Sve kreće sa Asteke. Pred blizu 90.000 gledalaca na jednom od najznamenitijih stadiona na planeti sastaće se Meksiko i Južna Afrika.
Otud, vrijeme je za posljednja podsjećanja na ranija izdanja SP – jer, od sjutra će definitivno u centru pažnje isključivo biti predstojeći turnir u SAD, Meksiku i Kanadi.
3
Istorijat Mundijala donio je i nenadmašne rekorde, od kojih su neki nedostižni i nakon vremena dužeg od pola vijeka.
Jedan rekord i dalje drži Jugoslavija
Tako je, recimo, sa najubjedljivijim pobjedama. Rekordne su bile one od devet razlike.
Jednu je ostvarila nekadašnja naša selekcija – na SP 1974. Jugoslavija je trijumfovala nad Zairom, današnjim DR Kongom, rezultatom 9:0. Izdvajaju se i utakmice Mađarska – Južna Koreja 9:0 (1954), te Mađarska – El Salvador 10:1 (1982).
Rekordan broj golova na jednoj utakmici pao je tokom četvrtfinala SP u Švajcarskoj 1954. Meč Švajcarska – Austrija završen je rezultatom 5:7, iako su domaćini vodili 3:0.
Klose, Mesi i Brazilci koji su obilježili finala
Najbolji strijelac svih vremena je Miroslav Klose sa 16 pogodaka, a Ronaldo je dao jedan manje. No, Brazilac je do takvog učinka stigao na 19 utakmica, pet manje u odnosu na njemačkog golgetera.
Što se odigranih utakmica tiče, prednjači Leo Mesi. Za sada ‘u nogama’ ima 26 utakmica na Mundijalu. Iza njega su njemački reprezentativci – Lotar Mateus sa 25 i Miroslav Klose sa već pomenute 24.
Međutim, kada su u pitanju one najdragocjenije utakmice, prednjače Brazilci. Kafu je nastupio u tri finala. A jedini sa tri naslova prvaka svijeta je Pele.
Zagalo, Bekenbauer i Dešan
Među onima koji su SP osvajali i kao igrači i kao selektori – tri su imena.
Prvi je Mario Zagalo. Kao igrač je sa Brazilom osvajao Mundijal 1958. i 1962, a kao selektor sa istom reprezentacijom 1970.
Drugi je Franc Bekenbauer – kao kapiten je sa Zapadnom Njemačkom bio prvak svijeta 1974, a kao selektor 1990.
Treći, jedini koji je živ, a kojeg ćemo pritom gledati i na ovom Mundijalu, je Didije Dešan. Sa Francuskom je kao igrač bio osvajač Mundijala 1998, a kao selektor 2018.
Pet golova Saljenka i najbrži Hakana Šukura
Ime Olega Saljenka u istoriju Mundijala ulazi po tome što je dao najveći broj golova na jednoj utakmici. Dogodilo se to u grupnoj fazi SP 1994, kada je Saljenko protiv Kameruna (6:1) pogađao pet puta. Zanimljivo je kako Rusija, uprkos tome, nije mogla da se domogne nokaut faze.
Jedno vruće julsko popodne 2002. godine pamtimo po najbržem golu na SP. Legendarni turski golgeter Hakan Šukur tada je, u duelu za treće mjesto, u 11. sekundi zatresao mrežu Južne Koreje (3:2).
Jako je brz bio i urugvajski reprezentativac Žoze Baptista, ali ne sa golom, već sa preoštrim startom. On je u Meksiku 1986. na utakmici protiv Škotske (0:0) isključen u 56. sekundi.
Najbrži crveni karton u istoriji turnira pripada Žozeu Batisti iz Urugvaja, koji je isključen posle samo 56 sekundi protiv Škotske na Svetskom prvenstvu 1986. godine.
Pele pogađao sa 17, Brazil rekordan i po utakmicama i po pobjedama
Najmlađi strijelac na SP je Pele. On je 1958. protiv Velsa dao gol sa nepunih 18 godina.
Sa druge strane, Norman Vajtsajd (Sjeverna Irska) i dalje drži rekord koji se odnosi na najmlađeg igrača koji se pojavio na terenu. Bilo je to upravo protiv Jugoslavije, na SP 1982, kada je Vajtsajd imao tek napunjenih 17 godina.
Esam al Hadari (Egipat) ispisao je istoriju u Rusiji 2018, gdje je nastupao kao četrdesetpetogodišnjak. Sa druge strane, Rože Mila (Kamerun) je na Mundijalu 2002. protiv Rusije zatresao mrežu sa 42 godine.
Što se reprezentacija tiče, najviše utakmica na Mundijalu odigrali su Brazil (114) i Njemačka (112).
Brazil ima i najviše pobjeda (76), a iza je opet Njemačka (68).
Nenadmašna posjeta na Marakani
Brazil drži i još jedan rekord koji će, po svoj prilici, ostati nenadmašan. Veliko finale na Marakani 1950. godine pratilo je između 173.500 i 210.000 gledalaca. Zvanično su prodate 199.854 ulaznice. No, Brazil je uprkos ogromnoj podršci tada poražen od Urugvaja (1:2).
Najneslavniji rekord kada su u pitanju posjete, koji takođe zasigurno nikada neće biti oboren, postavljen je 1930. godine u Urugvaju. Susretu Perua i Rumunije prisustvovalo je tek 300 posmatrača.
