(Igor LASIĆ, specijalno za Portal Analitika)
Predsjednik Republike Hrvatske dr Ivo Josipović smatra da će evropska orijentacija Crne Gore doprinijeti još boljim susjedskim odnosima Crne Gore i Hrvatske i uticati da se rane iz prošlosti brže zacijele.
- Crna Gora je važan susjed, partner i prijatelj Hrvatske. Naročito me raduje namjera Crne Gore da se snažnije okrene europskoj perspektivi. Suradnja između dviju država važna je i iz gospodarskih razloga, kao i iz razloga šire regionalne suradnje. Nažalost, ta ratna epizoda bila je doista velika sjena na našim odnosima, koji nikada ranije, a ni nakon toga, nisu bili loši. Za nas je važno da se i u Crnoj Gori događa proces potpunog distanciranja od politike koja je dovela do tih tragičnih posljedica, te da se crnogorsko-hrvatski odnosi grade na načelima punog i iskrenog prijateljstva. Cijenim ulogu koju u Crnoj Gori u suočavanju s prošlošću ima nevladin sektor i njegove organizacije, ističe predsednik Josipović u ekskluzivnom razgovoru za Portal Analitika.
Predsjednik Josipović naglašava da su hrvatski prevodi materijala EU – koji je Vlada Jadranke Kosor poklonila Vladi Crne Gore – dokaz da Hrvatska želi da pomogne Crnoj Gori na putu ka EU.
- Bivša premijerka Jadranka Kosor uručila je crnogorskim kolegama te značajne prevode. S druge strane već imamo ljude s iskustvom u pristupnim pregovorima, pa se i tu otvorio prostor za suradnju. Ali, to je sve normalno i poželjno ponašanje u EU-u; kao što su nama pomagali Mađari i Poljaci, tako i mi rado pomažemo drugima. Crna Gora u tom smislu može od Hrvatske očekivati da joj pomognemo svime što je u okviru naših mogućnosti, kaže Josipović.
Dvije godine mandata trećeg po redu hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, svakako su već same po sebi dobar razlog za intervju, a osobito nakon nedavno održanih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj i značajne promjene na vlasti koju su oni donijeli. Ovaj političar, no prije toga i profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu te akademski kompozitor ozbiljne glazbe, možda je i najveće pohvale u dosadašnjem predsjednikovanju dobio na račun svojih vanjskopolitičkih poteza, što je svakako jedna od najvažnijih domena njegove funkcije. U to spada nezaobilazna tema hrvatskog pristupa Europskoj uniji, ali i odnos Hrvatske i Crne Gore o kojem smo također porazgovarali s Josipovićem u njegovu kabinetu na Pantovčaku.
ANALITIKA: Na izborima je pobijedila opcija iz koje potječete i vi kao predsjednik RH. Možemo li samim tim očekivati bolju suradnju između vas i izvršne vlasti, ili smo ipak skloni previše idealizirati stvari i zanemarivati izvjesnu heterogenost pobjedničke Kukuriku koalicije? Što bi moglo funkcionirati bolje, a što možda i zapinjati?
JOSIPOVIĆ: Da, izabran sam kao kandidat SDP-a, stranke koja je uz svoja tri partnera pobijedila na parlamentarnim izborima. Tada su bili u opoziciji. Povjerenje koje su građani dvaput dali toj političkoj opciji – prvi puta meni na predsjedničkim izborima, a drugi puta koaliciji sada na parlamentarnim izborima – pokazuje da najveći broj građana Hrvatske želi promjene, odnosno novu politiku u odnosu na onu koja je karakterizirala Hrvatsku u najvećem dijelu razdoblja od stjecanja neovisnosti. Ali, kao što znate, moja je ustavna obveza da kao Predsjednik Republike ne djelujem kao stranački političar, nego da vodim računa o svim legitimnim političkim opcijama i da predstavljam nacionalne, odnosno opće društvene interese Republike Hrvatske. To sam radio od početka svog mandata.
