Šef stručnog tima za finansije Pokreta za promjene dr Zarija Pejović ocijenio je da je bilo puno bolje ući u aranžman sa MMF-om nego emitovati 200 miliona eura obveznica.
- Smatram da je kamata na obveznice visoka. Za narednih pet godina, platićemo 78,5 miliona eura na ime kamata. Posebna je priča potrošnja tih sredstava. Protiv smo zaduživanja radi - za finansiranje budžetske potrošnje, rekao je Pejović u razgovoru za Portal Analitika.
Dr Pejović je ocijenio da su dosadašnji glavni rezultati Vladine strategije nepovoljni - recesija i najveći jaz između bogatih i siromašnih u regionu.
- Đukanovićevi ekonomisti industriju tretiraju kao prevaziđenu, “relikt samoupravnog socijalizma”. To je nedopustivo, rekao je Pejović, koji predlaže razvoj prerađivačke poljoprivredne industrije i privremeni odustanak od gradnje auto-puta. “Izgradnja magistralnog puta prema Plavu relaksirao bi postojeći magistralni put kroz kanjon Morače. Pomenute investicije iziskuju znatno manja sredstva od izgradnje auto-puta”, smatra Pejović.
PORTAL ANALITIKA: Da li je emitovanje obvezica potez iz nužde ili ekonomski primjeren potez; hoće li Crna Gora izaći iz recesije ili će se stagnacija nastaviti?
PEJOVIĆ:U Pokretu smo bili pristalice zaduživanja kod MMF-a. Kako zbog racionalizacije potrošnje tako i zbog niže kamatne stope. Na žalost, kao i uvijek do sada, pobijedila je logika „politike 24 sata“ - gašenja požara u hodu, bez ozbiljnog strateškog promišljanja budućnosti društva.
Lično sam - u periodu intezivnog priliva stranih direktnih investicija - upozoravao ministra finansija da ne podiže nivo tekuće potrošnje, jer u perspektivi neće biti održiv. Ta primjedba se, na žalost, pokazala da je na mjestu.
Euforiju povodom uspješnog emitovanja obveznica najbolje je prokomentarisao moj prijatelj riječima: “Ne znam nikoga ko se radovao zato što se zadužio“. Kao da akteri državne politike ne vjeruju u sopstvenu državu, pa im satisfakciju čini tražnja povjerioca za državnim obveznicama.
Čuo sam skoro interesantnu misao da je dobar ekonomista onaj koji ima sposobnost predviđanja. Crna Gora je mali sistem i nije zahvalno davati prognoze. Neki bogati Saudijac sa par stotina miliona za Veliku plažu recimo, može da “podigne sistem“ iz nelikvidnosti. Na žalost, smatram da će se ekonomska stagnacija Crne Gore produžiti. Hoćemo li biti euforični 2015. godine, kada glavnica duga dospije na naplatu ?
PORTAL ANALITIKA: Da li je razvoj Crne Gore baziran u dobroj mjeri na turizmu realan ili treba ići u pravcu razvoja prerađivačkih djelatnosti, drvne industrije i proizvodnje hrane?
PEJOVIĆ: Grčka ima 19.000 km obale. Turizam je u bruto društvenom BDP Grčke bio zastupljen do najviše 12 odsto. Crna Gora ima svega 300 km obale. U Crnoj Gori postoje gradovi koji su nastali razvojem industrije, ti gradovi ne mogu da očekuju značajne prihode od turizma.
Baza za razvoj prerađivačke privrede je poljoprivreda. Još uvijek smo daleko od pokazatelja poljoprivrednje proizvodnje s kraja 80-tih. Mesna industrija u Crnoj Gori uvozi sirovinu. Objektivno u Crnoj Gori postoji problem malih posjeda, što limitira ekonomiju obima, pa su proizvodi skuplji. Crnogorski poljoprivredni proizvodjači treba da se fokusiraju na tzv strategiju tržišne niše, tačnije prozvodnju zdrave hrane, što opravdava veću cijenu. Država bi trebala da podstakne naše hotelijere da nabavljaju hranu od domaćih proizvodjača, čime bi se ostvarivao unutrašnji izvoz. Interesantno je da holandski poljoprivredni proizvodjači, najeefikasniji u svijetu, imaju organizovane kooperacije ili zadruge.
Dosadašnja ekonomska strategija države je podrazumijevala dogmatsku privatizaciju i ukidanje biznis barijera, bez miješanja u ekonomiju. Država se umiješala kada su kola pošla nizbrdo kod neuspjelih privatizacija i prvog privatnog biznisa braće Đukanović. Rezultati ove strategije jesu recesija i najveći jaz između bogatih i siromašnih u regionu. Đukanovićevi ekonomisti industriju tretiraju kao prevazidjenu, “relikt samoupravnog socijalizma”. Zaboravljaju da se u najrazvijenijim zemljama zapada kao što je SAD-e, govori o novoj industrijalizaciji.
Podsjetiću: ministra finansija sam krajem 2008. godine upozorio na recesiju i deficit ali je ministar to s indignacijom odbacio, najavljujući - suficit i privredni rast!? Tadašnji ministar je sada potpredsjednik Vlade. Ja nisam 2009. godine postao poslanik jer lista koju sam predstavljao nije osvojila dovoljno glasova. Da li se legitimitet gradi na istini, ili na broju prebrojanih glasova? Da li je politički sistem Crne Gore sposoban da pozicinira političku elitu spremnu da društvo izvede iz ekonomske krize? Nalazimo li se u začaranom krugu siromaštva i političke korupcije kao primarne, iz koje se deriviraju svi ostali vidovi korupcije.
