Ključni detalji koji su se pojavili uoči sjednice dodatno potvrđuju tu tezu.
Prema saznanjima Pobjede iz političkih krugova, Demokratska partija socijalista sigurno će prisustvovati sjednici. Kao potvrda takvog pristupa navode se i već pripremljeni amandmani na odluke o subvencijama, ali i interes da se otvori rasprava o Savjetu RTV Podgorica, gradske televizije čiju uređivačku politiku dio opozicije duže vrijeme problematizuje. Drugim riječima, DPS-u u ovom trenutku odgovara politička scena u kojoj se raspravlja, ali ne odlučuje.
Relativna većina
- Bez DNP-a imamo relativnu većinu u lokalnom parlamentu i odgovaraju nam rasprave. To nam je ključno da ukažemo na ono što želimo - navodi izvor Pobjede iz opozicije, potvrđujući da fokus nije nužno na ishodu glasanja, već na političkom pozicioniranju kroz samu sjednicu.
Upravo tu počinje suština podgoričke političke igre. Inicijativa Evropskog saveza za skraćenje mandata Skupštini glavnog grada formalno je predstavljena kao demokratski izlaz iz krize i povratak legitimiteta građanima. Međutim, politička matematika pokazuje da ta inicijativa nema snagu da proizvede ono što njeni predlagači javno najavljuju pad vlasti i izbore. Naprotiv, u postojećim okolnostima ona može poslužiti upravo suprotnom ishodu: produženju političkog života aktuelne gradske uprave.
Odluka Demokratske narodne partije da njeni odbornici ne prisustvuju sjednici, a što bi moglo biti i trajna odluka, dodatno je promijenila odnos snaga i otvorila prostor za scenario koji je najpovoljniji za aktuelnu vlast. DNP jeste poručio da gradonačelnik više nema njihovu podršku, ali je istovremeno jasno stavio do znanja da ne želi da bude dio aranžmana u kojem bi zajedno sa DPS-om rušio Mujovića.
Još šest mjeseci
S druge strane, prema informacijama iz same vlasti, računa se na to da inicijativa neće proći i da će se time kupiti najmanje šest mjeseci političkog prostora. Upravo taj vremenski okvir smatra se ključnim jer naredni pokušaj može uslijediti tek nakon tog perioda, kada Podgorica već ulazi u fazu priprema za redovne izbore.
U međuvremenu, u vlasti procjenjuju da je gradonačelnik Mujović dodatno ojačao političku poziciju kroz odlučne poteze u slučajevima Botuna i posebno Mareze, čime je podigao lični i generalno politički rejting i otvorio prostor za nesmetan nastavak infrastrukturnih i investicionih projekata. U takvom ambijentu, svako odlaganje izbora ide direktno u prilog aktuelnoj gradskoj upravi.
I tu dolazimo do ključnog apsurda podgoričke političke scene.
Opozicija svojim dolaskom obezbjeđuje kvorum za održavanje sjednice, ali nema dovoljno glasova da sprovede ono što javno traži. Time omogućava da proces funkcioniše proceduralno, ali bez političkog ishoda koji bi doveo do smjene vlasti. Rezultat je situacija u kojoj prisustvo sjednici ne vodi promjeni, već stabilizaciji postojećeg stanja.
Zato se nameće logično pitanje, što je u intervjuu Pobjedi aktuelizovao funkcioner DNP-a Milun Zogović: ako opozicija zaista želi Mujovićev odlazak, zašto nije pokrenuta inicijativa za njegovo razrješenje? Zašto se išlo na model koji nema snagu da proizvede promjenu, ali ima kapacitet da produži postojeće stanje?
Izbore neće niko
Odgovor vodi ka sve očiglednijoj političkoj realnosti: da ni opoziciji izbori u ovom trenutku ne odgovaraju u mjeri u kojoj to javno predstavlja. Odlazak dva puta na lokalne izbore je veliki izazov, trošenje resursa i, što je najbitnije, novca.
A utisak je da dio opozicionih aktera nije siguran da bi iz takvog testa izašao jači nego danas. U takvim okolnostima, produžena politička kriza postaje korisniji okvir od brzog izlaska pred birače.
Zato se u političkim krugovima sve otvorenije govori da sadašnja situacija ne odgovara samo vlasti koja kupuje vrijeme, već i dijelu opozicije koja kupuje izgovor. Posebno se u tom kontekstu pominju ključni opozicioni faktori za koje dio scene procjenjuje da im više odgovara kontrolisana politička napetost i prostor za javne rasprave, nego rizik brzog izbornog odmjeravanja snaga.
Zato 19. mart nosi više scenarija, ali nijedan ne vodi brzom raspletu. Ako ne bude kvoruma: slijedi nastavak krize i nova politička igra. Ako sjednica bude održana, a inicijativa ne dobije potrebnu većinu: Podgorica ostaje u stanju formalnog funkcionisanja i suštinske blokade jer nema niti biranja kadrova niti, makar za sada, projektne saradnje.
U oba slučaja, ishod je isti: kriza se produžava, a vlast ostaje.
Zato sjednica 19. marta neće biti samo proceduralni događaj. Biće to politički test iskrenosti svih aktera.
A ako se već sada može naslutiti njen ishod, onda je jasno i ono što građani imaju pravo da znaju: u ovim podgoričkim igrama prestola, gradonačelnik Saša Mujović je, makar za sada, najsigurniji igrač. I dok ga jedni formalno ruše, a drugi uslovno brane, svi mu zajedno ostavljaju prostor da nastavi ono što je započeo ne čelu Glavnog grada.
