Građanski aktivizam rijetko počinje velikim riječima. Mnogo češće počinje sasvim jednostavno – pitanjem zašto nešto u zajednici ne funkcioniše, nezadovoljstvom zbog problema koji se godinama ponavlja ili osjećajem da bi neke stvari mogle biti drugačije.
Nekada taj prvi korak bude odlazak na javnu tribinu, razgovor sa predstavnikom institucije, tekst objavljen u medijima ili inicijativa pokrenuta u lokalnoj zajednici. Nekada je dovoljno da neko odluči da o problemu koji primjećuje više ne ćuti.
Za mlade, međutim, put od zainteresovanosti do konkretnog angažmana nije uvijek jednostavan.
O njima se često govori kao o generaciji koja treba da bude aktivnija, odgovornija i više uključena u društvene procese. Ali mnogo rjeđe se postavlja pitanje gdje i na koji način oni mogu da naprave prvi korak. Nije dovoljno mladima poručiti da treba da učestvuju. Potrebno je otvoriti prostor u kojem će moći da postave pitanje, iznesu stav, pokušaju, pogriješe, nauče i, prije svega, vide da njihov angažman može imati smisla.
Tek tada priča o uključivanju mladih dobija stvarni sadržaj.
Kada mišljenje postane angažman
Mladi imaju mišljenje o društvu u kojem žive. O obrazovanju, zapošljavanju, kulturi, zaštiti životne sredine, položaju svoje generacije, odnosu institucija prema građanima, ali i o svakodnevnim problemima u svom gradu.
Problem često nije u nedostatku interesovanja, već u tome što između mišljenja i konkretnog djelovanja postoji čitav niz prepreka.
Neko može prepoznati problem, a da ne zna kome da se obrati. Neko može imati dobru ideju, ali ne zna kako da je predstavi javnosti. Neko želi da istraži određenu temu, napiše tekst ili razgovara sa ljudima koji donose odluke, ali nema iskustvo, znanje ili podršku da to uradi.
Upravo zato prilike koje mladima omogućavaju da se uključe imaju mnogo veći značaj od jedne aktivnosti ili jednog događaja. One mogu biti prvi prostor u kojem mlada osoba shvata da njen glas nije samo privatno mišljenje, već može postati dio javnog razgovora.
0Jedan od takvih primjera je projekat Portala Analitika – Medijska pismenost u lokalnim zajednicama, kroz koji je mladima omogućeno da se aktivnije uključe u teme koje se tiču njihovog okruženja.
Suština ovakvog pristupa nije samo u tome da mladi nešto napišu ili objave. Važnije je ono što se događa prije toga – istraživanje, provjera informacija, razgovor sa sagovornicima, postavljanje pitanja i pokušaj da se određeni problem sagleda iz više uglova.
Na taj način građanski angažman prestaje da bude apstraktan pojam. Postaje konkretno iskustvo.
Mediji nijesu samo mjesto za čitanje
Uloga medija u tom procesu posebno je važna.
Mediji su tradicionalno prostor u kojem građani dobijaju informacije o onome što se događa u društvu. Ali njihova uloga može biti i šira – da otvore prostor za nove glasove, naročito za one koji se u javnosti ne čuju dovoljno često.
Kada se takav prostor ponudi mladima, dobija se i drugačiji pogled na probleme zajednice.
Generacije koje odrastaju uz internet i društvene mreže imaju iskustvo koje starije generacije nijesu imale. Istovremeno, upravo zbog ogromne količine informacija kojima su svakodnevno izložene, mladi se suočavaju sa novim izazovima – kako razlikovati činjenicu od mišljenja, provjerenu informaciju od dezinformacije i stvarni društveni angažman od površne aktivnosti na internetu.
Zato je medijska pismenost mnogo više od sposobnosti da se pronađe informacija. Ona podrazumijeva razumijevanje konteksta, provjeravanje izvora, postavljanje pitanja i spremnost da se sasluša drugačije mišljenje.
Kada mlada osoba dobije priliku da sama istraži temu, razgovara sa sagovornicima i svoj rad predstavi javnosti, ona istovremeno uči kako funkcioniše javni prostor. Takvo iskustvo teško je zamijeniti teorijom.
