On je pozvao građane da potpišu peticiju koju je WWF Adria inicirala u Crnoj Gori i regionu kako bi se obustavilo davanje državnih podsticaja za male hidroelektrane.
- Cilj kampanje je prije svega da se ukaže na problem malih hidroelektrana širom regiona. Peticijom pozivamo ljude da jasno kažu NE malim hidroelektranama i pridruže se hiljadama onih koji su već potpisali. Uništavanje naših rijeka igra je u kojoj ne smijemo izgubiti. Upravo zato ćemo sve prikupljene potpise iskoristiti za dodatan pritisak na donosioce odluka u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, kako bi se ukinuli podsticaji za male hidroelektrane. Zato pozivamo sve koji još nisu potpisali peticiju da to učine na losingrivers. com/cg – naveo je on.
Ako je koncept gradnje malih hidroelektrana loš, kako se uopšte dogodilo da bude promovisan i prihvaćen na području Balkana gdje je ukupno planirano 2,7 hiljada ovakvih elektroenergetskih objekata? Regionalne vlade su ga prihvatile uz izgovor da i EU traži da se uveća postotak proizvodnje struje iz obnovljivih izvora.
Taj koncept se temelji na Evropskoj energetskoj strategiji i postizanju cilja da se, tada 20, a do 2030. godine cak 32 odsto električne energije proizvodi iz obnovljivih izvora energije. Obnovljivi izvori se moraju podsticati jer se radi o novim tehnologijama koje treba razvijati, ali i hidroelektrane su ušle u obnovljive izvore i samim time postale su predmet podsticanja iako kao stare tehnologije ne zaslužuju podsticanje. Kako su naši investitori uvidjeli dobar poslovni model u gradnji mHE, tako je i nastao velik interes. U isto vrijeme, mHE proizvode malo struje, koju da investitori prodaju po tržišnoj cijeni, ne bi bila isplativa gradnja, ali kako su cijene dva-tri puta veće nego tržišne, gradnja mHE je vrlo unosan posao koji se isplati za 7-9 godina i nakon toga imaju čisti profit (uz minimalna ulaganja u održavanje i naknade). Kako se mHE mogu graditi samo na malim vodotocima, investitori su napali i najmanje vodotoke u brdsko-planinskim predjelima koje su do sada bile netaknute i koje su jako bitne za lokalno stanovništvo (vodosnabdijevanje, napajanje stoke navodnjavanje, rekreacija). Što je manja instalisana snaga mHE to ona ima veći iznos podsticaja, i za ovakve mHE ne treba raditi procjene uticaja na životnu sredinu. U isto vrijeme, korist koju donose mHE u smislu smanjenja CO2 koji se ispušta u životnu sredinu je višestruko manja od iznosa podsticaja koje građani placaju investitorima. To je ono što mi želimo dokazati da su mHE samo veliki ekološki, ekonomski i društveni gubitak. Legalna i višestruka pljačka naroda pod izgovorom postizanja ciljeva evropskih strategija.
Gdje vidite ključne propuste u gradnji ovih objekata, odnosno koji su to koraci koji nijesu preduzeti, ili se ne sprovode na valjan način prilikom vaganja interesa opšteg dobra/vrijednosti nekog podneblja u pogledu biološke raznovrsnosti i sl?
