Premda su i minulih godina, očekivano, iz te države stizali zapaženi filmovi i serije – kako konstatuje navedeni magazin – teško je da su u novije vrijeme njihovi stvaraoci imali toliko uspjeha u različitim granama umjetnosti kao što je to bilo ove godine. Pored filma, ovog su puta dominantno u pitanju pozorište i muzika.
Vanserijski Masinijev uspjeh
Iznad svih je petočasovni komad pisca, dramaturga i esejiste iz Firence Stefana Masinija “The Lehman Trilogy” (Qualcosa sui Lehman), koji je ove godine u Americi osvojio čak pet prestižnih Tony nagrada.
Počevši 2015. godine iz francuskog Sent Etjena i Milana, predstava u tri čina je svoj život nastavila 2018. godine na Brodveju, a ove je sve krunisano izuzetnim uspjehom na ceremoniji dodjele priznanja u Njujorku.
Pritom, Masinijev komad do danas je izvođen na 24 jezika, a sada će po njemu biti snimana i serija, u čijoj će produkciji učestvovati i Florijan Zeler.
(Ne)očekivano - Maneskin
Veoma je slična situacija i na globalnoj muzičkoj sceni, koja već godinama ne pamti proboj nekog italijanskog benda kakav upravo sada doživljava sastav “Maneskin”. Ko bi prije samo nekoliko godina mogao i pomisliti da će neki italijanski rokenrol sastav postati planetarno popularan?
Dok je Evropa za njih saznala prošle godine, pobjedom na San Remu i Eurosongu, rok grupa iz Rima 2022. godinu uglavnom će pamtiti po velikim uspjesima u Americi. Najprije su postali prva italijanska grupa koja je osvojila priznanje na MTV nagradama namijenjeno najboljem alternativnom spotu, bili su među dobitnicima Američkih muzičkih nagrada, a potom su nominovani za Grammy.
U kinematografiji udvostručili izvoz
Film je na globalnom nivou oduvijek ‘domaći teren’ italijanskih stvaralaca, no ove godine ne govori se – kao prethodnih – o Paolu Sorentinu, već o Luki Gvadanjinu. Njegova kanibalistička romansa “Bones and All”, koja je osvojila dvije nagrade u Veneciji, a koja bilježi izuzetnu gledanost i u Evropi i u Americi. No, treba svakako imati u vidu da je Gvadanjino pomenuti film snimao u SAD.
Ipak, o uspjehu italijanskog filma na Zapadu dovoljno govori i to što je njihov izvoz u posljednje dvije godine dvostruko veći nego u pretpandemijskim godinama. Zvuči nevjerovatno, no, poređenja radi, Italija je 2017. godine ‘izvezla’ ukupno 52 filma, a prošle čak 118. Pritom, kako naglašava Variety, pozivajući se na čelnika Italijanske filmske asocijacije Franćeska Rutelija, ove godine ta će brojka biti još veća.
Prilično je šokantna bila eliminacija Italije sa puta ka Mundijalu u Kataru, i to u duelu protiv Sjeverne Makedonije. No, uprkos tome, uspjehe na globalnom nivou ove su godine napravili zahvaljujući umjetnosti.