Od lajka do stvarnog učešća
Često se čuje pitanje da li su mladi dovoljno zainteresovani za društvena i politička pitanja. Odgovor nije jednostavan, posebno u vremenu kada se veliki dio javne komunikacije odvija na društvenim mrežama.
Komentar, lajk ili dijeljenje objave mogu pokazati interesovanje, ali građanski angažman podrazumijeva i korak dalje.
To može biti provjera informacije prije njenog dijeljenja. Pitanje upućeno instituciji. Učešće u javnoj raspravi. Pokretanje inicijative. Ukazivanje na problem u zajednici. Razgovor sa nekim ko ima drugačiji stav.
Građanski aktivizam zbog toga ne bi trebalo vezivati samo za nevladine organizacije, političke partije ili ljude koji se profesionalno bave javnim poslovima. On počinje mnogo ranije i može izgledati veoma različito.
Za nekoga je to tekst u lokalnom mediju. Za drugoga volontiranje. Za trećeg učešće u inicijativi koja se odnosi na njegovu školu, naselje ili grad.
Važno je da postoji prostor da se taj prvi korak napravi.
Prilika je često važnija od očekivanja
Nije realno očekivati da će svaka mlada osoba odmah pokrenuti inicijativu ili postati aktivista. Neko će svoj doprinos pronaći kroz novinarstvo, neko kroz kulturu, obrazovanje, sport ili rad u zajednici. Zato uključivanje mladih ne bi trebalo mjeriti samo brojem pokrenutih akcija ili velikim rezultatima koji su vidljivi odmah.
Ponekad je rezultat mnogo jednostavniji.
Neko je prvi put javno govorio. Neko je napisao svoj prvi tekst. Neko je naučio kako da provjeri informaciju. Neko je prvi put razgovarao sa predstavnikom institucije. Neko je shvatio da problem koji dugo posmatra može da istraži i predstavi drugima.
Takvo iskustvo ostaje.
Možda će mlada osoba koja je danas učestvovala u jednom projektu sjutra pokrenuti sopstvenu inicijativu. Možda će se uključiti u rad organizacije, lokalne zajednice ili medija. Možda će izabrati profesiju kroz koju će nastaviti da doprinosi društvu.Velike promjene često počinju upravo tim malim iskustvom – spoznajom da se može učestvovati.
Mladi nijesu samo budućnost
Građansko društvo ne grade samo institucije. Grade ga i građani – svojim pitanjima, prijedlozima, kritikama i spremnošću da se uključe.
U toj slici mladi ne bi trebalo da budu posmatrani samo kao „budućnost“. Oni su već sada dio društva. Odluke koje se donose danas utiču na njihov život, obrazovanje, mogućnosti i mjesto u kojem će sjutra živjeti i raditi.
Zato njihovo uključivanje nije dodatak društvenom životu. Ono je njegov sastavni dio.
Projekti poput ovog koji realizuje Portal Analitika pokazuju šta se može dogoditi kada se mladima ponudi konkretna prilika da istražuju, pitaju, pišu i govore o temama koje ih se tiču. Tada građanski aktivizam prestaje da bude samo termin koji se koristi u projektima i govorima.
Postaje iskustvo. A upravo iz iskustva najčešće nastaje spremnost da se učestvuje.
Zato možda ključno pitanje kada govorimo o mladima i njihovom angažmanu nije: „Zašto nijesu aktivniji?“
Mnogo važnije pitanje glasi: „Jesmo li im dali dovoljno prostora da budu aktivni?“
U Pljevljima, kao i u drugim lokalnim zajednicama, odgovor na to pitanje ne zavisi samo od mladih. Zavisi i od institucija, medija, organizacija, škola i svih onih koji imaju mogućnost da otvore prostor za njihovo učešće.
Jer, ako od mladih očekujemo da budu odgovorni građani, onda im moramo omogućiti da to budu već danas.
Na kraju, pitanje nije imaju li mladi Pljevalja šta da kažu. Imaju! Pitanje je ko je spreman da ih sasluša – i ko je spreman da im otvori vrata kada odluče da nešto promijene.
Mladi ne traže privilegiju da budu dio svoje zajednice. Traže priliku da u njoj učestvuju. A ta prilika ne bi smjela da zavisi od toga koliko će glasno tražiti da budu saslušani.
