Mještanin Jovo Ćutko (1962), koji ima kuću na obližnjem Kranjem dolu, saopštio mi je da se Duboki do naziva još i Rautov do. “To je Rautova imovina. U Rautovom dolu se nalazi jedna jama, a ima i jedna bistijerna.” Na moje pitanje o imenu Raut, uzvratio je: “Raut je prezime. Raut, Ćutko i Maštrap su tri najstarija njeguška bratstva. To je ispitivao književnik Vaso Stanišić, ali nije mogao ući u trag”.
U Dubokom dolu se nalazi jama na čijem se dnu nalazi početak pećine duge oko 200 metara, o čemu sam izvijestio u posebnom prilogu.
Ono o čemu ću govoriti ovdje, nalazi se na suprotnom, zapadnom kraju Dubokog dola. Tamo se, malo iznad okruglaste livade u središtu, nalazi još jedan ubao koji je zasvođen kamenim svodom načinjenim u suhomeđi, bez upotrebe klaka ili maltera.
Na ovakva dva suvomeđno svoltana ubla naišao sam u obližnjem katunu Bižaljevac. Riječ je o pravim rijetkostima tradicionalne arhitekture, istinskim biserima crnogorskog narodnog graditeljstva.
Dakle, u Bižaljevcu postoje dva svoltana ubla, a u Dubokom dolu nalazi se još jedan, koji je i najveći. Ulaz u ubao načinjen je “na ključ”, baš kao što je slučaj i na dva ubla u Bižaljevcu. Do ulaza vodi nekoliko stepenika. Sami bazen ima prečnik oko četiri i po metra i ispunjen je vodom do vrha.
Na ovom području se dobro pamte nekadašnji graditelji u kamenu. Tako je u Malim Zalazima živio vješt majstor Fiuman, Dalmatinac. Od Gojka Ljesara (1951) iz Kotora saznao sam za majstora Pava Ljesara (1900-1994) koji je svoltao ubao u Bižaljevcu. “Bio je rukat još ka' dijete - kaže Gojko. Imao je smisla za gradnju kamenom. On i jedan Niko Perović gradili su kamene kuće”.
Jovo Ćutko mi je drugom prilikom saopštio da je “najbolji majstor na Njeguše bio Blažo Japan, koji je živio krajem 19. i početkom 20. stoljeća”.
Ako je Pavo Ljesar svoltao ubao (ili ublove?) u Bižaljevcu, onda bi lako moglo biti da je svoltao i onaj u Dubokom dolu, jer su ta dva lokaliteta udaljeni jedan od drugog oko kilometar i po.
Kako bilo, neprolazna djela crnogorskih majstora svjedoče o njihovoj vještini.
Nama ostaje da se divimo njihovom umijeću i odgonetamo u čemu je graditeljski “marifet” da suhomeđni svodovi i dan danas stoje nad ublovima.
Dva svoltana ubla u Biljaževcu i treći u Dubokom dolu trebalo bi zaštititi zakonom - kao izrazite primjere narodne graditeljske tradicije.
