Medijacija u porodičnim sporovima je preporučljiv način alternativnog rješavanja ove vrste sporova. U ovoj godini je bilo 114 porodičnih predmeta – razvoda braka koji su završeni postizanjem sporazuma - kazala je u razgovoru za Pobjedu direktorica Centra za alternativno rješavanje sporova Marina Lutovac.
S obzirom na složenost i zahtjevnost medijacije u porodičnom sporovima, kako je kazala naša sagovornica, medijatori su uložili puno truda u sprovođenju pomenutih porodičnih medijacija.
Postupak
Medijacija je, kako je precizirala Lutovac, „neformalan, ali strukturisan postupak u kome neutralna osoba - medijator pomaže stranama u sporu da dođu do zajedničkog rješenja kojim će obje strane biti zadovoljne“.
U medijaciji, ističe naša sagovornica, stranke rješavaju svoje životne ili poslovne probleme, a ne pravne.
- Medijacija, kao način rješavanja spora, je dopuna sudskom postupku i građanima se pruža mogućnost izbora, tj. da li će riješiti svoj spor u medijaciji ili u sudskom postupku. Ukoliko se u postupku medijacije ne zaključi poravnanje, odnosno ne postigne sporazum, stranke se mogu obratiti sudu – kaže Lutovac.
Medijacija je, dodaje ona, preporučljiv postupak u rješavanju porodičnih sporova jer omogućava jasnije sagledavanje situacije, donošenje rješenja koje je podjednako prihvatljivo za obje strane, čuva ili uspostavlja komunikaciju i povjerenje između strana u sporu, čuva lične i imovinske interese, a štedi i vrijeme i finansije.
- Rješavanje spora u postupku medijacije donosi dobrobit svima – i strankama i pravosuđu i državi, jer je postupak efikasan, jeftiniji i brži. Umnogome zavisi od spremnosti obje strane da razgovaraju i da na kraju zaključe poravnanje kojim će biti zadovoljne. U medijaciji nema ni pobjednika ni pobijeđenih – ističe Lutovac.
Porodična medijacija je, navodi naša sagovornica, veoma zahtjevna i kompleksna, jer se medijator suočava sa bolnim porodičnim i životnim pričama i jakim emocijama.
- Roditelji mogu da odluče da porodične sporove (razvod, vršenje roditeljskog prava, održavanje ličnih odnosa između djece i roditelja i drugih djetetovih srodnika, izdržavanje, podjela imovine) rješavaju postupkom medijacije – mirnim dogovorom o svim pitanjima koja su za njih i njihovo dijete važna. Medijacija je posebno preporučljiva metoda u rješavanju porodičnih sukoba zato što porodični sporovi utiču na sve članove porodice, posebno na djecu. Medijacija pruža dobru šansu za dalji život razvedenih roditelja, prvenstveno za dobar rast i razvoj njihovog djeteta – objasnila je Lutovac.
Empatija
Empatija je, kako je navela, jedan od osnovnih preduslova da bi neko mogao da bude medijator, jer on mora imati kapaciteta da razumije stranku i saosjeća sa njom, a da istovremeno bude neutralan i nezavisan.
- Medijator mora voditi računa o balansu moći među strankama, da bi obezbijedio da stranke budu ravnopravne. U porodičnim sporovima se u odnosu na medijaciju u drugim vrstama sporova češće pored zajedničkih organizuju i individualni sastanci i to ukoliko postoji velika netrpeljivost i nerazumijevanje među strankama – ističe Lutovac.
Medijacija u porodičnim sporovima omogućava, dodaje, roditeljima da sami odluče o svim pitanjima važnim za njihovo dijete, a sud na kraju mora verifikovati postignuti sporazum vodeći računa o najboljem interesu djeteta.