Nesistematičan i ad hok pristup u sprovođenju projekata mHE brzo je pokazao negativne strane i doveo do brojnih problema u primjeni zakona, ali i otvorenih konflikata sa lokalnim stanovništvom. Uzroci problema bili su brojni. Prije svega, energetski potencijal rijeka na kojima je odobrena gradnja mHE nije bio dovoljno istražen, a nije postojala ni planska dokumentacija koja dozvoljava njihovu izgradnju, pa je to sve dovelo do teškoca u izdavanju raznih dozvola ili odustajanju od projekata. Dodatni problem bili su neriješeni imovinsko pravni odnosi na lokacijama za gradnju mHE, ali i nedostatak finansijskih sredstava investitora, koji su dobili koncesije za izgradnju, a da pri tome nijesu imali obezbijeđen ni početni novac za realizaciju investicija. Takođe, potpuno su izostale analize o biznis opravdanosti investicija, a deceniju od pokretanja prvih projekata jasno je da oni nijesu donijeli veca zaposlenja i uticali na ekonomski razvoj zemlje. Štaviše, u vecini mjesta gdje su investitori sagradili mHE došlo je do konflikata sa lokalnim stanovništvom, jer su u rijeke ugrađene cijevi, koje uzimaju gotovo svu vodu iz korita i odvode je do elektrana. Time su rijeke bukvalno „otete“ od mještana i oni su ostavljeni bez vode za osnovne životne potrebe. Pravna analiza Ugovora o koncesiji i postupka dodjele koncesija koju je sproveo WWF identifikovala je više od 20 protivpravnosti u zakljucenim ugovorima ili sprovedenim postupcima, što baca veliku sjenku na ukupnu pravnu valjanost pokrenutih projekata i dogovorenih koncesionih aranžmana. Izostanak kriterijuma za povlastice koje placaju potrošaci, fiktivne odredbe o sredstvima za investicije, nepredviđenost izgradnje mHE u planskim dokumentima i davanje citavih vodotoka u koncesiju, izostanak konsultovanja javnosti o korišcenju voda ili javnih rasprava o godišnjim planovima za davanje koncesija, samo su neke od utvrđenih nezakonitosti i nepravilnosti. Takođe, ono što je veoma bitno je da projektima mHE nije dokazan javni interes, koji je osnov za dodjelu koncesija i obavljanje koncesione djelatnosti.
Postoji li neka metoda ekološki prihvatljivog koncepta proizvodnje energije na rijekama koja se bazira na mini turbinama koje ne narušavaju, niti fizicki prekidaju tokove? Ima li primjera za takve mini pogone?
Postoje razlicita tehnološka rješenja koja inovatori smišljaju, ali obicno su to vrlo male proizvodnje i nijesu od interesa investitorima. Rad neke hidroelektrane po principu rada nekadašnje vodenice koje su se gradile na našim tokovima se može donekle smatrati prihvatljivim na nacin da se ne zadire u prostor tj. ne mijenjaju prirodne karakteristike određenog područja. Ovakve mHE bi trebalo da imaju za cilj snabdijevanje lokalnog stanovništva i obezbjeđivanje lokalne autonomije u energetskom smislu. Međutim, kod nas je praksa da se mHE konektuju na prenosne mreže i ta energija završi kao tehnicki gubitak. Tehnicki gubici na crnogorskoj prenosnoj i distributivnoj mreži su višestruko veci od ukupne proizvodnje svih mHE pa se stoga institucije trebaju posvetiti tehnickom unapređenju mreže i sprečavanju krađa umjesto da se dozvoljava devastacija naših resursa koji predstavljaju osnovu za održivi razvoj. Moramo se okrenuti drugim izvorima energije – vjetru i suncu a stare tehnologije koje imaju isključivo benefite za privatne investitore treba da budu napuštene.
Uticaj na endemske i zaštićene vrste
Koliko je zašticenih kao i endemskih vrsta ugroženo izgrađenim ili planiranim mHE u Crnoj Gori?
Da bi se broj zaštićenih i endemskim vrsta koje su ugrožene izgradnjom i eksploatacijom mHE mogao kvantifikovati, potrebno je sprovesti opsežna istraživanja. Preciznom informacijom ne raspolažemo. Međutim možemo se osvrnuti na projekat izgradnje mHE na podrucju Parka prirode ,,Komovi“ u Barama Kraljskim u opštini Kolašin. Flora Komova obiluje velikim brojem dinarskih i balkanskih endema te je zapažen značajan broj taksona a neke od njih nalaze se na crvenoj evropskoj listi mahovina. Na prostoru Komova registrovan je određeni broj gljiva od kojih se pojedine nalaze na nacionalnim i međunarodnim listama zaštićenih vrsta. Takođe, od vrsta sisara koje imaju međunarodni status (Rezolucija VI. Bernske konvencije) na Komovima žive mrki medvjed, vuk i ris. Izgradnjom i eksploatacijom znaćajno bi se uticalo na osiromašenje prirodnog fonda divljih vrsta biljaka, životinja i gljiva kao i na smanjenje biološke i predione raznovrsnosti.
Cijevna ostaje nepoznanica
Što je sa projektom prevođenja Cijevne u cijevi u Albaniji… Javnost je posredno, od ekologa, cula za taj problem, vidjela fotografije... Dokle se sa time stiglo, ima li WWF Adria konkretnih podataka o tome?
Nažalost cijeli proces oko razvoja ovih projekata se odvija na jedan vrlo netransparentan način, pa ne raspolažemo novijim informacijama sa kojim bi javnost trebala biti upoznata.
