Savo Pantić je zbog rata pobjegao iz Bosne prije 30 godina i sreću našao u Baru. Oženio se Olgom Mihajlovnom iz Ukrajine i dobio dvije ćerke.
"Imam Jelenu i Anđelu. Jelena je moja majka, pa sam joj dao ime Jelena a Anđela je ljubav moja", priča Savo.
Život nije bio lak ali su živjeli normalno.
"Mi smo živjeli normalno, imao sam tezgu na buvljaku. Tako je bilo normalno. Kako? Radio sam i drugi posao, pa sam bio čuvar đe je La Marine. I tako sam moju Olju oslobodio svega", kaže Savo za TVCG.
No, njihovu sreću je prekinula bolest.
"Olga je umrla prije 7 godina. Rak dojke. Bože sačuvaj... Uh..", navodi Savo.
Umrla je u Ukrajini, gdje je otišla na liječenje. Sa sobom je povela i djecu.
"Nisam otišao na njenu sahranu, nisam imao pare. To je Jelena i Anđela. Vidiš ove suze: to su Jelena i Anđela", poručuje Savo.
Od tuge počinje da pije, gubi sve i završava na ulici. Živi u improvizovanom šatoru ispod jednog drveta u centru Bara. Svi ga gledaju, kažu nam u NVU Žene Bara, a niko ga ne vidi.
"I sad zamislite jednu noć vani da provedete. Jednu noć. A on je tu od kada smo mi otvorili Narodnu kuhinju, već 4 godine i niko ga ne vidi", navodi Lenka Budimić iz NVU Žene Bara.
Nažalost, on nije jedini.
"Imamo još 11 beskućnika koji zavlače se gdje stignu.Nemaju stalno stanište nego gdje stignu ili ispod ulaza nekog ili stepenište neko ili Bog te pita", kaže Budimić.
Jednu od njih traže danima.
"Ona je jednu noć bila pretučena od strane nekog u gradu. Poveli su je u hitnu i zvali su iz Hitne : imamo li je đe? Nismo imali đe. Doktor se sažalio i ostavio je u hitnu tu noć da spava velika je hladnoća bila vani. Tu noć je preživjela. Za dalje ne znamo", priča Budimić.
Iako je zakonom propisano da beskućnici mogu ostvariti pravo na materijalno davanje i smještaj u domu za stare, ukoliko centri za socijalni rad to procijene, ostaje nepoznato zašto već godinama niko ništa ne preduzima da Savo dobije sve to.
U Ministarstvu finansija i socijalnog staranja kažu da ne postoji evidencija beskućnika u Crnoj Gori, te da su Dom starih u Risnu i NVO Juventas jedini licencirani da budu prihvatilište ili svratište beskućnicima. No, i tu postoji problem.
"U ovom trenutku od 2020. usluga se ne finansira od Mministarstva, sve troškove snosimo sami. I problem je nastao sa pojavom korone od pošto smo te prostorije morali da iskoristimo za smiještanje oboljelih i korisnika koji su se vratili sa bolničkog liječenja", navodi Bojana Plavša iz Doma starih "Grabovac" iz Risna.
Od 2017. do 2020. u Dom je smješteno 15 beskućnika. Jedan je još tamo, dvoje je otišlo a ostali su umrli.
Savo je u međuvremenu operisao tumor i kaže jedva preživio. No, sada ima samo jednu želju.
"Da imam toplu prostoriju, o majko moja, da imam sanitarni čvor, da budem normalan", poručuje Savo.
