
Ako volite juhu tj. supu injulo, odnosno lišo, da vam nema štrukane tj. peštane verdure sa kojom ste parićali; kapule, mrkve, selena, petrusina, paprike, u zavisnosti što mećete u teću sa mesom kad kuvate, ne bacajte kuvanu verduru.
Ispeštajte je kroz pašabrod kačicom, ili u štrukapatat, a ko ima štapni mikser, najbolje je njime usitnit.
Poslužit će vam kao mirođija za naredno parićanje objeda. Ja sam parićao pašta-fažolu, uobičajen objed u Boku Kotorsku, i to pašta-fažolu sa pašta-šuštom.
Čućete u Kotor i za jelo pašta-šuta, i niukom slučaju nema veze sa pašta-šuštom.
I pašta fažola i pašta-šuta se uobičajeno parića sa “šupiotama” (šubjote) uglavnom, mada pašta-šuta se može spravit i sa švilanom paštom. Ali o pašta-šuti ću kad budem parićao pašticadu. I zašto se zove pašta-šuta.
E danas sam parićao pašta-fažolu, a ispeštana verdura mi je poslužila umjesto falsih začina (vegete i sl).
Obično bi se fažola pokišala noć prije, ali kad je preša učini se dva ključa (prokuva se) na špaher, prospe se prva voda i nanovo stavi kuvat i brzo će bit parićana.
Pretpostavljam da je pašta-fažola kao i mnoge druge pjatance nastala jer su famelje bile mnogobrojnije, a na sve se šparalo, pa da bude sitije, jer bi se šparalo na suvom mesu, pa da se čeljad najedu.
U drugu vodu stavio sam parićat fažolu, dodao kačicu ispeštane verdure, koji bokunjić onog iskockanog pršuta, jeftinije je, i koji bokunić barene pancete. Suva je tropolušo, ali ne šparam ako treba sarme učinjet. Ipak je suva panceta najbolja da sarmi da ukus.
Kad se svarila, napose sam u jednu tećicu šaku pašta-šušte sa dram soli parićao i dodao u pjat sa fažolom. Ako sam objedujem, da se ne tramakam sa tavaljama, stavim kanavacu da de poštrapam tavalju od figure tj. prežence.
Poštivam pirun, ožicu, malu gvantjericu sa kruvom. Najmiliji mi je kantun od kruva. Pošto je užanca poslije objeda učinjet jedan pižolot, ono što Španci zovu siesta, ne valja rabota ako nema bokun slatkoga, kakvi galetin uz kafu iz pižolota ili pižuleta kako ko zbori, tu je i “galetin na peckice”.
Pižuo je zidić uz kuću ili u đardin za śedanje, ali prepostavljam u ljetnim mjesecima da bi čeljad znala ispod kakve odrine malo odrijemat te se zato popodnevno spavanje zove pižulet (pižolot).
Za ovu štoriju o pašta-fažoli, do nove štorije prijatno što god jeli.
Možda je sljedeća baš o pašta-šuti.
Adio te.