Potpredsjednik Vlade Crne Gore dr Vujica Lazović najavio je da će država inicirati izmjene Statuta EPCG kako bi se onemogućila poskupljenja električne energije bez prethodne saglasnosti predstavnika države u Bordu direktora.
- Pristupom da Bord direktora EPCG razmatra zahtjev za odobrenje cijena električne energije, ništa ne remetimo u odnosu na ono što je u Ugovoru sa kompanijom A2A definisano, jer je taj Ugovor usaglašen sa Zakonom o privrednim društvima. Ovaj posljednji - i svi su izgledi nerealan - zahtjev izvršnog menadžementa EPCG opominje da je odluka o odobrenju cijena električne energije strateška i na nivou godišnjeg odlučivanja - najznačajna stvar o kojoj bi prethodno trebalo da se izjasni Bord direktora a ne samo izvršni menadžment! Zbog toga ćemo i mijenjati Statut EPCG, jer imate jasnu činjenicu da predstavnici državnog kapitala - koji čine većinu u Bordu direktora EPCG – nijesu saglasni sa ovim i ovakvim zahtjevom izvršnog menadžmenta. Već na prvoj narednoj Skupštini akcionara, u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, to ćemo promijeniti, kazao je Lazović u razgovoru za Portal Analitika.
Govoreći o partnerstvu sa italijanskom kompanijom A2A, Lazović je naglasio da je ugovor potpisan sa A2A - dobar za Crnu Goru i da će, da bi to dokazao, zahtijevati da se ugovor objelodani kako bi se prestalo sa medijskim špekulacijama i sakupljanjem jeftinih političkih poena.
- Da bi skratili prostor za raznorazna manipulisanja, nagađanja i dobijanje jeftinih političkih poena, predložiću Vladi da donese odluku da se ugovor sa A2A u potpunosti objavi! Tvrdim da je to jedan od dobrih ugovora koji smo potpisali, gdje su maksimalno zaštićeni interesi države Crne Gore, istakao je potpredsjednik Vlade Crne Gore u razgovoru za Portal Analitika. Lazović ističe da su evidentna različita tumačenja o cijeni električne energije od strane menadžmenta EPCG i Regulatorne agencije za električnu energiju.
- Činjenica je da je izvršni menadžment EPCG u zahtjevu išao sa maksimalističkim pristupom. Međutim, isto tako - i regulator treba da bude do kraja dosljedan i rigorozan u prihvatanju argumentacije, sve u skladu sa metodologijom i Zakonom o energetici. Nema nikakvog razloga za nesporazume, smatra Lazović.
ANALITIKA: Što ako italijanski partner ne pristane na rješenje u kojem jača uloga države - može li to eventualno nezadovoljstvo dovesti do krize u upravljanju EPCG? U javnosti sve češće Vladu optužuju da je sklopila neki tajni dogovor sa italijanskom kompanijom...
LAZOVIĆ: Primjetno je da u dijelu političke javnosti postoji namjera da se zahtjev za povećanje cijena električne energije poveže sa dokapitalizacijom EPCG sa namjerom da se pokuša dokazati kako smo, eto, izabrali lošeg partnera i napravili loš ugovor. I ranijih godina, kada je EPCG bila gotovo u potpunom državnom vlasništvu, svakog proljeća imali smo „strujni udar“ i slične rasprave, uvijek kada se dostavi zahtjev ili regulator odobri cijenu.
Da bi skratili prostor za raznorazna manipulisanja, nagađanja i dobijanje jeftinih političkih poena, predložiću Vladi da donese odluku da se ugovor sa A2A - u potpunosti objavi! Tvrdim da je to jedan od dobrih ugovora koji smo potpisali, gdje su maksimalno zaštićeni interesi države Crne Gore. I ne samo to, nastavićemo sa maksimalnom pozornošću da pratimo kako naš partner ispunjava indikatore iz ugovora i sigurno nećemo dozvoliti da to bude preko nerealnog povećanja cijena struje. Cilj je jasan - želimo moćniju, racionalniju i efikasniju EPCG.