S prethodnom vladom, koju je vodila gospođa Kosor, surađivao sam nekad bolje a nekad lošije. Možda je pomalo nesretna okolnost bila u tome što se ta vlada zapravo dugo pripremala za izbore, pa su više bili koncentrirani na njih, nego na kvalitetnu suradnju s predsjednikom. U jednom trenutku je izgledalo kao da se cijela kampanja HDZ-a usmjerila prema meni, a ja nisam bio kandidat nego zainteresirani promatrač. Vidjelo se, međutim, da im forsiranje sukoba sa mnom kao Predsjednikom Republike nije donio koristi, dapače, u dva, možda ključna mjeseca izgubili su dio podrške javnosti. Inače, dijelom svoje ustavne pozicije smatram i suradnju s Vladom, ali i s opozicijskim strankama, pa tako sada i s HDZ-om. Od nove vlade očekujem da također vodi računa o općim interesima svih naših ljudi, naravno – ne tako što će zaboraviti na svoj vrijednosni sustav i uvjerenja, nego time što će ih staviti u službu ostvarivanja javnog dobra. Ni nova vlada ni ja ne smijemo iznevjeriti očekivanja i nade koje su građani tako uvjerljivo iskazali na izborima. Siguran sam da ćemo na tom istom poslu dobro surađivati.
ANALITIKA: Nakon predizborne šutnje o ekonomsko-političkim namjerama, a koju je Kukuriku koalicija čak i priznala, nova je vlast krenula s najavama tzv. bolnih rezova. Bez obzira na politički marketing, stječe se jak dojam kako će se teret javne štednje uglavnom prebiti na leđima najširih slojeva. A to je daleko od onoga što vi programski zovete Nova pravednost?
JOSIPOVIĆ: Kriza je doista duboka i ozbiljna, pa će ju sigurno osjetiti svi slojevi društva. Međutim, moramo voditi računa da su mnogi u našem društvu već i dosad puno izgubili. Imamo preko 300 tisuća nezaposlenih, što je 17,9 posto ukupnog radno aktivnog stanovništva. Među onima koji rade ima i onih čija primanja nisu dovoljna da pokriju ni osnovne troškove. U najvećem broju slučajeva, oni koji su izgubili posao nisu krivi zbog loše vođene gospodarske politike ili loših odluka vlasnika poduzeća u kojima su radili. Nije pravedno da oni plate najveću cijenu tih pogrešnih odluka, ili da plate cijenu globalne financijske krize koja nije nastala njihovom krivicom.
Hrvatska je socijalna država i nikad ne smijemo zaboraviti da to podrazumijeva vrijednosti kao što su solidarnost s onima kojima je najteže. Pritom mislim ne samo na nezaposlene, nego i na osobe koje zbog bolesti ili zbog godina ili drugih okolnosti koje su izvan njihove kontrole nisu u mogućnosti zarađivati. Moramo voditi računa o tim ljudima, ako želimo stvoriti pravedno društvo. Socijalna osjetljivost i solidarnost moraju biti jedna od važnih poveznica našeg društva.
ANALITIKA: Kako u tom pogledu ne biti sumnjičav prema novoj izvršnoj vlasti, ako je ona odmah nakon izbora – zapravo tek nakon njih – počela nešto otvorenije govoriti i o specifičnim promjenama u radnom zakonodavstvu kao vjerojatno najosjetljivijem području ekonomske politike, a s kojima se čak ni tako jalovi sindikati kakvi su hrvatski, dakle, nipošto ne žele složiti?
JOSIPOVIĆ: Pod bolnim rezovima u prvom redu se mislilo na financijske zahvate, smanjivanje zaposlenih u državnoj upravi itd. Ali, kad govorimo o radnom zakonodavstvu, već je primjetno kako npr. sindikati nikako ne vole sad već čuveni pojam fleksigurnosti. Ideja toga je fleksibilniji sustav radnih odnosa, gdje se možda lakše dobije otkaz, ali se osigurava i adaptibilnost tvrtki s obzirom na stanje na tržištu, pa tako dobijemo i više radnih mjesta u konačnoj bilanci. Glavnu prepreku tome, obostrano od rada i kapitala, vidim u nepovjerenju. Naime, fleksigurnost pretpostavlja da postoji praksa gdje moćnija strana – u ovom slučaju kapital – ne zloupotrebljava svoju moć da bi zakinuo ili diskriminirao pojedince koji rade. Radnici su dosad bili u nas vrlo diskriminirani. Počev od toga da su često znali raditi, a ne primati plaću, pa do iznošenih razloga za otkaz. Jasno, kad im se sad nudi fleksigurnost, slabija strana se pita – ako je dosad već bilo tako grozno – kako li će biti sutra.
