Crkva je u daljoj prošlosti nesumnjivo bila manja i niža, a imala je i nižu apsidu, kao što je bio slučaj sa većinom crnogorskih seoskih crkava. Obnovljena je po svoj prilici u drugoj polovini 19. stoljeća.
Prirodni ambijent u kome se nalazi, doprinosi njenoj ljepoti i naglašava njenu usamljenost. Na nekih petnaestak metara od crkve nalazi se veliko guvno, prečnika 14 metara (bez kolomata), jedno od najvećih u Crnoj Gori. Na sačuvanim fotografijama s kraja 19. stoljeća nailazimo na vrlo zanimljive detalje.
Vidi se da je u to doba, pored ovog guvna postojalo još jedno, iste veličine, kao i da su se ta dva velika guvna dodirivala i tvorila svojevrsnu “osmicu”.
Ostaci tog drugog guvna su i danas veoma vidni, ali na njih rijetko ko obraća pažnju. Još se od tog drugog guvna mogu viđeti velike kamene ploče, kao i ostaci kolomata koji se protežu u krug.
Nije jasno zbog čega je ovo drugo guvno prepušteno propasti, kada je to bilo i čija je to bila odluka. Uglavnom, dva guvna takve veličine, jedno pored drugog, predstavljala su rijetkost a danas bi činila pravu atrakciju.
Nije to jedina zanimljivost vezana za Preobražensku crkvu. Jer, u njenoj blizini u prošlosti se uzdizao još jedan objekat, o čemu takođe svjedoče rijetke fotografije s kraja 19. stoljeća, na kojima se vide njegove ruševine. U literaturi se nailazi na tvrdnje da je na tom mjestu bio manastir.
Na staroj fotografiji vidi se da je ta građevina imala voltove, kao i da se u njenoj blizini nalazilo staro groblje. Danas se ispred Preobraženske crkve nalazi nekoliko kamenih grobnica, u kojima su sahranjeni pripadnici njeguških bratstava. Sahranjivanje se obavljalo sve do polovine prošlog stoljeća.
U literaturi se pominje i da je neđe u okolini mogao postojati ljetnjikovac Ivana Crnojevića. Nesporno je da su Crnojevići na tom području imali posjede, upravo u podnožju Jezerskog vrha i Štirovnika. O tome svjedoči Ivanbegova darovnica iz 1485. godine novoosnovanom Cetinjskom manastiru - onom prvobitnom na Ćipuru koji je porušen 1692. godine, a đe danas stoji Dvorska crkva.
U Ivanbegovoj povelji se kaže kako granica darovane zemlje ide podno Štirovnika, putem do Ćafe i Bablje glave, a pominje se i međa sa bosturskim imanjima.
Na koncu, i jedan prijedlog. Možda još nije kasno da se ostaci drugog guvna očiste od zemlje i trave, pa čak i da se to guvno obnovi.
