Prema njenim riječima, ovo podrivanje Crne Gore treba da bude pitanje za VDT da reaguje, kao i sve crnogorske institucije i međunarodna zajednica.
„Sveti Vasilije je Crnogorac i bio i ostao, rukopoložen je u Crnogorskoj crkvi i njoj služio. Kao sto se zna Srpske crkve u tom periodu nije bilo niti je postojala, istorijski dokumenti to potvrđuju. U gubitku sopstvenog srpskog indetiteta posežete za našim crnogorskim indetitetom. Inače do 1852. godine država Crna Gora i Crnogorska pravoslavna crkva bile su jedno te isto, a od tada se odvaja Crnogorska crkva od države i postavlja se mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve, a na čelu Crne Gore biva knjaz ili kralj“, navodi Marković.
Podsjeća da je samo za vrijeme knjaza i kralja Nikole obnovljeno 12 manastira i 112 crkava i izgrađene 163 nove crnogorske crkve.
„Sve je to poznato Joanikiju Mićoviću, ali on za to ne mari i iznosi neistine koje neće niti mogu tek tako proći. Kako je to moguće da SPC odnosno Beogradska patrijaršija nema imovinu u matičnoj državi Srbiji, a ima imovinu u Crnoj Gori. Crna Gora je zbrisana sa mape Evrope 1918. godine i to je zločin kakav svijet ne pamti. Umjesto da se Srbija izvini za zločine koje je tada počinila Crnoj Gori ona se i dalje ponaša hegemonistički, a SPC u Crnoj Gori uzurpatorski“, ističe Marković.
Kad je, dodaje, u pitanju Sveti Vasilije, podsjeća da ga SPC do 1999. godine nije priznavala kao sveca.
„U prilog tome evo i kalendara SPC iz 1998 đe nije ni upisan crvenim slovom. Takođe pozivam crnogorski narod da se objedine, a ne dijele po bilo kom pitanju, jer moramo jedinstveno i složno odgovoriti ovim nasrtajima od strane Crkve Srbije koja atakuje na sve crnogorsko! Nijesu Beograd i Srbija gradili naše crkve i Manastire već slobodarski crnogorski narod i država Crna Gora“, zaključuje Marković.