Mi inače imamo vrlo tvrdo radno zakonodavstvo, u smislu čvrste zaštite radnika. I ako se uza nj događalo da radnici često bivaju grubo oštećeni, razumljivo je da se na fleksigurnost gleda s podozrenjem. No, da imamo mehanizme koji bi pokazali kako se fleksigurnost ne može zloupotrebiti na štetu radnika. Morali bi se iskristalizirati kriteriji koji jasno ukazuju na to što znači zloupotreba, i moralo bi se efikasno reagirati. Mislim stoga da svaki razgovor o fleksigurnosti mora uključivati te uvjete, jer inače nećemo nikad ostvariti odnos povjerenja koji nam je potreban. Pitanje je veoma kompleksno i nadam se da će sve strane u socijalnom dijalogu naći snagu da zajedničkim naporom dođu do najboljeg rješenja.
ANALITIKA: Jedan primjer za spomenuti utisak o nepravičnoj podjeli opterećenja, a da pritom ne tematiziramo nužno npr. banke: novi potpredsjednik vlade Radimir Čačić izjavio je kako svi moraju biti spremni na rezove, ali ne i Crkva. Ako znamo kakve silne privilegije ona u Hrvatskoj ostvaruje, ne bismo li trebali iskazati otpor takovom daljnjem protežiranju?
JOSIPOVIĆ: Neki aspekti odnosa između Katoličke crkve i države, regulirani su međunarodnim sporazumima, koje ćemo poštivati. Međutim, ljudi s pravom očekuju i od Crkve da i na djelu pokazuje razumijevanje za teškoće. Uostalom, ideje solidarnosti i pomoći onima koji su u nevolji, zaštite za najsiromašnije i one kojima treba takva pomoć – to su također i kršćanske vrijednosti i spadaju u socijalni nauk Katoličke crkve. Isto se odnosi, naravno, i na druge vjerske zajednice. Znam da one već daju svoj doprinos kroz karitativne i slične aktivnosti, no važno je da u tome ne posustanu nego da možda čak i budu aktivnije. To bi samo povećalo ugled vjerskih zajednica u društvu.
ANALITIKA: Vi ste profesor prava, a pravosuđe svakako i dalje pokazuje velike slabosti. Trenutno je veoma aktualan slučaj u kojem glavni državni odvjetnik Mladen Bajić evidentno štiti od progona i najvećeg domaćeg medijskog mogula i najvećeg tajkuna općenito, udružene u zajedničkom slučaju upropaštavanja tvornice Kamensko u Zagrebu. Što vi mislite o tome, ako ste upoznati s ozbiljnošću i težinom objavljenih dokumenata?
JOSIPOVIĆ: Kao Predsjednik Republike ne mogu ocjenjivati konkretne predmete. Gospodin Bajić ima povjerenje Sabora. Vjerujem da će svaki, pa i ovaj slučaj i Državno odvjetništvo i sudovi riješiti na zakonit način. Tešku ocjenu rada gospodina Bajića koju sadrži Vaše pitanje ne može se donositi temeljem medijskih napisa. Državni odvjetnik podnosi redovito izvješće o radu i to je prilika da se ocijeni njegov rad.
ANALITIKA: U procesu je zadnja faza pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, uskoro je i referendum o tome. Hrvatska politička i druga elita bezrezervno je za ulazak, dok je javnost podijeljena. No, dok EU zapada u sve veću krizu, čini se da Hrvatska nema tzv. plan B. Što ćemo ako se Unija raspadne prije negoli uđemo u nju?
JOSIPOVIĆ: Unija se sigurno neće raspasti. Pogrešna je teza kako je EU uzrok krize. On je primarno u slabostima nacionalnih ekonomija a vidimo da upravo EU pomaže da se saniraju posljedice krize koja je postala globalna. Bez EU, puno bi se teže izašlo iz nje. Hrvatska je nedvojbeno opredijeljena za ulazak u Europsku uniju. Dugo smo čekali na ulazak, ali nismo čekali prekriženih ruku. U tom smo razdoblju istinski transformirali naše institucije, naš politički sustav i društvo u cjelini. Već samim time smo mnogo postigli. No, želimo sudjelovati u oblikovanju Europske unije kao ravnopravni članovi.
ANALITIKA: Odnedavno je EU manje demokratična negoli je bila...
JOSIPOVIĆ: Vaša ocjena o nedostatku demokratičnosti samo je djelomično točna. Europska unija promovira jedan novi tip odlučivanja – a to je odlučivanje konsenzusom i kompromisima, a ne preglasavanjem i dominacijom jednih nad drugima. Zato ponekad izgleda kao da su europske institucije u krizi, a zapravo se radi o odgovornoj politici usuglašavanja razlika. Ne treba zaboraviti da je slogan Europske unije – „ujedinjeni u različitosti“, te da se ona temelji na ideji pluralizma. Dakle, bez obzira na sve sporosti i nedorečenosti procesa odlučivanja u EU, danas je i malim i velikim zemljama jasno da od nje imaju koristi, tako da ne mislim da je opcija raspada EU realistična. Za nas ona nije ni poželjna.
