analitika.
Damjanović, koji je šef poslaničkog kluba Socijalističke narodne partije, smatra da se promjenom statuta EPCG neće popraviti šteta koja je već nanešena usljed bezobrazno nerealnog zahtjeva „izvršnog menadžmenta“- za poskupljenje struje.
- Pravo je pitanje da li će promjenom statuta Bord direktora EPCG preinačiti postojeći zahtjev, pa recimo, umjesto povećanja struje od 80 odsto tražiti mnogo „skromnije“ poskupljenje od, recimo, 20 odsto, kazao je Damjanović.
ANALITIKA: Ukoliko A2A ne prihvati odluku da Bord direktora odlučuje o zahtjevu za poskupljenje struje, može li doći do krize u upravljanju EPCG, i šta u tom slučaju država treba da radi?
DAMJANOVIĆ: Krize u upravljanju ne smije biti jer se radi o suviše osjetljivom sistemu, od čijeg efikasnog funkcionisanja zavisi mnogo toga u Crnoj Gori. Jedan od odgovora se nalazi u kupoprodajnom ugovoru na bazi koga je A2A postala manjinski partner. Pošto sam imao razloga da taj ugovor pogledam, u njemu se definiše jedna vrsta direktnih pregovora strateškog investitora sa Vladom u slučajevima, recimo, sukoba izvršnog menadžmenta i Borda direktora.
Iako izražavam sumnju da tu postoji neki veći sukob, država se mora ponašati odgovorno, kako prema svojim građanima i privredi, tako i prema investitoru koji dolazi iz nama susjedne Italije, uticajne članice EU.
ANALITIKA: Da li je ugovor sa A2A mogao da bolje zaštiti državne interese?
DAMJANOVIĆ: Mislim da je ugovor mogao bolje zaštititi državne interese, ali se ti interesi štite i poštovanjem njegovih odredbi, naročito u dijelu ispunjavanja ugovornih obaveza strateškog partnera.
ANALITIKA: Smatrate li da država mora da omogući A2A povrat investicija i da li je zatražena godišnja stopa povrata investicija od 11 odsto, možda, prevelika?
DAMJANOVIĆ: Naravno da se mora obezbijediti povrat investicija, ne strateškom partneru A2A, već EPCG-u, koja je i dalje - u većinskom vlasništvu države. Bez investicija nema razvoja, bez razvoja energetskog sektora nema napretka Crne Gore. Naročito imajući u vidu da punih 30 godina nemamo novih energetskih proizvodnih kapaciteta, a da smo zadnju veliku trafostanicu - ne računajući „Virpazar“ - gradili prije četvrt vijeka. Drugo je pitanje kako, i na bazi koje ekonomske računice, nakon dugog perioda gdje nije bilo povrata investicija, sada italijanski partner traži stopu povrata od čak 11 odsto, a prosjek u razvijenim državama Evrope je 7 do 8 procenata. Rješenje je da se to radi postepeno, da se povećanjem traženog povrata investicija istovremeno smanjuju troškovi poslovanja EPCG-koji su enormni.
ANALITIKA: Da li se SNP zalaže za gradnju novih izvora energije; da li je to model gdje će država da gradi samostalno ili modelom koncesija?
DAMJANOVIĆ: Naravno da se zalažemo za gradnju novih izvora, jer je to ekonomska realnost ali i uslov razvoja države. Mislimo da je važnije od finansijskog modela - definisati prioritete i odmjeriti što je Crnoj Gori ekonomski najisplativije. Način na koji je vođena priča o gradnji HE „Morača“ - i to prećutkujući da je model neisplativ bez prevođenja voda Tare u Moraču - govori da nismo definisali ključne stvari, a vremena nemamo. Mislim da je dosadašnja Vlada lutala, i da nije pronašla najbolju varijantu.
ANALITIKA: Od Tare se odustalo zbog zašite ekološke sredine...
DAMJANOVIĆ: Da. Vidite, mi smo iz ekoloških razloga zaustavili mnogo profitabilniji projekat „Buk-Bijela“, koji - da je tada počeo- sada bi već donio ekonomske koristi, a ekologiju zanemarujemo kod mnogo manje isplative „Morače“. SNP CG pita: šta je sa planom „B“ koji podrazumijeva gradnju drugog bloka Termoelektrane u Pljevljima, šta je sa valorizacijom sliva Komarnice i nikšićkih voda, imamo li strategiju buduće potrošnje KAP-a, koji uzrokuje trenutni deficit, šta je sa energetskom efikasnošću..?
SNP CG je spremna da o svim ovim pitanjima sjedne i razgovara sa skupštinskom većinom, da bi definisali najbolju varijantu za Crnu Goru jer vrijeme neumitno teče.
ANALITIKA: Da li je crnogorska privreda dovoljno privatizovana i može li po Vašem mišljenju država da bude dobar domaćin u preduzećima?
DAMJANOVIĆ: Da li je privatizacija podigla efikasnost privrede, dovela do novog zapošljavanja, uzrokovala povećanje robnog izvoza, su pitanja koja nijesu dobila pravi odgovor? Kako i zašto je nešto privatizovano, je važnije od toga koliko je toga privatizovano?
U tim pitanjima se krije i odgovor na drugi dio pitanja i naravno da i država može i mora da bude domaćin tamo gdje je državni kapital većinski, ali i dobar partner tamo gdje to nije slučaj. Jedan broj monopola smo prodali, neke bez prave potrebe, poput „Telekoma“ ili „Jugopetrola“ a druge smo prodali, a da nismo izvršili restrukturiranje. Na drugoj strani jedan broj kompanija nijesmo, a među njima osim onih zdravih poput „Plantaža“, ima i problematičnih, poput recimo „Montenegroerlajnsa“ koji je non stop od svog osnivanja na državnoj „infuziji“.
Jednostavnog odgovora nema, dosta toga zavisi i od međunarodnog investicionog talasa, koji je prošao kroz Crnu Goru, a koji je mogao biti bolje iskorišćen. Takođe je jedno od interesantnih pitanja na koji način je Vlada iskoristila dosadašnje prihode od privatizacije koji nijesu bili mali, već reda stotina i stotina miliona evra. Neće biti da je sve potrošeno na „Sozinu“ i Regionalni vodovod.
ANALITIKA: Kakav je Vaš stav o ulozi investicionih fondova u privatizovanim preduzećima, s obzirom da je premijer Igor Luksić oštro kritikovao njihovu politiku?
DAMJANOVIĆ: Kritikovao ih je i bivši premijer, pa čak i Komisija za hartije od vrijednosti koja im je bila dugo blagonaklona. Koncept zatvorenih fodova i česta promjena „pravila igre“ odnosno zakonskih, a naročito podzakonskih propisa, nemiješanje Komisije u svoj posao, distanciranje Vlade u periodu berzanskog „buma“, neodgovorno ponašanje društava za upravljanje fondovima, koja su malo pružila, a uzela su milionske provizije na račun i sitnih akcionara iz Masovne vaučerske privatizacije, samo su dio uzroka sadašnjeg stanja.
Odbor za ekonomiju, finansije i budžet će zbog takve situacije ubrzo održati i posebnu sjednicu, gdje će analizirati dosadašnju primjenu Zakona o investicionim fondovima, kao i sagledati dosadašnji rad na izradi novog zakona. A u tom kontekstu ćemo se svakako pozabaviti i dosadašnjim poslovanjem fondova, odnosno društava koja upravljaju tim fondovima.
Predrag ZEČEVIĆ
