Isijavao je, kako je naveo, mržnju na sve druge i drugačije "kojom ga je naoružala Svetosavska crkva".
- Kakvo je to hrišćanstvo svetosavske crkve koja vjerujuće sklone prećeranome fanatizmu naoružava mržnjom prema drugim narodima i bližnjima i podstiče nasilje nad drugim i drugačijim - upitao je Mihailo.
Ako u njoj ima išta hrišćansko i ljubavi prema božjoj tvorevini, njeni klirici, kao pastiri, trebalo bi, kako je rekao, da se stide od takve pastve i svoje uloge u njenome oblikovanju kao protivnika onoga ljudskoga u ljudima.
- Društvo mora da ustane protiv takve politike slugu božjih koji umjesto dobru i ljubavi služe zlu i mržnji, prije nego li otrov mržnje ovlada javnom scenom sa zastrašujućim posljedicama. Poslije toliko godina od genocida u Srebrenici i danas, prema njegovim riječima, mnogi slave taj strašni zločin genocida uperen protiv cijeloga jednoga naroda i zločince koji su se tim strašnim aktom upisali u sramne i mračne stranice istorije civilizacije. To saznanje pogađa onaj ljudski nerv u čovjeku, svakoga koji u sebi ima išta ljudsko - zaključio je Mihailo.