Predsjednik države Jakov Milatović prisustvovao je otvaranju MICEB konferencije u Budvi, u organizaciji Ekonomskog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Tema skupa je "Oblikovanje održivih ekonomija: put ka članstvu u EU".
Milatović je kazao da održivi ekonomski razvoj nije stvar izbora već imperativ u vremenima sve dubljih globalnih izazova, rastućih nejednakosti i krhkih institucija.
"Osim što je izuzetno interesantna, tema je i pravovremena jer se održava u trenutku kada se ekonomije širom svijeta, kao i naša, suočavaju sa brojnim izazovima. Globalna dešavanja ukazuju na to da više ne živimo u donekle predvidivom svijetu. Geopolitičke tenzije, poremećaji u lancima snabdijevanja, energetske krize, trgovinski ratovi i fragmentacija globalnog tržišta danas oblikuju novu realnost. Evropska unija, čiji dio želimo da budemo, nalazi se u procesu redefinisanja svojih razvojnih prioriteta. Zeleni dogovor, digitalna transformacija, strateška autonomija – to više nisu samo tehnokratski izrazi, već konkretni razvojni okviri. U isto vrijeme, svjedoci smo rastuće svijesti o potrebi za pravednijim, inkluzivnijim i otpornijim ekonomskim modelima. Održivost više nije dodatak – ona je osnova svakog ozbiljnog plana razvoja", poručio je Milatović.
On je kazao da se Crna Gora, kao zemlja u procesu pristupanja Evropskoj uniji, suočava s izazovima dvostruke tranzicije – i ekonomske i demokratske.
"Zbog svega ovoga, posebno mi je zadovoljstvo što danas imamo priliku da ugostimo jednog od vodećih svjetskih ekonomista – profesora Jamesa Robinsona – dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju za 2024. godinu, koji je zajedno sa profesorima Acemoglu-om i Johnson-om dao nemjerljiv doprinos razumijevanju načina na koji institucije oblikuju tok ekonomskog razvoja i prosperiteta jedne zemlje", rekao je Milatović.
On je kroz tri važne poruke govorio o najvažnijem kapitalu koji jedna zemlja može imati – o institucijama, ne birokratiji, već o onome što čini srž svakog modernog društva: pravilima igre, koja bi trebalo da budu jednaka za sve.
"Institucije su više od resursa i nije bogatstvo ono što gradi jake institucije – već su jake institucije ono što stvara bogatstvo. U djelima Robinson-a, Acemoglu-a i Johnson-a, jasno se pokazuje da prirodni resursi, lokacija i istorijska reputacija ne moraju nužno biti garancija prosperiteta jedne zemlje. U tom smislu, Crna Gora, kao mala i otvorena ekonomija, nema luksuz da gradi dugoročni rast na iscrpljivim resursima. Naš "rudnik zlata" mora biti u institucionalnoj pouzdanosti: u sudovima koji garantuju sigurnost ulaganja, u državnoj upravi koja poštuje zakon i u tržišnim uslovima koji su isti za sve. Jer investitor ne dolazi gdje je zemljište najjeftinije, već gdje zna da će ugovor biti u svakom trenutku poštovan. Preduzetnik ne rizikuje svoj kapital u ambijentu u kojem je pristup prilici pitanje bliskosti sa vladajućom političkom elitom, a ne kvalitet njegove ideje. Zato je institucionalni kvalitet ključna pretpostavka svake ozbiljne ekonomske viziije i razvojne strategije”, istakao je Milatović.
U drugoj poruci Milatović je naglasio da je ekonomski razvoj bez institucionalne reforme kratkoročna iluzija i da “možemo graditi puteve, ali ćemo bez snažnih institucija teško daleko stići”.
“Naša zemlja se u prethodne tri decenije suočila sa brojnim izazovima, kao što su tranzicija od planske ka tržišnoj ekonomiji, masovne i često netransparentne privatizacije, rast zasnovan isključivo na turizmu i zaduživanju, zavisnost od stranih investicija bez adekvatne pravne zaštite, odliv mozgova i mnogi drugi. Dešavalo se da u ovim uslovima bude zabilježen i neki kratkoročan period rasta, ali on je bio kratkog daha i dugoročno neodrživ. Institucije sistema koje ne funkcionišu obeshrabruju konkurenciju, favorizuju privilegovane i tjeraju mlade i obrazovane da traže prilike van zemlje, na taj način promovišući negativnu selekciju u zemlji. Dobar primjer za to su upravo pomenute mnogobrojne privatizacije u tranzicionom periodu koje su, umjesto da stvore dinamičnu srednju klasu, učvrstile klijentelističke mreže i povećale ekonomsku nejednakost u našoj zemlji. Sa žaljenjem bih konstatovao da na ovom i sličnim primjerima, nismo puno naučili. Ako kao društvo ne resetujemo taj sistem – ne stvorimo jednake uslove za sve učesnike tržišta – nastavićemo da gubimo kapital, talenat i prostor za inovacije. Reforme pravosuđa, javne uprave i regulatornih tijela moraju biti ne samo tehničke, već suštinske i otporne na svaki politički i partijski pritisak. To nije samo evropski zahtjev – to je preduslov za zdravu ekonomiju”, rekao je Milatović.
Kao treći zaključak on je istakao poruku da je presudni trenutak sada – ne sjutra i da se institucije ne mijenjaju same od sebe – već da ih “mijenjamo mi ili one zauvijek oblikuju nas”.
“Profesor Robinson u svom radu govori o “kritičnim raskrsnicama” – trenucima kada društva biraju novi pravac. Crna Gora se nalazi upravo u jednom takvom trenutku odabira, na raskrsnici između starih praksi tzv. “ekstraktivnih institucija” i prelaska ka “inkluzivnim” koje su temelj održivog razvoja. Naša budućnost će zavisiti od naše spremnosti da izgradimo: nezavisno pravosuđe koje je istinski otporno na politički pritisak i spremno da sudi pravedno, transparentnu i efikasnu javnu upravu koja služi svim građanima podjednako i ekonomiju otvorenu za sve, gdje mladi ljudi imaju priliku da ostanu i daju svoj doprinos. Posebno je važno da imamo na umu da, u tom procesu, institucije ne reformišemo zbog Evropske unije — već zbog nas samih. Jer su jake i inkluzivne institucije jedini temelj na kojem možemo graditi zajednički dugoročni prosperitet. Ovo je vrijeme ne samo izazova, već i prilike: Prilike da postavimo temelje nove ekonomske politike koja je dugoročno održiva, a ne kratkoročno popularna. Prilike da dokažemo da mala država može biti velika u viziji, odlučna u reformama i odgovorna prema budućim generacijama, jer institucije nisu samo pravila igre. One su garant da igra uopšte ima smisla”, zaključio je predsjednik Milatović.
On je zahvalio Ekonomskom fakultetu na organizaciji događaja, čestitao jubilej 65 godina te institucije i zahvalio profesorima fakulteta na edukativnom radu i ukazivanju na važnost institicionalne ekonomije u kontekstu održivog razvoja.
