Crkva posvećena sv. Preobraženju, nalazi se na Ivanovim koritima, a smještena je na pitomoj zaravni lovćenske padine.
Sagrađena je krajem 19. vijeka na mjestu na kome je ranije postojao istoimeni manastir. Zaštićeno je kulturno dobro sakralne arhitekture od 9. januara 1954, ali joj ni to nije pomoglo da izbjegne nezavidnu situaciju u kojoj se danas nalazi.
Manastir Preobraženja podigli su vladike Sava i Vasilije Petrovići. U njemu su oni i vladika Petar I za vrijeme ljeta boravili. Kako je kompleks bio pokriven slamom, u jednom požaru je izgorjela crkva i manastirska kuća. Tako da je prvobitni manastir stradao u požaru i nije obnavljan, već je na mjestu manastirskog hrama podignuta sadašnja crkva. Još uvijek se u neposrednoj blizini crkve zapažaju ostaci nekadašnjih manastirskih zgrada.
Crkva Sv. Preobraženja je mala jednobrodna građevina sa polukružnom apsidom i zvonikom na preslicu, sa jednim otvorom. Građena je od fino tesanog kamena složenog u pravilne horizontalne redove. Pokrivena je kamenim pločama koje su složene u vertikalne paralelne redove odvojene dubljim kanalima.
Zasvedena je poluobličastim svodom koji je po sredini ojačan poprečnim lukom oslonjenim na paru pilastera. Osvijetljena je po jednim prozorom u obliku puškarnica na obje bočne fasade i apsidi. Pod je od kamenih ploča.
U unutrašnjosti crkve nalazi se oltarska pregrada, rad Petra Čolanovića sa ikonama na cinku rad braće Đinovski. I pored toga što je sredinom 80-ih godina 20. vijeka konzerviran, kada je RZZSK obavio kompletne sanacione radove na crkvi, uticaj mikroklime je ponovo uzrokovao oštećenja. Danas zbog nezavidnog stanja crkve ikone su dislocirane da bi se spriječilo njihovo propadanje.
Kao što možete vidjeti na fotografijama, kompletni zidovi sa svih strana su ispucali, horizontalno i vertikalno. Pojedini kameni blokovi su izbačeni iz ležišta. Kameni krovni pokrivač je dobrim dijelom propao, što je manifestovano pucanjem i otpadanjem kamena, kao i maltera u koji je položen.
Prava mala opasnost za posjetioce ove crkve, komadi vise sa krova i samo se čeka da popadaju.
Zvonik crkve je takođe rastrešen i propalih spojnica. U unutrašnjosti crkve danas je malter u dobrom dijelu otpao i razoren uticajem atmosferalija tako da odaje jadan utisak. Može se reći da je unutrašnjost danas memljiva i zapuštena čime doprinosi opštem utisku nebrige ovog mjesta.
U blizini crkve je prostrano gumno i naziru se ostaci nekadašnje manastirske kuće. Na sačuvanim fotografijama sa kraja 19. vijeka nailazimo na vrlo zanimljive detalje. Vidi se da je u to doba, pored postojećeg guvna bilo još jedno iste veličine, kao i da su se ta dva velika guvna dodirivala. Danas nažalost ovog drugog nema - ni u naznakama.
Još jedna zanimljivost vezana za Preobražensku crkvu može se uočiti na starim fotografijama. U njenoj blizini u prošlosti se uzdizao još jedan objekat, na kojima se vide njegove ruševine.
Na staroj fotografiji vidi se da je ta građevina imala voltove, kao i da se u njenoj blizini nalazilo staro groblje. Danas se ispred Preobraženske crkve nalazi nekoliko kamenih grobnica, u kojima su sahranjeni pripadnici njeguških bratstava. Sahranjivanje se obavljalo sve do polovine prošlog stoljeća.
Pored svega viđenog i ovolike nebrige institucija i „vlasnika“ nema se što mnogo dodati osim da ako zbog ničega drugoga, ono zbog zakonskih obaveza ovo ne bi smjelo da se dešava na zaštićenim spomenicima i vrijednim kulturnim dobrima crnogorske kulturne baštine.
