Kako se približava godišnjica genocida u Srebrenici, u javnom prostoru se ponavljaju dezinformacije, manipulativni narativi i netačne tvrdnje koje se odnose na taj zločin, njegovo pravno i istorijsko određenje, kao i na izjave javnih ličnosti i međunarodnih zvaničnika.
Takvi sadržaji najčešće se ne pojavljuju izolovano. Objavljuju se u periodu pojačane pažnje javnosti, kada je tema Srebrenice prisutnija u medijima i političkim raspravama. U tom kontekstu, netačne tvrdnje i manipulacije često dobijaju širi domet, naročito kada su upakovane u senzacionalističke, navodne citate ili tvrdnje koje izazivaju snažnu emotivnu reakciju.
Raskrinkavanje je prethodnih godina zabilježilo niz takvih primjera.
Jedan od najčešćih narativa jeste tvrdnja da se priznavanjem genocida u Srebrenici ili podsjećanjem na taj zločin kolektivno optužuje cijeli srpski narod. Taj obrazac se ponavljao i tokom rasprava o Rezoluciji UN o genocidu u Srebrenici, iako se u takvim dokumentima, presudama i zvaničnim porukama ne govori o kolektivnoj krivici naroda, već o individualnoj odgovornosti.
Uz taj narativ često se pojavljuju i izmišljene ili iskrivljene izjave javnih ličnosti. U jednom slučaju, regionalni mediji su fabricirali poruku evropske zvaničnice, predstavljajući je kao optužbu protiv Srba. Provjerom je utvrđeno da se u stvarnoj izjavi govorilo o sjećanju na žrtve, ljudskim pravima, opasnosti od mržnje i potrebi da se zločini ne ponove, bez kolektivnog označavanja jednog naroda.
U drugom slučaju, još jednoj javnoj ličnosti je pripisana uvredljiva kvalifikacija koju nije izrekla. Podrška studentima u Srbiji predstavljena je kao napad na narod, dok je raniji stav o tome da se u Srebrenici desio genocid iskorišćen za novu manipulaciju. I u tom slučaju, ključni mehanizam bio je izvlačenje poruke iz konteksta i njeno preoblikovanje u politički zapaljivu tvrdnju.
Zabilježeni su i primjeri potpuno izmišljenih izjava svjetskih lidera. U jednoj takvoj objavi tvrdilo se da je američki predsjednik govorio o Srebrenici na način koji relativizuje presude i preokreće uloge žrtava i počinilaca. Provjerom je utvrđeno da za takvu izjavu ne postoje dokazi, da je nijesu prenijeli kredibilni izvori i da prosto Tramp to nije rekao.
Ovi primjeri ukazuju na širi obrazac dezinformisanja uoči 11. jula. Umjesto negiranja genocida, manipulacije se često plasiraju kroz navodne izjave, pogrešno pripisane citate, senzacionalističke naslove i tvrdnje koje sugerišu da se obilježavanje genocida koristi za kolektivnu optužbu ili politički obračun, o čemu je naša redakcija takođe pisala.
Takvi narativi skreću pažnju sa činjenica utvrđenih pred međunarodnim sudovima i sa samog povoda obilježavanja — sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Istovremeno, doprinosi širenju konfuzije i dodatnoj polarizaciji javnosti.
Zbog toga je u periodu uoči 11. jula posebno važno pažljivo čitati medijske sadržaje, provjeravati izvore i razlikovati činjenice od tvrdnji koje se baziraju na subjektivnim emotivnim reakcijama, a ne na dokazima.
Prije dijeljenja sadržaja, posebno onih koji sadrže navodne citate ili dramatične tvrdnje, važno je provjeriti ko je izvor informacije, gdje je tvrdnja prvobitno objavljena i da li za nju postoje kredibilni dokazi.
Genocid u Srebrenici je sudski utvrđena činjenica. Upravo zato, javni govor o ovoj temi zahtijeva tačnost, odgovornost i oprez prema sadržajima koji činjenice zamjenjuju manipulacijom.
(Autorka je izvršna urednica portala Raskrinkavanje.me)
