Ministarstvo kulture opet u funkciji. Vijest koja za crnogorske prilike predstavlja važan medijski naslov. U godinama koje su označene kao ,,oslobađanje Crne Gore“ bili smo oslobođeni od ministra kulture oličenog u jednoj ličnosti. Četvorostruko Ministarstvo prosvjete, kulture, nauke i sporta kao sistemska i konceptualna greška svoj (ne)učinak imalo je u svim oblastima, ali da vidimo kako u polju kulture.
Odsustvo programa i projekata kulturnog razvoja, imalo je za cilj vakumiranje crnogorske kulture, uz neinspirativne narative koji su podgrijavali vulgarnu nacionalizaciju sa srpskim predznakom. Na djelu je bilo izrugivanje multikulturalizma. Dodjeljivanje i sva izjašnjenja oko Nagrade Miroslavljevo jevanđelje možemo označiti vrhuncem takvog djelovanja Ministarstva.
Pravo na kulturnu raznolikost sa bilo kojim etničkim predznakom koje u sebi ne sadrži modernost i promociju kreativnih i univerzalnih potencijala, obično završi na stranicama medija koje izlaze iz rubrike Kultura. Vrijednosti Zakona o kulturi pogažene su, bez suštinskog pomaka da se isti zakon razvija i dorađuje. Novi Nacionalni program razvoja kulture nije bio u fokusu rada, i bolje da nije, jer sigurno bi obilovao paradigmama diskursa kulture sa citatima novije ruske literature.
Provincijalizacija kulture, posebno pogubna za malobrojne narode i male države, bila je jedini stvarni učinak koji se kao i svaki partijski i ideološki pokušaj bavljenja kulturnim sistemom završavao rješenjima dalekim od potreba i duha vremena. U jednom od saopštenja Ministarstva jedini argument da su nešto radili bila je priča na temu Sindikata. Radnici u kulturi, kako to samo gordo zvuči. Ili primjer Narodnog muzeja Crne Gore, institucija bez programa, bez grijanja, bez direktora ili sa istima u partijskom maniru. Daleko od standarda umjetničke produkcije i standarda zaštite kulturnih dobara. Imali smo takve primjere i ranije, jer kultura se uvijek dobro uklapala u PR, lični ili partijski, čije dejstvo obično traje tek jedan ili nekoliko dana.
Godina i više diskontinuiteta Ministarstva kulture u sistemu izvršne vlasti i odsustvo savremene i odgovorne kulturne politike kao jedne od suštinskih javnih politika za svako društvo posebno se odražavala na gradove, koji inače nedovoljno ulažu u kulturu. Grad jeste primarni nosilac razvoja kulture, isto kao što gradovi širom svijeta postaju uzbudljivi upravo zbog kulture. Možda iz takvog dejstva javne politike u polju kulture na nacionalnom nivou, donesu neke drugačije strateške pozicije kulture na lokalnom nivou u budućnosti. Za svaki slučaj, naravno!
Povratak Ministarstva kulture unutar sistema izvršne vlasti nužan je korak nekog novog početka, ali i opomena svima da u budućnosti ne banalizuju pitanje kulture. Crnogorsko društvo vapi za savremenim i inovativnim javnim politikama u svim oblastima, politikama koje sistemski podstiču raznolike teme kulture, od stvaralaštva, baštine, kreativnih industrija ili manjinskih kultura. Njihovom povezivanju sa drugim sektorima, kao i oslobađanju od straha prema Crnogorskom. Takvo potiranje uz naopake mehanizme zaštite manjinskih kultura uz kič estetiku etnizacije, i odomaćeno odsustvo kriterijuma posebno u tom segmentu kulture dovodilo je do pojačane i sve izraženije etničke distance unutar Crne Gore i tradicijske kulture kao jedinog mjerodavnog oblika kulturnog izraza. Duh Zakona o kulturi, koji je jasno propisao depolitizaciju kulture, trebao je da bude prostor za njenu beskompromisnu profesionalizaciju kako na nacionalnom, tako i na lokalnom nivou. Kad ja tamo, a ono međutim, da se poslužimo jednim kultnim grafitom.
Nije ni Zakon, a ni Ministarstvo garant uspješnosti jedne kulture, ali jesu preduslovi za sistemska rješenja kulturnog razvoja, jer u praksi i sam kulturni sistem unutar svih njegovih različitih činilaca ima nedefinisane granice sopstvenog područja. Ta nedefinisanost se bez kulturne politike još više pojačava, a kada imamo totalno odsustvo linija podrške i nekapacitirane institucije onda je kultura marginalna priča. U takvom ambijentu i umjetnici odlaze, kao što su mnogi i odlazili u decenijama kada je Crna Gora bila sve ono što je bio pokušaj da bude opet. Provincija ili u Slobino vrijeme 27. izborna jedinica.