ANALITIKA: Volio bih da se mogu složiti s vašom vedrom procjenom EU-a. Ali, moje mišljenje o rastućem demokratskom deficitu EU-a ionako nije baš posebno originalno. Vi, pak, očito ne mislite da najnovijim redizajnom te zajednice, slabije države dolaze u sve nepovoljniju poziciju?
JOSIPOVIĆ: Kao i u svakoj zajednici, postoji nekakav realni odnos snaga. Jače i veće države imaju veći utjecaj na zajedničke odluke nego manje i slabije. Ali, onda tražimo neku sinergiju, korist za sve. Mogu zamisliti i neku buduću koaliciju manjih zemalja koje bi u određenim stvarima mogle zajednički nastupati. To imate na mikro-planu u svakoj državi, pogledajte samo kako funkcioniraju opozicijske stranke u parlamentima. Govoreći o demokratskom deficitu, moramo obratiti pažnju na institucije EU-a. Mislim da je ona, posebno nakon uvođenja eura i nakon Lisabonskog sporazuma, pa i nakon novih ideja koje možemo sažeti u rečenici "treba nam više, a ne manje Europe", dakle, mislim da je EU ušla u novu fazu. Očito je da razvoj Europe ide u onom pravcu – naravno, transponirano prema drugim pripadajućim okolnostima – koji je Amerika prošla kroz formiranje svoje državnosti. Neke funkcije EU-a će jačati, ali sam uvjeren da će jačati i demokratski njezini mehanizmi. Svjedočimo izvjesnoj transformaciji, smatram da će se pokazati kako je to usporedivo s razvojem gusjenice u leptira. No, vidim da iz vas progovara euroskepticizam.
ANALITIKA: I gore od toga, bojim se. Ali, fokusirajmo se na regiju: puno ste radili na odnosu sa susjednim zemljama. Kako danas stoji Hrvatska u odnosima sa Srbijom, a kako s Bosnom i Hercegovinom? Što se tiče potonje države, nova hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić sugerira zanimljivu inicijativu za rasplitanje gorućih problema unutarnjeg uređenja; kako vi gledate na to pitanje?
JOSIPOVIĆ: Hrvatska ima strateški interes – da živi u sigurnom i demokratskom okruženju, da sa svim susjednim zemljama ima vrlo dobre odnose. Mi želimo da naši prijatelji u Bosni i Hercegovini i Srbiji vide da je naš ulazak u EU prilika da se dodatno potakne europska perspektiva cijele regije i svih njenih zemalja. Istodobno, želimo da sve zemlje regije krenu putem europskih integracija, te da se i u njima ubrzaju one iste reforme kroz koje smo i sami prolazili.
Otkako sam postao Predsjednik Republike, inicirao sam mnoga regionalna događanja i sudjelovao u njima. Mislim da smo postigli značajne uspjehe kad se radi o odnosu prema prošlosti, u zatvaranju mnogih poglavlja koja su još bila otvorena i bolna. Naravno, treba činiti i daljnje korake. I nova vlada i ja ostajemo orijentirani prema suradnji u regiji, jer to vidimo i kao našu obavezu unutar EU. Pritom moramo biti realistični. Neki problemi kao što su oni u našoj regiji u drugim dijelovima Europe rješavali su se tek nakon 30 ili 40 godina nakon kraja Drugog svjetskog rata, a u drugim slučajevima i duže. Trebamo učiniti najviše što je moguće u danim okolnostima, jer pitanje regije nije samo lokalno pitanje, nego jedno od važnih globalnih i europskih pitanja u koja su uključeni i drugi važni akteri. Mi ćemo svakako raditi u partnerstvu s njima. Kada je riječ o BiH, smatram da očitu političku krizu u toj zemlji mogu riješiti samo politički faktori BiH, legitimni predstavnici tri konstitutivna naroda i oni koji su dobili povjerenje građana na izborima. Kada je riječ o položaju Hrvata u BiH, očekujemo samo jednu stvar - jednakopravnost i iste mogućnosti za sva tri naroda.
