Baš takvom Dritanu, sa svim njegovim grjehovima i nedoraslostima, danas je iskreno spremna da pomogne čitava Evropa i najveći dio domaće političke javnosti koji je jedva čekao sadašnju marginalizaciju nacifašizma Demokratskog fronta i njegovih satelita. Pred Dritanom je otvoreno polje za čak mirno rješavanje domaćih nagomilanih teškoća, što odavno nije bilo moguće, čak, ako se tako može reći otvorena mogućnost za izgradnju u Crnoj Gori dugo onemogućavanog civilnog društva.
Moj Dritane, jabuko sa grane, dobro vidi možeš li sve to iznijeti bez oslonca na tvoju omiljenu Srpsku pravoslavnu crkvu i tvoga intimusa čika Porfirija? Ne znam do sada ni jednog pripadnika druge vjerske zajednice, bar izvan pravoslavlja, koji bi do tvoje mjere bio zaljubljen u tamjan i liturgijsko pojanje baš srpskih popova, ako sebe, bilo kao ateistu ili islamskog vjernika, ne pripremaš za prelazak na pravoslavlje?
To što si se, ko balija u endek, zakopištio za „Otvoreni Balkan“, uprkos jasnim upozorenjima domaće i inostrane javnosti, vremenom se da liječiti. Ono što se ne može liječiti svakako su tvoje namjerne i drske neistine u vezi sa temeljnim ugovorom kojeg Vlada navodno treba da potpiše sa Srpskom pravoslavnom crkvom? Radije bih to što nazivam neistinama krstio nešto direktnije, ali se uzdržavam, jer si, ipak, predsjednik Vlade.
Izvoditi paralelizam sa Katoličkom crkvom i Islamskom vjerskom zajednicom, o čemu ti svakodnevno nekritički drobiš, koje su domicilne vjerske organizacije u Crnoj Gori, i stavljati ih u isti kontekst sa institucijom druge države ne znači samo puko neznanje, moj Dritane, nego i otvorenu veleizdaju. Ništa drugo, moj dragi Dritane, Srpska crkva ne želi nego da upravlja Crnom Gorom, mimo Ustava i zakona, kao što je formirala tvoju i Krivokapićevu vladu i njome upravljala do svoga pada.
Što se sada događa, ko koga treba da prevari i zabije mu nož u leđa? Svakako Srpska pravoslavna crkva državi Crnoj Gori. U zavjeri u kojoj učestvuju kao centralne ličnosti patrijarh Porfirije i predsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović, uz gomilu advokata pravnih zastupnika Mitropolije, koji su se kao tobožnji vjernici odavno nameračili na bogatu mitropolijsku novčanu trpezu, stoji dobro uvježbani hor srpskih stranaka u Crnoj Gori kojima nije stalo toliko ni do crkve, niti znaju što piše u temeljnom ugovoru, koliko do definitivnog nestanka nezavisne države Crne Gore.
A kad je riječ o tobožnjem minucioznom usaglašavanju formulacija u temeljnom ugovoru, kako bi na „obostrano“ zadovoljstvo bio prihvaćen, potpisnik ovih redova pouzdano zna da se u dosadašnjim „napornim“ pregovorima temeljni kretao na relaciji od jednog do drugog skuta Porfirijeve mantije.
Zahvaljujući tvojoj naivnosti, dragi Dritane, jabuko sa grane, Srpska se crkva nada da će podmuklo i na brzinu prevariti državu Crnu Goru, te potpisom toga famoznog ugovora trajno zasjesti na njenu grbaču. Požurio je da pomogne i tvoj ministar pravde, koji kao da ga je pravio Leposavić, mirno kaže da će sadržaj temeljnog ugovora biti poznat tek onda kad se potpiše? Kao da je Crna Gora beba koju treba utješiti šećerlemom?
Uzgred budi rečeno, jabuko moja, ne trudi se da što prije izgladiš nesporazume sa Srbijom. Stariji su oni od bar jednog vijeka. Kad se Vučić, pri susretu sa tobom, zalaže za ozdravljenje međusobnih odnosa, dobro znaj da bi te zbog prevelike ljubavi prema državi Crnoj Gori najradije proždro s opancima.
Ipak ti, mimo temeljnog ugovora koga nećeš potpisivati tvojom glavom, jabuko moja, iskreno želim uspjeh i na ličnom i širem planu. Igrom slučaja dosta te pogodnosti zapalo. Pazi se!