- Medijator usmjerava partnere da zajednički razmotre sve posljedice razvoda braka. Tako pomaže partnerima da sa što više sporazumijevanja i odgovornosti urede svoje lične i imovinske odnose. Takođe, medijator usmjerava partnere da razmisle i sporazumiju se o načinu na koji će brinuti o svojoj djeci nakon razvoda, posebno o roditeljskim obavezama i pravima prema djeci – kazala je Lutovac.
Stranke, kaže Lutovac, mogu prije pokretanja sudskog postupka da se prijedlogom za pokretanje postupka medijacije obrate Centru za alternativno rješavanje sporova, a može i sud da ih uputi na prvi sastanak sa medijatorom.
- Sud upućuje stranke na prvi sastanak sa medijatorom radi postizanja sporazuma bračnih supružnika o vršenju roditeljskog prava poslije razvoda braka i sporazuma o podjeli zajedničke imovine, ako ne dođe do mirenja u toku medijacije. Izuzetno, sud neće uputiti bračne supružnike na prvi sastanak sa medijatorom u slučajevima u kojima zbog sumnje na postojanje nasilja u porodici medijacija ne bi bila svrsishodna. Bez obzira na koji način i na čiju inicijativu je pokrenut postupak medijacije u porodičnim sporovima, sud je taj koji verifikuje poravnanje/sporazum postignut pred medijatorom, unoseći ga u tekst presude i vodeći računa o najboljem interesu djeteta – ističe Lutovac.
Normativni okvir
Vlada Crne Gore je, kako je podsjetila, u julu ove godine donijela Zakon o alternativnom rješavanju sporova koji je donio mnoga nova rješenja u cilju unapređenja primjene alternativnih načina rješavanja sporova i uspostavljanja balansa između broja predmeta rješavanih u medijaciji i pred sudom.
Zakonom se, dodaje Lutovac, uređuje alternativno rješavanje sporova u u građansko-pravnim odnosima medijacijom i ranom neutralnom ocjenom spora.
Uz donošenje Zakona o alternativnom rješavanju sporova donešen je u istom periodu i Zakon o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku kojim je propisano da sud može, ako to smatra opravdanim, stranke da uputi na prvi sastanak sa medijatorom kako bi strane dobile sve potrebne informacije o institutu medijacije i donijele odluku da li pristupiti medijaciji ili ne, shodno načelu dobrovoljnosti, da li će pokušati da svoj spor riješe u medijaciji ili ne.
Dalje, shodno pomenutom zakonu, Sud je dužan da posebnim rješenjem uputi stranke na prvi sastanak sa medijatorom ako je jedna od stranaka Crna Gora, odnosno jedinica lokalne samouprave, u privrednim sporovima, osim u sporovima sa međunarodnim elementom, u statusnim sporovima, u sporovima u kojima je stranka u stečajnom postupku upućena na parnični postupak i u slučajevima predviđenim zakonom kojim se uređuje alternativno rješavanje sporova i u drugim slučajevima u kojima je to posebnim zakonom propisano (porodično-pravnim sporovima) – navodi Lutovac.
Naša sagovornica dodaje da postoji nekoliko ključnih načela medijacije, među kojima se izdvajaju načelo dobrovoljnosti i povjerljivosti.
- Prvo načelo znači da su stranke te koje odlučuju da li će ući u postupak medijacije. Stranke imaju i mogućnost da u bilo kojoj fazi medijacije odustanu. Načelo povjerljivosti podrazumijeva da sve strane u postupku, uključujući i medijatora, ne smiju iznositi van kancelarije ono što je rečeno u postupku. Stranke koje učestvuju u postupku alternativnog rješavanja spora dužne su da se ponašaju u skladu sa načelom savjesnosti i poštenja. U postupku alternativnog rješavanja sporova sa strankama se postupa u skladu sa načelima jednakosti i pravičnosti – objasnila je Lutovac.
