Britanski stručnjaci za drevnu pismenost objavili su da su na korak od razumijevanja najstarijeg nedešifrovanog pisma na svijetu, poznatog kao protoelamitsko, starog preko 5000 godina.
"Mislim da smo konačno na pragu otkrića", rekao je Džejkob Dal, profesor na Oksfordu, rukovodilac Fakulteta orijentalnih studija.
Ovaj optimizam temelji se na visokotehnološkom uređaju koji glinene pločice snima iz različitih uglova, nakon čega se stvara jedinstvena slika. Ova tehnologija omogućava najdetaljnije visoko-kvalitetne fotografije urezanih simbola.
"Kvalitet fotografija je nevjerovatan. Već 10 godina dešifrujem ovaj sistem, a sa ovom novom tehnologijom mislim da ćemo konačno uspjeti u tome."
Sve fotografije biće dostupne na internetu.
Protoelamitski znakovni sistem korišćen je u kratkom periodu, između 3200. i 2900. godine p.n.e, u ranom bronzanom dobu na području današnjeg južnog Irana.
Protoelamitski period započeo je u momentu kada je grad Suza (kasnija prestonica Elama) došao pod uticaj kultura sa Iranske visoravni. Suza je jedan od najstarijih gradova u svijetu. Najstarije urbane strukture u okolini datiraju iz 4000. p.n.e, dok su ruralni ostaci mnogo stariji.
Elamitski jezik je vremenom iščezao, iako je bio jedan od zvaničnih jezika u Persijskom carstvu. Pominje se na Darijevim zapisima u Behistunu, kao i na trojezičnim natpisima u Persepolju.
Protoelamitsko pismo korišćeno je na vrlo širokom području. Najznačajnija kolekcija ovih zapisa čuva se u Luvru. Svi raniji pokušaji dekodiranja su propali.
Džozef Dal sa Oksforda dosad je dešifrovao oko 1200 zasebnih simbola, ali je i dalje mnogo toga nepoznato. Najveća prepreka je kompleksnost samog znakovnog sistema. Veliki broj simbola predstavlja zagonetku, a još nisu dešifrovane ni osnovne riječi poput "krava" i "stoka".
Dal napominje da se zapisi teško dešifruju i zbog toga što su izvorni tekstovi puni grešaka - što otežava oblikovanje konzistentnih obrazaca. On smatra da nisu postojala ni ustaljena pravila, zbog čega se ne može očekivati ni tačnost u pisanju. Protoelamitski znakovni sistem je vremenom postao vrlo iskvaren, da bi zatim potpuno nestao iz upotrebe i to nakon samo trista godina (oko 2900 p.n.e).
Dal pojašnjava da se poruke na glinenim pločicama odnose na prihode i na vlasništvo nad zemljom. Riječ je o poljoprivrednoj zajednici, koja je imala svoje vladare, ispod kojih je dolazio srednji sloj moćnika, dok su se na samom dnu društvene ljestvice nalazili radnici koji su bili surovo tretirani.
Vladari su nosili titule koje su jasno odražavale njihov status. Na primjer, naziv "gospodar stotine" označavao je čovjeka koji je pod svojom kontrolom imao stotinu ljudi.
Glavna prehrambena namirnica ove civilizacije bio je ječam. Od njega su spremali neku vrstu kaše, a pili su i ječmeno pivo. Potčinjeni radnici dobijali su hrane dovoljno tek za preživljavanje, dok su bogatiji društveni slojevi uživali u jogurtu, siru i medu.
(b92)