ANALITIKA: Ovim intervjuom se obraćate prvenstveno crnogorskoj javnosti. Hrvatska je s Crnom Gorom danas u prilično dobrom odnosu, imamo li na umu tešku ratnu hipoteku napada na Dubrovnik prije 20 godina. Da ne bismo ostali isključivo na kurtoaznom diskursu, molim Vas da za ovu priliku tu aktualnu relaciju prokomentirate konstruktivno i kritički?
JOSIPOVIĆ: Crna Gora je važan susjed, partner i prijatelj Hrvatske. Naročito me raduje namjera Crne Gore da se snažnije okrene europskoj perspektivi. Suradnja između dviju država važna je i iz gospodarskih razloga, kao i iz razloga šire regionalne suradnje. Nažalost, ta ratna epizoda koju ste spomenuli bila doista velika sjena na našim odnosima, koji nikada ranije, a ni nakon toga, nisu bili loši. Za nas je važno da se i u Crnoj Gori događa proces potpunog distanciranja od politike koja je dovela do tih tragičnih posljedica, te da se crnogorsko-hrvatski odnosi grade na načelima punog i iskrenog prijateljstva. Cijenim ulogu koju u Crnoj Gori u suočavanju s prošlošću ima nevladin sektor i njegove organizacije. Također, važno nam je da hrvatska zajednica u Crnoj Gori, koja je mala ali je u povijesnom i identitetskom smislu važna i za Hrvatsku i za Crnu Goru, ima što bolji status i da uživaju sva prava koje im Crna Gora može dati kako bi – iako brojem mali - opstali i razvijali se u slobodi. Bez obzira što dio naših građana koje je najviše pogodio rat i danas teško podnose posljedice agresije na Hrvatsku i stradanja kojima su bili izloženi, velika većina smatra da je došlo vrijeme pomirbe i obnove pune suradnje. Naravno, dio tog procesa su odgovornost onih koji su počinili zločine i pijetet prema žrtvama.
ANALITIKA: Spominjete proeurounijsku orijentaciju Crne Gore. Hrvatskoj je trebalo izuzetno puno vremena da stigne na prag EU-a. Što po vašemu mišljenju može očekivati Crna Gora, ako sudite po dosadašnjem njezinom hodu prema toj asocijaciji, ali i po specifičnim problemima same EU?
JOSIPOVIĆ: Hrvatsko iskustvo je uistinu dobar orijentir za susjede iz regije. Oni tako mogu vidjeti preko čega smo se mi, kako bi se reklo ovdje u Zagrebu, popikavali (spoticali – op. I.L.). S jedne strane je to bio odnos prema prošlosti, što uključuje odnos prema regiji, a s druge je to bio problem korupcije, odnosno organiziranog kriminala. Tu smo imali najviše problema. Naši prijatelji iz Crne Gore, dakle, mogu iz toga izvući određene korisne pouke. Najveću pozornost EU-a imat će s obzirom na njihovu borbu protiv organiziranog kriminala. Dobro je da sada u regiji surađujemo kao saveznici u toj borbi, i da već neko vrijeme u tome području naše države bolje surađuju negoli sami kriminalci iz njih. Jedno vrijeme, kao što znate, bilo je obrnuto. Pa, mislim da smo ipak krenuli daleko boljim putem.
ANALITIKA: Često se ističe hrvatska pomoć Crnoj Gori u vidu poklanjanja prevoda oveće količine neophodne europsko-unijske pristupne dokumentacije koju je Hrvatska iskoristila, a što njezinu jugoistočnom susjedu tek predstoji. Više negoli zbog materijalnih razloga, izgleda kako obje strane naročito drže do simboličkog potencijala jedne takve geste?
JOSIPOVIĆ: Već godinama, a tu imam na umu i prethodnu hrvatsku premijerku te prethodnog predsjednika, svi ističemo da nam je od najvećeg interesa ulazak svih naših susjeda u EU. To je među ostalim način da se otklone preostali problemi, i nema nijednog razgovora koji sam vodio s čelnicima tih zemalja i same EU, a da taj stav nije dominirao. Slučaj koji spominjete je dobar primjer tehničke pomoći: bivša premijerka Jadranka Kosor uručila je crnogorskim kolegama te značajne prevode. S druge strane već imamo ljude s iskustvom u pristupnim pregovorima, pa se i tu otvorio prostor za suradnju. Ali, to je sve normalno i poželjno ponašanje u EU-u; kao što su nama pomagali Mađari i Poljaci, tako i mi rado pomažemo drugima. Crna Gora u tom smislu može od Hrvatske očekivati da joj pomognemo svime što je u okviru naših mogućnosti.
* * * * *
