Prije svega, Vlada Crne Gore je podržala program restrukturiranja sa garancijama koje su omogućile završetak prve faze investiranja, što predstavlja dobru osnovu za dalju proizvodnju sa manjim troškovima, boljim kvalitetom ali i šansom da se kroz investiciju u drugoj fazi, stvore uslovi za stabilno poslovanje Željezare.
Ministarstvo ekonomije je, takođe, podržalo predlog da se kroz adekvatan socijalni program, prije svega na dobrovoljnoj osnovi, smanji broj radnika do optimalnog. Taj program, uz finansijsko učešće Vlade, treba da bude na nivou sličnih programa (KAP, RBN) koje je Vlada takođe podržala.
Od poslodavca smo zahtijevali da dostavi jasnu informaciju o obezbjeđivanju sredstava za socijalni program i nastavak proizvodnje, sa jasnom vizijom daljeg razvoja proizvodnje u skladu sa programom restrukturiranja.
U komunikaciji sa Sindikatom, Ministarstvo ekonomije je predložilo da se pripremi sastanak sa poslovodstvom, kako bi imali jasniju situaciju o daljim aktivnostima poslodavca, a da se u međuvremenu normalno radi i proizvodi. Umjesto toga, Sindikat se odlučio za svakodnevnu obustavu rada koja ne doprinosi rješavanju ionako složene situacije u Željezari, sa svim mogućim posljedicama na koje smo u više navrata ukazivali. Takvim činom i porukama koje se upućuju, ne doprinosi se stvaranju uslova za korektne razgovore sa poslovodstvom, od kojih očekujemo da ponude socijalni program koji je za Vladu Crne Gore prihvatljiv, da završe sve obaveze u vezi sa investicijama i organizuju proizvodnju. To je, u ovom trenutku, prioritet za opstanak Željezare Nikšić.
Sastanci koje je organizovao Sindikat i način na koji su organizovani, svakako da nijesu, niti su mogli dati rezultate, jer na njima nije učestvovalo poslovodstvo. Upravo zbog toga, Ministarstvo ekonomije je više puta apelovalo da se o svim problemima razgovara, prije svega, sa upravom Željezare.
