Crnogorska prošlost spoznala je različita zbivanja koja su imala karakter sukoba. Sloboda izvojevana prkosom tirjanstvu bila je granica koja je razdvojila dva sukobljena pola, okupljena oko različitih sistema vrijednosti: onog koji se povinovao slijedu trenutnih događaja i onog koji je čuvao svoju posebnost u svakom istorijskom momentu. Plamen sukobljenih sistema vrijednosti rasplamsao se početkom XX vijeka i kroz različite oblike uređuje svakodnevnicu zbilje kojoj u datom momentu pripada.
Najznačajniji ispit novije istorije, koji je ispitao utemeljenost tradicionalnih vrijednosti crnogorskog društva u modernoj evropskoj budućnosti, bio je skup nesrećnih sukoba II svjetskog rata, iz kojeg je Crna Gora izašla sa čvrsto izgrađenom ideološkom kičmom, na koju su bili oslonjeni antifašizam i građansko društvo.
Iako će neistomišljenička strana reći da je takav sistem vrijednosti utemeljen spletom okolnosti, jer se poistovijetio sa idealima pobjedničke strane, takva tvrdnja je zapravo zlonamjerna teza na koju se oslanja i nova, vladajuća struktura u Crnoj Gori.
Građanski karakter društva i antifašizam temeljne su vrijednosti crnogorskog društva, stvaranog nizom vjekovne težnje uokvirene u tezi "čojstva i junaštva". Takva istorijska teza, koja je zaokružila suštinu crnogorskog društva, stvorila je crnogorski nacionalni identitet koji je u značajnom dijelu gajio građanski karakter. Jedan od prepoznatljivih lica crnogorskog nacionalnog identiteta je crveni barjak, kao simbol fizičkog i duhovnog slobodarstva.
Takvo slobodarstvo iznjedrilo je državu koja je u momentima najtežih prilika žrtvovala svoje sinove, da bismo danas na mapi starih evropskih karti uvijek imali ime Crne Gore.
Nove političke prilike smogle su smjelosti da preispitaju vrijednost stvorenu kroz sve istorijske prilike unazad - crnogorski crveni barjak. Istina je da crveni barjak nije nešto što suštinski smeta aktuelnoj političkoj eliti, već je to sloboda koju on simboliše.
Sloboda, nepokorni duh i "čuvanje drugog od sebe" su ime i prezime crnogorskog nacionalnog identiteta, utkanog u crvenoj boji, koja se danas vijori na svakom mjestu na kom stoji ime naše domovine.
Zato, pokornim slugama inostranih centara moći nije stalo ni do crnogorskih građana, ni do dostizanja najvećih, civilizacijskih ciljeva, naprotiv. Njihov politički program je brisanje crnogorskog slobodarstva, slom građanskog karaktera društva i uzimanja identiteta crnogorskoj državi, koji je ona čuvala u crvenom barjaku, simbolu crnogorske vjekovne slobode.
Na krilima samo njima znanog poimanja osjećaja slobodarstva, kojeg predsjednik Milatović vidi u okovima zabludnog sistema vrijednosti, novi politički talas prijeti crnogorskoj državi prekrajanjem njenog nacionalnog identiteta.
Država bez identiteta isto je što i čovjek bez imena i prezimena. Bezimenih ljudi, zbilja, u Crnoj Gori nije nikada bilo, čak i onda kada je svaki obris crnogorskog lica bio žestoko zabranjivan i kažnjavan. Čini se da, na krilima odveć poznatih političkih ideja, predsjednik Milatović prijetnjom crnogorskom nacionalnom identitetu već prvih dana svog predsjednikovanja potvrđuje da nije predsjednik svih građana Crne Gore. Nažalost, samo neznavenog i naivnog je ta činjenica iznenadila.
No, zbilja, ne treba brinuti o crvenom barjaku naše domovine, jer ovo nije prvi put da se, raznim sredstvima, na Crnu Goru nasrće. Čak su velike sile kuršumima udarale na slobodarsko crvenilo i njeno slobodarstvo nijesu nikada ugasili. Zar je učenik političke škole Slobodana Miloševića umislio da će njegovim političkim sluganstvom učiniti ono što nijesu mnogo veći od njega? Nemojte se zalijetati. Slobodni će biti svi oni kojima je um slobodan koliko i slavni crveni barjak, ispod kojeg ćemo svi zajedno stajati.
Autor je potpredsjednik Savjeta mladih DPS Crne Gore i odbornik u Skupštini opštine Bijelo Polje
