Uprkos ranijim najavama, pred Vijećem sudije Milenke Žižić ni danas se nije pojavio prvooptuženi za ratni zločin nezakonitog preseljavanja bosanskohercegovačkih izbjeglica 1992. Boško Bojović, inače bivši šef crnogorske Službe Državne Bezbjednosti. Prema riječima sudije, Bojović je i ovog puta van domašaja našeg pravosuđa, jer je državljanin Srbije, a njegova adresa je nepoznata.
Na četvoročasovnom glavnom pretresu, svoje odbrane su prvi put iznijela četvorica bivših policijskih funkcionera – Milisav Mića Marković, Radoje Radunović, Duško Bakrač i Milorad Ivanović. Posebno se iščekivalo Markovićevo saslušanje, koji je ‘92. bio pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pokojnog Pavla Bulatovića. Javnosti je naročito zanimljiv iskaz Markovića, upravo zbog toga što je jedan od krunskih dokaza u predmetu telegram, kojim se nalaže deportacija izbjeglica srpske nacionalnosti, a koji je, navodno, prošao kroz njegove ruke. Marković je kazao da se ne osjeća krivim, a nakon suđenja, novinarima je objasnio i zašto:
- Ne mogu biti kriv kad ništa o tome nisam znao, niti sam u to bio uključen. Niko me ništa nije pitao, niti me je ko konsultovao, a ne šta drugo. Ni sa kim nisam kontaktirao iz Republike Srpske, niti sa terena u Crnoj Gori. Telegram je stigao iz RS od ministra Mića Stanišića na ime ministra Pavla Bulatovića, koji je odlučivao o sudbini ovog telegrama. Poslat je 23. maja 1992. mimo moga znanja, mimo mog učešća. Nemam nikakve veze ni sa dolaskom telegrama, ni sa njegovim davanjem, niti sa vraćanjem bilo kojeg lica u Republiku Srpsku. Kada sam upoznat sa sadržinom telegrama, pitao sam ministra o čemu se radi, on je rekao da je to dogovorio i – priča se na tome završila.
I dok, kako naglašava, sa slanjem kobnog telegrama kojim su započete deportacije, nema veze, krajem maja '92. upravo je on bio taj koji je inicirao slanje naredbe da se nezakonita preseljenja srpskih izbjeglica obustave.
Na pitanje da li je bio upoznat sa sadržinom telegrama kojim se nalaže vraćanje Muslimana, koji su činili većinu, odnosno dvije trećine deportovanih, Marković je kratko odgovorio:
- Nisam upoznat s tim. Iskreno mi je žao što su nastradali pojedinci i porodice, ali o tome zaista ništa ne znam.
Markovićeve riječi da nema veze sa slanjem zloglasnog telegrama potvrđuje i optuženi Milorad Ivanović, nekadašnji šef hercegnovskog Centra bezbjednosti. U Novi nije stigla naredba sa potpisom Markovića, već telegram Pavla Bulatovića, dokument koji je kasnije, kako navodi, misteriozno nestao, a kako i zašto – ne zna. Sa sadržajem Bulatovićeve naredbe su ga, kaže, nakon što je došao sa odsustva i kada je već akcija uveliko počela, upoznali saradnici. U njoj je pisalo da su Bar i Herceg Novi sabirni centri za osobe sa područja cijele Crne Gore, koje imaju između 18 i 60 godina, a koje nisu imale prebivalište u našoj zemlji. Kada je pitao podređene zašto ga nisu ranije obavijestili o telegramu, Ivanoviću su kazali da je posrijedi rutinska akcija koordinirana sa vrhom MUP-a. Stoga se, kako dodaje Ivanović, nije ni miješao u ono što je naredio ministar, a nije ni sumnjao da se u tom trenutku odvija ikakva protivpravna akcija.
Ivanović je rekao da se u telegramu Bulatovića nije pominjalo da je za vraćanje izbjeglica saglasnost izdalo Vrhovno državno tužilaštvo, ali da taj podatak isplivava u kasnije sačinjenoj informaciji o akciji.
Da su nevini kazali su i Duško Bakrač i Radoje Radunović, dok su oni koji su se i ranije izjašnjavali pred Višim sudom – Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin, Sreten Glendža i Branko Bujić naveli da ostaju pri svojim ranijim iskazima, a tako još jednom pred sudijom Žižić ponovili da nisu krivi za krivična djela koja im se stavljaju na teret.
Suđenje za deportaciju nastavlja se u ponedjeljak.
