Kako na računu ove kompanije nije bilo dovoljno novca, KIPS je preuzeo imovinu na kojoj je 2009. godine otvorio tržni centar.
Odbijen je i eventualni zahtjev da se Kips, vlasnik Risto Drekalović i bivši direktor KIPS Polimke Emil Skenderović obavežu da solidarno u stečajnu masu uplate 1,26 miliona eura, kao štetu nastalu ovim izvršenjima krajem 2014. i početkom 2015. godine. Polimka će, ukoliko ova presuda postane pravosnažna, za troškove postupka morati da plati 23 hiljade eura.
Stečajna uprava je tražila da se ova izvršenja proglase nedopuštenim navodeći da su određena na osnovu faktura za robu koja nije isporučena i radove koji nijesu izvedeni na njihovom objektu.
"Navedene činjenice kojima se osporavaju fakture na osnovu kojih je određeno izvršenje da je u istima unijet neistinit sadržaj i da su fiktivno sačinjene, postojale su prije pravosnažnosti rješenja o izvršenju i zbog toga je tužilac mogao prigovorom pobijati rješenje o izvršenju, što nije učinio, pa zbog toga ne može tražiti da se izvršenje proglasi nedopuštenim", stoji u presudi sutkinje Popović.
Imajući u vidu da se tužba zasniva na razlozima koji nijesu istaknuti u prigovoru na izvršenje, tužilac je izgubio pravo da naknadno iznosi činjenice, stav je suda. Sutkinja je ocijenila osnovanim prigovor tuženih da Drekalović i Skenderović nijesu pasivno legitimisani, imajući u vidu da nijesu bili učesnici postupka izvršenja.
Bez osnova je i njihov zahtjev za isplatu 1,26 miliona eura, jer su rješenja donijeta na osnovu faktura i okončane situacije, pa samim tim imaju karakter meritorne sudske odluke. Sud ukazuje da su vjerodostojne isprave ovjerene od strane tužioca, investitora i izvođača radova te da je u fakturama iskazana količina isporučene robe sa cijenama koje nijesu osporavane u izvršnom postupku. Zbog toga sud nije prihvatio navode da je riječ o fiktivnim fakturama imajući u vidu da su ih ovjerili ovlašćeni predstavnici izvođača i investitora. Vještakinja građevinske struke Budislava Kuč je, kako se navodi, utvrdila da je KIPS izveo značajne radove na adaptaciji objekta, uređenju terena i pristupnom putu, čime je omogućeno nesmetano funkcionisanje, a uložena su i značajna finansijska sredstva. Ovo potvrđuju i iskazi svjedoka, bivših radnika u Polimci, koje je sud ocijenio objektivnim i u skladu sa sprovedenim dokazima.
Sutkinja je odbila zahtjev KIPS Polimke da Kuč dopuni nalaz. Ona je na ročištu navela da je izlaskom na teren utvrdila da je KIPS izveo značajne radove, ali se zbog nedostatka potrebne dokumentacije nije mogla izjasniti o njihovoj vrijednosti. Kazala je da joj ni jedna ni druga strana nije dostavila ponudu koja je bila sastavni dio ugovora, ukazujući da je to ključni dokument na osnovu kog je trebalo da utvrdi vrijednost radova. Navela je da joj nije bilo dozvoljeno kopiranje faktura, a da u roku koji joj je dat, zbog obimnosti, nije mogla detaljno svaku da pregleda. Ipak, tvrdi da su u njima navedene količine i cijene, ali nije mogla da odredi da li je sav taj materijal i iskorišćen za radove.
Tužbom su ukazivali da je Skenderović, omogućio ova izvršenja ne ulažući prigovore, zbog čega su postala pravosnažna. To je bilo, kako navode, u suprotnosti sa ugovorom o kupovini Polimke kojim je bilo predviđeno da investicioni program ne može biti finansiran iz njihovih sredstava niti imovina te fabrike može služiti KIPS-u kao sredstvo obezbjeđenja za kreditna zaduženja.
Fabriku kože Polimka prvobitno je kupila slovenačka kompanija Koroški 2006. godine, ali je poslije dvije godine taj ugovor raskinut zbog nepoštovanja rokova. Nakon toga je KIPS 2008. godine za hiljadu eura kupio 64,16 odsto akcija od Vlade i državnih fondova uz obavezu ulaganja i sprovođenja socijalnog programa. Na mjestu fabrike 2009. otvoren je tržni centar KIPS, a u Polimci 2016. stečaj.