PORTAL ANALITIKA: Pominjete primjer Holandije, da li to znači da je za razvoj prerađivačke industrije potrebna podrška države i na koji način se to može ostvariti?
PEJOVIĆ: Da bi preduzetnici uložili sredstva u prerađivačku industriju potrebna je podrška države. Podrška podrazumijeva informacije o tržišnoj tražnji, dostupnim tehnologijama i dugoročno kreditiranje. U tom smislu, inspirativna je pretpostavka profesora Milenka Popovića data nedavno u Vijestima, da bi razvijanje univerzitetskog naučno- istraživačkog centra, moglo da poveća ravnotežnu stopu rasta za nekih 2-3 odsto godišnje, uz ulaganje u naučno istraživački rad na nivou od 1 odsto BDP.
Irska je 80 –tih i 90 -tih godina imala visoke stope rasta. Irci su vjerovali da je bitnije ulagati u obrazovanje nego u fizički kapital, što je rezultovalo kvalifikovanom i fleksibilnom radnom snagom: zaposlili su kvalitetne kadrove u javnoj upravi i činovnike zaštitili od političkog uticaja; obavljali su “cost benefit” analizu naknadne korisnosti svih projekata finansiranih iz budžeta… Takođe, formirali su Nacionalno-ekonomski savjet koji su činili predstavnici Vlade, preduzetnika, sindikata, poljoprivrednika i lokalnih zajednica. Ovaj Nacionalni savjet je 1986. godine izašao sa četvorogodišnjom strategijom, koja je bila osnova za pregovore i nalaženje konsezusa sa poslodavcima i radnicima o paketu reformi, ključnih za održanje makroekonomske stabilnosti. Da li je i nama trebalo nešto slično i prije zaduživanja ?
PORTAL ANALITIKA: Šta mislite o crnogorskom projektu autoputa, je li mogao biti brže i efikasnije sproveden?
PEJOVIĆ: Na početku moram reći da nisam stručnjak za oblast saobraćaja. Auto-put bi imao veliki značaj za razvoj sjevera Crne Gore, pod uslovom da se ne završava u Boljarima, već da se nastavlja prema Beogradu i Horgošu. Svrsishodnost trase Djurmani-Mateševo koju Vlada najavljuje je upitna. Nisam siguran da nam ekonomska situacija dozvoljava investiciju od 1,6 milijarde eura. Kenzijanska logika nalaže javne radove u periodu recesije. Ali, pitanje je i koliko domaća građevinska operativa ima kapaciteta da se uključi u ovakav projekat.
ANALITIKA: Ima li alternative izgradnji auto-puta?
PEJOVIĆ: Možda bi trebalo razmišljati o rekonstrukciji željeznice, što bi omogućilo brže, udobnije i bezbjednije putovanje, prema sjeveru države, ali i prema susjednoj Srbiji. Vidjeli smo da su željeznice Srbije, Slovenije i Hrvatske formirale zajedničko preduzeće. Željeznica omogućava i jeftin prevoz roba. Izgradnja magistralnog puta prema Plavu relaksirao bi postojeći magistralni put kroz kanjon Morače. Pomenute investicije iziskuju znatno manja sredstva od izgradnje auto- puta.
Skoro sam čuo šaljivu priču koja najbolje izražava odnos vlasti prema auto-putu. Naime, stranac se iskrca automobilom iz feribota u Baru. Kako sjedne za volan, upita prvog prolaznika: „Kuda vodi auto-put prema sjeveru“? Ovaj mu odgovori: “Čekaj dnevnik na prvom programu u 19 i 30, da ti oni kažu“.
Da se drugačije razmišljalo, da je ulagano u izvore električne energije, da nisu privatizovana monopolska preduzeća, kao što su Telekom i Jugopetrol, iz sopstvenih izvora bi gradili auto-put. Ali, kao što rekoh, ova vlast nema viziju.
PORTAL ANALITIKA : Šta bi ste preporučili Vladi kada bude imenovala svog predstavnika u upravi KAP-a? Koji potez treba da povuče?
PEJOVIĆ: Za savjete je potrebna analiza stanja u KAP-u. Ja takve informacije nemam. Uopšte i investitori na berzi primjećuju nedovoljnost i upitnost podataka naših akcionarskih društava. Nego vratimo se KAP-u. Ljudi Pokreta su na vrijeme savjetovali Vladu da ne prodaje Kombinat aluminijuma. Ako su već namjerili da prodaju Kombinat, onda je trebalo odabrati zapadnoevropske investitore, koji bi poštovali ugovor i investirali u fabriku, uz obavezu da se dio aluminijuma namijeni domaćoj preradi. Gospodin Đukanović je odabrao Deripasku, odnosno “of shore” kompaniju, iz njemu znanih razloga. Nije bilo investicija u proizvodnju dok je profit ostvarivan iznošen je vani a kad je Kombinat zapao u krizu - dopao je državi. Stručnjaci do čijeg mišljenja držim, zagovaraju investiranja u KAP i dalje procese prerade, uz subvencije električne energije, dok se tržišna pozicija ne popravi. Ovakav poduhvat iziskuje vrijeme, makar dvije „petoljetke“. Vratiću se početku odgovora i, uz nedostatak informacija, izraziti sumnju, da je za KAP možda kasno. Ali zasigurno vrijeme je za - odgovornost. Kada bi Crna Gora bila pravna država možda i krivičnu odgovornost.
PORTAL ANALITIKA: Da li osim Vlade, neko drugi snosi odgovornost za loše stanje u KAP-u?
PEJOVIĆ: Mada je ovo nepopularno reći, dio odgovornosti snose i radnici. Ne sjećam se da su makar jednom izdigli zahtjeve iznad onih o zaradama.
Predrag ZEČEVIĆ