ANALITIKA: Priča o EPCG otvara stare dileme o upravljanjima najvažnijim resursima. Nedavno ste rekli da bi bilo najbolje ukoliko crnogorska država sama investira u elektrane na Morači. Da li država uopšte ima tih 500 miliona eura?
LAZOVIĆ: To je, po meni, stvar procjene dugorčnih interesa i prioriteta Crne Gore. Mnogi kažu: ne možemo u isto vrijeme finansirati i autoput i hidorelektrane. Moje mišljenje je da moramo imati izuzetno aktivan investicioni pristup ukoliko zaista želimo da obezbijedimo ekonomski rast i kao ekonomija ostanemo u konkurentskoj igri koja je sve složenija i složenija.
Tačno je: država sada nema novca za ovaj iznos investicije, neophodan za elektrane na Morači. Ali, strateški posmatrano - mnogo bi bilo prihvatljivije ukoliko bi država obezbijedila sredstva i ušla u izgradnju hidroelekrana. To bi, prema procjenama, naš ukupni dug povećalo preko 60 odsto od GDP. Je li to veliki rizik? Vidite, ako je prosječna zaduženost u zemljama EU veća od 80 odsto GDP, onda naše eventualno zaduženje od 60 i više procenata nije strašno. Mislim da će se - ukoliko EPCG u kojoj je država većinski vlasnik pobijedi na tenderu - konačno rješenje iskristalisati u ovom pravcu.
ANALITIKA: Da li će se nastaviti prodaja crnogorskih kompanija koje dobro posluju; je li to dobra privatizaciona strategija –ponekad liči na prodaju porodične srebrenine?
LAZOVIĆ: Mislim da je prošlo vrijeme klasičnih privatizacija. Sada ulazimo u fazu koja je, konceptualno, bliža modelu privatno-javnog partnerstva. Iskustva iz prethodnog perioda će nas i ponukati da budemo maksimalno oprezni. U međuvremenu, nije nam mnogo kompanija preostalo koje dobro posluju a u državnom su vlasništvu.
ANALITIKA. Ima li po tom pitanju sukoba u koaliciji? Predsjednik SDP-a i crnogorske Skupštine Ranko Krivokapić je rekao da će doći vrijeme kada će “rasprodaja imovine biti opasnija nego negiranje svoje države”? Da li je takvo vrijeme došlo?
LAZOVIĆ: Konačno ulazimo u fazu kada moramo shvatiti da postoje i drugi modeli ubrzanog ekonomskog razvoja, modeli koji nijesu bazirani samo na klasičnoj privatizaciji. Ne znači državno vlasništvo i učešće države u upravljanju povratak na socijalistički sistem. U tom smislu, pred ovom Vladom veliki izazov predstavlja izbor modela optimalne valorizacije nacionalnih resursa.
ANALITIKA: Što to konkretno znači? Da li bi SDP prihvatio prodaju 20 do 30 odsto akcija Plantaža renomiranom partneru, budući da ste se ranije protivili prodaji državnih akcija najbolje crnogorske kompanije?
LAZOVIĆ: Nema razloga da to radimo kada imamo uspješnu i dobru kompaniju.
ANALITIKA: Premijer Lukšić najavio je da Vlada Crne Gore razmišlja da od MMF-a zatraži “preventivni kredit”. Da li to znači da ipak nedostaje novca u državnoj blagajni?
LAZOVIĆ: Aražman sa Međunarodnim monetarnim fondom je uvijek stajao kao varijanta za stabilizaciju javnih finansija u uslovima krize. Mislim da sa MMF - kao značajnim međunarodnim finansijskim subjektom - treba imati dobre odnose, što ne znači i da morate ulaziti u aražmane. Jedna od opcija i jeste taj “preventivni kredit” koji se, u odnosu na raniju politiku MMF, daje pod mnogo relaksiranijim uslovima - kako u pogledu kamate, tako i monitoringa ekonomske politike zemlje koja koristi kredit. Siguran sam da u ovoj godinu ulazimo u zonu potpune stabilazacije i laganog ekonomskog rasta. Ali, zlu netrebalo, valja o svemu razmišljati: imati otvorene opcije, jer nam je kriza pokazala da su male, otvorene, ekonomije izuzetno ranjive.
Draško ĐURANOVIĆ
