Ronilački tim arheologa Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore otkrio je nedavno u koritu rijeke Zete bogato arheološko nalazište, koje ovo područje svrstava na mapu najizazovnijih i potencijalno najznačajnijih riznica naše istorijske i kulturne baštine. Jedan od najbitnijih nalaza je svakako mač „skijavoneska“, jednoiporučni mač dužine sječiva 1,05 metara, koji su ronioci arheolzi otkrili zajedno sa nizom drugih vrsta oružja, alatki ili arhitektonskih ostataka.
Naime, nakon prijave ronilaca RCUD iz Bijele da su u toku humane pretrage u rijeci Zeti pronašli „čudan nož“, za koji se ispostavilo da je koplje, uslijedila je arheološka pretraga dijela njenog korita.
Kulturni uticaj
Kako je za Pobjedu saopštila arheološkinja savjetnica i instruktorka ronjenja Marija Jabučanin, otkrivena raznovrsnost podvodnih nalaza je takva da se može konstatovati da je rijeka jedino zajedničko što ih povezuje i svrstava u jednu kategoriju.
To i ne čudi jer je, prema riječima Jabučanin, Zeta čitavim svojim tokom značajni punkt oko kojeg su se sažimali i preplitali različiti kulturni uticaji ogromne vremenske determinacije - od praistorije do Drugog svjetskog rata i savremenog doba.
- Ovo nalazište dodatno čini izuzetnim činjenica jako dobre očuvanosti pokrentih nalaza, različitih oružja: sjekira, halebardi, kopalja, strelica, noževa, alatki i djelova konjske opreme. Vrlo značajni su nalazi arhitektonskih segmenata villae rusticae iz antičkog perioda, čije su se tegule, imbreksi i djelovi sistema podnog grijanja hipokausta, u uslovima promijenjene konfiguracije toka rijeke našli u dijelu korita. Među nalazima, najviše pažnje i ushićenja, izazvao je mač „skijavoneska“ (Spada schiavonesca), jednoiporučni mač dužine sječiva 1,05 m, sa četvrtastom jabukom i nakrsnicom u obliku latiničnog slova S, koji se arheologu može desiti jednom ili nijednom u toku radnog vijeka – kazala je Jabučanin.
Koplje, nož i sjekiru, kako objašnjava Jabučanin, kroz bližu i dalju istoriju koristili svi slojevi društva, a ovaj i svi ostali mačevi „radni i paradni“, bili su najautoritativnije i najdragocjenije oružje vlastele i vitezova. Njemu se, ističe Jabučanin, zaklinjalo, vladalo, inaugurisalo, raščinjavalo, njime se proricalo, zorilo i na kraju ubijalo. Mačevima su nadijevana imena i prenošeni su sa koljena na koljeno, a njegovo zaštitnička-apotropejska moć, trajala je za života i poslje smrti.
- Nemili događaj koji je prekinuo vezu ovog mača sa svojim vlasnikom u brzaku rijeke Zete, nanovo je istraživanjem oživljen, a arheolozima pružena prilika da ga sagledaju vjekovima kasnije. Činjenica da je pronađen u jako dobrom stanju, dovoljna je da povjerujemo da je znanje njegovog kovača bilo čista alhemija. Konzervatorska intervencija koja je uslijedila, omogućila je da njegova patina i znalački prepletana kožna traka na rukohvatu dobiju stari sjaj i olakša iščitavanje simbola na britkom sječivu– rekla je Jabučanin.
Gravura u zlatu
Jabučanin vjeruje da je mač „skijavoneska“, importovan iz Dalmacije ili Venecije u Zetu, bio iskovan u nekoj od porajnskih kovačnica u Pasauu, a pečat radionice, gravura u zlatu stilizovanog „vuka u trku“, hronološki ga opredjeljuju u 15. vijek.
- Evidentno je, da su naše podmorje, pojezerja i korita rijeka i pored kontinuiranih devastacija vrlo perspektivan medij za dalja istraživanja. Posljednjih godina su na planu ovih aktivnosti učinjeni podsticajni koraci koji su opravdali stav arheologa da je ulaganje u podvodnu arheologiju jedan od temelja države koja baštini pomorsku tradiciju, bez čije spoznaje ni šira poglavlja mediteranskog civilizacijskog razvoja ne mogu biti kompletirana – rekla je Jabučanin.
Ona je napomenula da se trenutno istraživanjem podvodne baštine u Crnoj Gori bavi u okviru svojih nadležnosti jedino Sektor za arheologiju Centra za konzervaciju i arheologiju, kroz sveobuhvatna arheološka istraživanja i na kopnu i pod vodom, primjenjujući sveobuhvatni Zakon o zaštiti kulturnih dobara.
- Zahvaljujući dosadašnjim upornim zalaganjima, razmjenama iskustava i dobre prakse zemalja koje baštine podmorsku tradiciju, ovaj Sektor je uspio da ostvari značajne rezultate u oblasti podvodnih istraživanja uz vrlo skromnu tehničku opremljenost i postao priznat na subregionalnom nivou – kazala je Jabučanin.
Podvodno arheološko istraživanje u koritu rijeke Zete podržalo je Ministarstvo kulture Crne Gore.
Mnogo rasprava o porijeklu i imenu
Marija Jabučanin objasnila je da postoji mnogo rasprava o porijeklu i definisanju naziva „schiavonesca“. Većina je, kaže, nastala kao rezultat pogrešnog parafraziranja i citiranja, mada je u posljednje vrijeme, naročito u okruženju, izražena potreba za nacionalnim atribuiranjem ovog mača u imenu njegovih arhetipova („Srpski mač“, „Slavenski mač“, „Dalmatinski mač“).
- Činjenice ipak, govore drugačije. Na italijanskom riječ schiavo znači rob, a schiavone slavenski. Na venecijanskom dijalektu, prevod je zanimljiv jer se odnosi na „slavensku ženu“ i navodi na zaključak da imenovanje oružja prati naviku da mač nazivaju „ona“. Čak i Ticijanov „Portret dame“ u prevodu „La schiavona“, ide u prilog tome – kazala je Jabučanin.
Druga mogućnost, najčešće osporavana samo u nazivu je schiavona, u značenju „slavenski najamnik“.
- Na ovakvo tumačenje su naveli oni koji su ovo oružje i nosili – regrutovani vojnici iz reda uticaja Venecije na Balkanu, koji su služili kao borbena sila, kao tjelohranitelji, garda i ratnici protiv Osmanlija – rekla je Jabučanin.
Odavanje lokacije bio bi poziv na pljačku
Marija Jabučanin nije željela da otkrije tačnu lokaciju na kojoj su ronioci arheolozi pronašli vrijedne tragove naše prošlosti.
- Kako nemamo adekvatnu zaštitu, „odavanje“ i objavljivanje pozicije bi značilo poziv na ronjenje i to onim ljudima koji Zetu poznaju kao svoj džep i koji će plakati kad vide da su izgubili hiljade eura. Za sada mogu reći jedino da je u blizini Podgorice. U srećnim zemljama, Zeta bi se valorizovala kao jaka kulturna turistička destinacija. Nadam se da razumijete, budući da smo lokalitet tek evidentirali i krenuli sa zaštitom – rekla je Jabučanin.