Kao i kod ostalih pokušaja rješavanja sporova i medijatori nailaze na probleme. Prvi problem sa kojim se susreću u praksi je, kako je navela naša sagovornica, nedovoljna prihvatljivost medijacije od stranaka u sporu, i pored toga što se medijator trudi da predoči dobrobiti i prednosti medijacije.
- Problemi sa kojima se medijatori susreću su neopravdana očekivanja stranaka, stepen povrijeđnosti i priroda njihovog sukoba. Ukoliko su stranke spremne da ulože napor da se dođe do rješenja, ukoliko su svjesne svoje roditeljske odgovornosti, sposobni da zanemare narušene partnerske odnose, onda je situacija jednostavnija. S druge strane, pokazalo se da na prihvatanje medijacije utiču i naše mentalitetske karakteristike i stav pojedinih građana da jedino sud može riješiti njihov spor – kaže Lutovac.
Rezultat
Primjena medijacije u porodičnim i u drugim vrstama sporova već daje evidentne rezultate, kaže Lutovac, mada za sada to još nije na zadovoljavajućem nivou i to iz više razloga.
- Jedan od razloga je u svakom slučaju nedovoljna informisanost građana i pravnih subjekata o medijaciji i njenim prednostima za strane u sporu, iako Centar preduzima niz aktivnosti da bi se to promijenilo. Ono što je veoma ohrabrujuće je da se sve veći broj građana obraća Centru sa prijedlozima za pokretanje medijacije prije pokretanja sudskog postupka, što omogućava stranama da brže i jeftinije riješe svoj spor, a sudovima da se rasterete od velikog broja medijabilnih predmeta. Zainteresovani građani mogu na sajtu Centra naći obrazac prijedloga za pokretanje medijacije – rekla je Lutovac.
Prvi susret obavezan
Porodični zakon propisuje da sud upućuje stranke na prvi sastanak sa medijatorom radi postizanja sporazuma bračnih supružnika o vršenju roditeljskog prava poslije razvoda braka i sporazuma o podjeli zajedničke imovine ako ne dođe do mirenja u toku medijacije.
Obaveza upućivanja na prvi sastanak sa medijatorom ne znači da su stranke obavezne da prihvate da se upuste u postupak medijacije.
- U rješenju suda o upućivanju na prvi sastanak sa medijatorom sud će pozvati stranke da se u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja obrate Centru. Kad sud uputi stranke na postupak medijacije u skladu sa odredbama ovog zakona stranke su dužne da lično prisustvuju prvom sastanku sa medijatorom. Sastancima sa medijatorom, pored stranaka, mogu prisustvovati i njihovi punomoćnici. Ako se stranka bez opravdanog razloga ne odazove pozivu za sastanak dužna je da nezavisno od ishoda postupka nadoknadi protivnoj stranci troškove koje je prouzrokovala svojom krivicom. Troškove čine svi izdaci učinjeni povodom prvog sastanka sa medijatorom, uključujući nagradu za rad advokata i drugih osoba kojima, shodno zakonu, pripada nagrada - ističe Lutovac.
Besplatan postupak
Još jedna pozitivna strana porodične medijacije je i to da je porodična medijacija za strane u sporu besplatna, odnosno troškovi se pokrivaju iz budžeta čime država, ističe naša sagovornica, i na taj način podstiče mirno rješavanje sporova.
- Zakon o alternativnom načinu rješavanja sporova predviđa da u slučaju sprovođenja medijacije u sporovima za razvod braka i drugim sporovima u vezi sa porodičnim odnosima, kao i sporovima u kojima je tužena Crna Gora troškovi na ime nagrade za rad medijatora i troškovi koje je medijator imao u vezi sa postupkom padaju na teret budžeta države. Troškovi na ime nagrade za rad medijatora i troškovi koje je medijator imao u vezi sa postupkom medijacije u sporovima u kojima je tužena jedinica lokalne samouprave padaju na teret budžeta te jedinice lokalne samouprave - objasnila je Lutovac.
